Godina je 1998. Po naredbi predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske provelo je istragu o osobama koje su 16. maja bile na Saboru HDZ-a BiH. U izvještaju, na stranicama broj 8 i 9 pominje se čovjek po imenu Ivan Bandić.
„Ivan Bandić, sin Stanka, rođen 17. 11. 1959. godine u selu D Mamići, općina Grude, trenutno je djelatnik HIS-a u Mostaru. Od 15. 3. 1987. godine bio je djelatnik SUP-a SR BiH, Centar Mostar. U tom periodu pokrivao je emigracije u Kanadi. U svibnju 1991. godine vršio je vrbovanje političkih migranata iz Gruda da postane saradnik DB-a. Od 1. avgusta 1998. godine postaje saradnik SIS-a HVO-a gdje ga je uposlio Ivo Lučić“, pišu iz Ministarstva odbrane predsjedniku Tuđmanu.
Posebno ističu da bi bilo korisno izvršiti analizu Bandićevih informacija, s obzirom na to da je u nekoliko informacija bilo napisano različitih insinuacija o visokim časnicima HVO-a.
„Cijeli tok rata Ivan Bandić je održavao kontakte sa Slobodanom Božićem, svojim bivšim nadređenim u SDB Mostar, Milanom Rosom iz Gruda, evidentiranim suradnikom KOS-a, Jerkom Kostićem, Dragom Čolakom, (šef odjela za rad po hrvatskoj emigraciji, brat poznatijeg Stanka Čolaka koji još živi u Beogradu). Stanko je bio kumski vezan sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, a u rodbinskoj je vezi sa Ivanom Bandićem“, piše u dokumentu koji je bio obrađivan i u Haškom tribunalu.
Upravo je Bandić te godine bio angažiran u Hagu, gdje je vršio paraobavještajne poslove, te je haškim optuženicima u Hrvatskoj i BiH otkrivao detalje iz njihovih predmeta. O Bandićevom „obavještajnom prodoru“ u Međunarodni krivični sud u Hagu Tuđmana je 4. juna 1998. godine izvijestio i pomoćnik ministra odbrane Republike Hrvatske – brigadir Markica Rebić.
„U nedostatku obavještajne potpore, Služba je u svojim operacijama i analizama od strane HIS-a izvršila obavještajni prodor u Međunarodni krivični sud. Nedosljedno zastupanje nacionalnih interesa u RH može proizvesti štetu za same interese i branjenike. Posebno je zanimljiva povezanost odvjetnika sa pripadnicima bivših sigurnosnih službi (Boljkovac, Perković, Bandić)“, naveo je Rebić u svom izvještaju.
Upravo zbog tog „prodora u MKS“, Ivan Bandić je morao napustiti Hag. Nakon toga, dobija poslove u konzulatu Republike Hrvatske u Mađarskoj, gdje postaje i ambasador. Poslije Mađarske, Ivan Bandić dolazi u BiH, gdje biva imenovan za generalnog konzula u Tuzli. Tu obnavlja svoje veze sa prijeratnim obavještajcem Mijom Krešićem, inače zamjenikom ministra sigurnosti BiH.
Bandić je, u januaru 2016. godine, bio svjedok na sudu u Minhenu, u predmetu protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, optuženih za ubistvo hrvatskog migranta Stjepana Đurekovića. On je svjedočio na okolnosti otmice bivšeg dužnosnika Službe državne sigurnosti Ivana Lasića, koji je bio otet i ispitivan u vezi sa slučajem Đureković.
Bandić je, naime, u intervjuu Globusu kazao da je Bože Vukušić oteo Lasića.
„To su bile interpretacije novinara. Do mene nisu došle službene informacije, već samo glasine“, pravdao se pred sudskim vijećem.
Ivan Bandić je, inače, prema dokumentaciji SDB-a iz avgusta 1990. godine bio zadužen za praćenje Ludviga Pavlovića, hrvatskog emigranta koji je bio pripadnik Bugojanske skupne.
Bandić je, prema ovom dokumentu, dobio zadatak da nadzire Pavlovića koji je pušten iz zatvora. Ludvig Pavlović je nedugo nakon toga ubijen u blizini Posušja.
Bez obzira na sve ove afere, Ivan Bandić je imenovan za generalnog konzula u BiH.
Izvor: (zurnal.info)
