Neprocesuirane korupcijske afere, zvaničnici na listama za sankcije SAD-a i Velike Britanije zbog korupcije i narušavanja legitimiteta države, ali i neusvojeni zakoni koji bi uveli red u pravosuđe i regulisali sistem javnih nabavki i sukoba interesa, glavni su razlozi zbog kojih BiH nije dobila kandidatski status za punopravno članstvo u Evropskoj uniji (EU).
Poput loših učenika koji su dobili nedovoljnu ocjenu, bosanskohercegovački političari za nedobijanje kandidatskog statusa krive sve osim sebe. Od Njemačke, do ostalih evropskih zemalja koje su navodno islamofobične, pa do standardnog prebacivanja odgovornosti jednih na druge.
Učiteljica me mrzi, iako sam sve uradio, mogla bi se opisati njihova reakcija nakon nedavnog Samita u Briselu gdje je zapravo utvrđeno da domaću zadaću od 14 prioriteta, koje je pred njih još prije tri godine postavila Evropska komisija, nisu uradili čak ni za prelaznu ocjenu.
ČLANOVI ETNONACIONALISTA NA CRNIM LISTAMA
Zadaci za vladajuće političke partije, odnosno njihove predstavnike u državnom Parlamentu, bili su prilično jasni. Među njima najvažniji je usvajanje tri ključna zakona – o sukobu interesa, javnim nabavkama i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), koji bi omogućili, između ostalog, i lakšu i bržu borbu protiv korupcije koja je iz godine u godinu sve veća u BiH, ali i onemogućili spregu pravosuđa i politike i drugih moćnika u državi.
Zakone o sukobu interesa i javnim nabavkama u Domu naroda Parlametarne skupštine BiH zaustavili su delegati SNSD-a i HDZ-a. Upravo lideri ove dvije stranke, Milorad Dodik i Dragan Čović, tvrde da je kandidatski status za BiH izostao, prema jednom, zbog uticaja Njemačke, prema drugom, zbog „probošnjačkih“ političkih partija.
Izmjene i dopune Zakona o VSTV-u prije više od godinu upućene su u parlamentarnu proceduru. I njih su usvojili zastupnici Zastupničkog doma, ali se još čeka na Dom naroda, odnosno da ih prihvate delegati SNSD-a i HDZ-a, koji, opet, zahvaljujući SDA imaju apsolutnu dominaciju (i većinu) u Domu naroda.
Upravo su članovi ove tri političke partije na listama za sankcije SAD i Velike Britanije. Čak njih osam, među kojima i član Presjedništva Milorad Dodik, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, bivša glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić, bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, te visokopozicionirani SNSD-a i SDA, odnosno PDA, Nikola Špirić, Asim Sarajlić, Amir Zukić i Mirsad Kukić.
Kada su vidjeli da su zvaničnici EU neumoljivi i da se neće moći provući uz Ukrajinu i Moldaviju, počela su poređenja sa državama za koje je Evropska unija napravila ustupak, koja su kulminirala izjavom ministrice vanjskih poslova Bisere Turković u intervjuu za Radio Slobodna Evropa da, „ako je žrtva mjerilo za kandidaturu za EU, onda ga je BiH ispunila“.
Nedostatak političke odgovornosti i zamjena teza u imenovanju pravog krivca za neurađeni posao međutim nije nikakva novost u BiH gdje politika funkcioniše po principu upiranja prsta u političke protivnike, naročito kroz izborne cikluse, koji se skoro pa i ne završavaju.
„To je razlika između političara i državnika. Političari gledaju od izbora do izbora šta je to što će im donijeti rezultat na sljedećim izborima i produžiti mandat na nekoj poziciji koju imaju ili koju žele da dobiju. Državnik gleda interes države u cjelini i zalaže se za to i ide tim putem“, kaže za Inforadar Osman Topčagić, bivši visoki bh. diplomata, danas predsjednik Panevropske unije Bosne i Hercegovine.
Kandidatski status za BiH je međufaza, a nakon što je Evropska komisija prije tri godine u svom mišljenju povodom aplikacije BiH za članstvo navela 14 prioriteta u kojima treba učiniti značajan napredak. U mišljenju EK, koje je kasnije usvojilo i Vijeće EU, ne pominje se eksplicitno kandidatski status, već se govori šta je potrebno uraditi za otvaranje pregovora o članstvu.
Topčagić kaže da bi bilo dobro da se u BiH u cjelini redefiniše pristup evropskim integracijama, jer uprkos iskazanoj verbalnoj podršci svih političkih subjekata za ovaj proces, vidljivo je da se zapravo kalkuliše time šta bi napredak u ovom procesu značio za pojedine političke stranke.
„Kada kažem da se redefiniše proces – mislim da bi trebalo pokušati napraviti jedan zajednički dogovor da se to tretira kao zajednički interes i da ispunjenje uslova na evropskom putu bude zaista zajednički zadatak i postignuće svih. Ima puno drugih pitanja na kojima se političke stranke mogu natjecati za podršku birača. Ovako nećemo daleko stići“, kaže Topćagić i podsjeća da treba imati u vidu primjer Hrvatske u kojoj je pitanje evropskih integracija postavljeno kao državi interes jednako za vlast i za opoziciju.
PERPETUM MOBILE ZA PROCVAT KORUPCIJE
Profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava iz Londona, Neven Anđelić, kaže kako bosanskohercegovački političari izbjegavaju istinu. On je jedan od onih koji smatraju da bi, da je kojim slučajem BiH dobila kandidatski status, bh. političarima to bila nagrada.
„Pri tome nagrada se daje kada je nešto učinjeno, a oni nisu apsolutno ništa učinili“, kaže Anđelić i dodaje kako su se bh. političari nadali da imaju šansu jer je mimo utvrđenih pravila i normi dat kandidatski status Ukrajini i Moldaviji „iako i te zemlje sasvim sigurno ne zadovoljavaju te uvjete, ali to je drugo pitanje koje se ne tiče BiH jer bi naša zemlja trebala sama da izvrši neophodne transformacije i promjene da bi mogla dobiti taj status“.
Anđelić podsjeća na sveprisutnu korupciju u BiH u kojoj je, kako kaže, funkcionisanje ekonomije u mnogim sferama zavisi zapravo od politike. Na različitim nivoima napravljen je sistem u kojem su institucije pogon zapošljavanja te oni koji vladaju tim institucijama – vladaju i politikom zapošljavanja, čime se cijelo društvo korumpira.
„Ljudi zavise za svoj običan posao ne od svojih sposobnosti i od svojih kvalifikacija, već od stranačkih dužnosnika na različitim nivoima koji im daju posao, a zauzvrat očekuju glasanje za te iste stranke, i to je onaj neki perpetum mobile koji se ostvario u BiH za vladajuće strukture“, objašnjava Anđelić.
Inače, Prijedlog Zakona o sprečavanju sukoba interesa je izrađen uz pomoć Transparency Internationala (TI) i OSCE-a. Predlagači su bile sve parlamentarne stranke, osim SNSD-a i HDZ-a. U parlamentarnu proceduru upućen je 2017. godine, a u Zastupničkom domu Parlamenta BiH usvojen je u martu ove godine. Međutim, u Domu naroda nije usvojen zbog izostanka podrške SNSD-a i HDZ-a, potrebno je da se to učini kako bi on stupio na snagu.
Prijedlog Zakona podrazumijeva zabranu istovremenog obavljanja javne dužnosti i upravljačke funkcije u javnoj ustanovi, što se odnosi i na angažman bliskih srodnika. Njime bi se obavezalo i na formiranje Komisije za odlučivanje u sukobu interesa kao nezavisnog tijela, a ona bi utvrđivala činjenice prilikom imenovanja.
U BiH, prema nalazima TI-a, preko 150 funkcionera obavlja duple funkcije ili su u nekom obliku potencijalnog sukoba interesa, pošto se zakon ne primjenjuje ili ne postoji tijelo koje je nadležno da ga sprovodi.
U Federaciji BiH od 2013. ne postoji tijelo koje može da utvrdi sukob interesa, pa ova pojava prolazi bez sankcija.
„Naši donosioci odluka uopšte nisu svjesni važnosti ovog zakona ili baš naprotiv možda čak i jesu toliko svjesni da bi unazadili postojeće stanje koje bi išlo njima u korist, jer vidimo da trenutno na svim administrativnim nivoima u BIH da u oblasti spječavanja sukoba interesa vlada jedan pravni haos. U Federaciji nema čak ko da utvrdi da li postoji sukob interesa kod nosilaca funkcija. U RS komisija koja se bavi utvrđivanjem sukoba interesa zaista pronalazi neke nevjerovatne izgovore da ne utvrdi postojanje sukoba interesa. Najčešći je onaj da direktori budu imenovani na funkcije kao v.d. godinama“, kaže za Inforadar Damjan Ožegović iz TI BiH.
PRAVOSUĐE I LUSTRACIJA
BiH je, prema indeksu korupcije, jedina država u regionu koja iz godine u godinu bilježi pad na listi Indeksa percepcije korupcije, a oblast sprječavanja sukoba interesa je jedna je od ključnih u borbi protiv nje. Omogućiti višestruke funkcije najvišim nosiocima funkcija i omogućiti im da sami odlučuju o svojim pravima i obavezma je, kako kaže Ožegović, neprihvatljivo u bilo kom demokratskom društvu, dok je u BiH to svakodnevnica.
Izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama su u februaru prošle godine upućene u parlamentarnu proceduru, a to je učinjeno nakon što je usklađen sa direktivama EU. Zastupnički dom Parlamenta BiH je u martu 2021. usvojio izmjene i dopune ovog zakona, ali to nije uradio Dom naroda. Zakon, između ostalog, podrazumijeva izuzeća od primjene ovog zakona, imenovanje službenika za javne nabavke, prethodne provjere tržišta, plan nabavki i provođenje elektronskih nabavki.
Izmjene i dopune Zakona o VSTV-u utvrdilo je Ministarstvo pravde, a u saradnji sa Venecijanskom komisijom koja je savjetodavno tijelo Vijeća Evrope. Riječ je o izmjenama i dopunama od kojih se očekuje da će se njima rad pravosuđa učiniti učinkovitijim i transparentnijim. Između ostalog, njima se tretira sukob interesa članova VSTV-a, ali i obavezuje na izvještavanje o imovini sudija i tužilaca.
Osim mnogobrojnih afera u koje su bili uključeni visokopozicionirani bh. zvaničnici, visoka korupcija u BiH se ne procesuira, niti postoji primjer sankcionisanja najviših nosilaca javnih funkcija.
TI se već neko vrijeme zalaže za lustraciju, odnosno vetting pravosuđa, gdje bi svi nosioci funkcija prošli kroz detaljne provjere svojih kompentecija i imovinskih kartona, te onog što je najbitnije – pozadinskih veza.
„Te optužbe u javnosti da je pravosuđe pod uticajem politike su svakako opravdane, ne samo politike već i drugih struktura koje vladaju iz sjenke koje kontrolišu pravosuđe, koje baš iz tog razloga ne procesuira visoku korupciju“, objašnjava Ožegović.
Eksperti iz EU su 2019. godine, nakon što su došli da utvrde stanje u BiH, kazali da je lustracija posljednji korak, pa u tom trenutku nije bilo mjesta za prijedlog TI. Za tri godine stanje se nije promijenilo te ukoliko se situacija u dogledno vrijeme ne popravi, kaže Ožegović, lustarcija ostaje kao posljednja nada da pravosuđe izvuče iz postojećeg stanja.
