Voda, jednako kao zemlja i zrak, opštedruštveno je dobro. No gotovo tri decenije u BiH svjedočimo njihovoj devastaciji koja se odvija uz podršku političkih moćnika u cijeloj piramidi vlasti.
U Bosni i Hercegovini, koja se već tri desetljeća nalazi u procesu tranzicije, ekološka pravda koja je neraskidivo vezana s društvenom pravdom, potpuno je gurnuta na marginu a devastacija ne samo društvenih nego i prirodnih dobara odvija se na štetu građana i njihovih interesa zarad profita uske grupe pojedinaca. Stoga je i borba protiv ekološkog nasilja stavljena na teret tek građanskim aktivistima.
ŠLJUNKARE NEMAJU KONCESIONE UGOVORE
Jedan od takvih primjera je i Zvornik i tok rijeke Drine koji se u kontinuitetu uništava zbog nelegalne eksploatacije šljunka. Iza sebe takozvani „šljunkari“ ostavljaju opustošeno zemljište koje sada pogoduje poplavama a nerijetko i mijenjanju samog toka rijeke. Kolateralna šteta su i sami građani.
Sve je to nagnalo Dušana Aćimovića, aktivistu neformalne grupe građana Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka na području Zvornika, da potkraj 2018. pokrene borbu za zaustavljanje nelegalne eksploatacije šljunka i zaštitu životne sredine, ali i vlastitog doma.
„Na teritoriji grada Zvornika nelegalna eksploatacija šljunka odvija se već godinama a nadležne institucije blagonaklono gledaju na sve to, pravdajući se da ne mogu ništa da urade po tom pitanju“, kaže Aćimović. A alibi institucija vlasti od lokalnih, preko entitetskih do države „da ne mogu ništa da urade“, je gotovo nevjerovatna činjenica da se dio teritorije na području Zvornika i dalje katastarski vodi kao dio Srbije.
„Ne mogu da prihvatim da se kroz međunarodnu saradnju to ne rješava, a razlog je nezainteresovanost institucija da taj dio posla odrade. Ja sam se aktivno uključio u tu problematiku jer mi je cjelokupna imovina usljed nelegalne eksploatacije šljunka ugrožena. Naime, teški kamioni s tim teretom prolaze na tri, četiri metra od moje kuće, usljed toga pojavila su se vidna oštećenja na kući, a o prašini i drugim nepogodnostima da i ne govorim“, priča Aćimović.
Zbog toga je sa svojim komšijama bio prinuđen da reaguje.
„Potpisali smo peticiju, predali je u Policijsku upravu Zvornik, međutim to nije izazvalo nikakvu reakciju. Obrazloženje je bilo da i ako bi zaplijenili šljunak nemaju gdje da ga deponuju, pa su samo vozila zaustavljana i evidentirana ali su šljunkare i dalje radile“, podsjeća Aćimović.
Takvo stanje, odnosno izostanak reakcija institucija trajao je sve dok se u ovaj slučaj nije uključili Centri civilnih inicijativa (CCI), pa je pod njihovim pritiskom došlo do, iako malih, ali ipak pozitivnih pomaka.
Ono što je ključno za šljunkare na području Zvornika, a osim u slivu Drine identična situacije je i sa rijekom Bosnom u oba bh. entiteta, jeste da nijedna šljunkara nema koncesione ugovore. Oni se, naime i ne mogu izdati, jer je shodno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, zabranjeno vađenje šljunka na istom.
DVANAEST PRIJAVA POLICIJI I TUŽILAŠTVIMA
No, kada se pogledaju snimci sačinjeni iz vazduha uz područje oko Drine kod Zvornika, ili pak rijeke Bosne kod Doboja, jasno je da za zakon niko ne haje.
Aćimović ističe da se poljoprivredno zemljište trajno devastira, jer se s njega uklanja sloj plodne zemlje kako bi se vadio šljunak.
„Na zemljištu gdje se vadio šljunak, kada je Zvornik u pitanju, stvaraju se vodene površine tik uz Drinu i izazivaju poplave, a i sama Drina mijenja tok“, upozorava Aćimović.
Nakon brojnih prijava i upozorenja nevladinih organizacija, posebno CCI-a, poljoprivreda inspekcija RS istina izašla je na teren, izrekla visoke novčane kazne, međutim, šljunkarenje ipak nije zaustavljeno.
U cilju senzibiliziranja javnosti neformalna grupa Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka na području Zvornika prošle godine provela je kampanju kako bi informisala građane ovog grada o posljedicama nelegalne eksploatacije šljunka u slivu rijeke Drine, o mapama legalnih eksploatacija, koje treba da posluže za detektovanje šta je na terenu legalno, a šta ne, te je pozvala građane da im se pridruže u borbi protiv nelegalne eksploatacije, devastacije korita i priobalja Drine i korupcije u pozadini ovog dugogodišnjeg problema, koje nadležne institucije ne rješavaju.
Građanima je tom prilikom podijeljen i univerzalini letak o mapi legalnih lokacija za eksploataciju šljunka u slivu rijeke Drine i rijeke Bosne, a građani su putem izloženih mini poster mapa sa označenim lokacijama informisani o legalnim mjestima za eksploataciju šljunka.
Građanski aktivisti, koji se osim za zabranu nelegalnog šljunkarenja na Drini bore i za sliv Bosne, u međuvremenu su podnijeli 12 prijava nadležnim institucijama, od kojih dvije krivične prijave Okružnim javnim tužilaštvima u Bijeljini i Doboju, četiri Federalnoj vodnoj inspekciji i osam MUP-u, policijskim upravama u Bijeljini i Doboju. Sve prijave zasnovane su na postojanju osnovane sumnje u nelegalni i nekontrolisani iskop, tražeći postupanje ili kontrolni nadzor na naznačenim lokalitetima, a po uočenim sumnjama ili po prijavama građana sa terena.
Po navedenim prijavama je Okružno javno tužilaštvo Doboj podiglo tri optužnice, koje su potvrđene od Osnovnog suda u Doboju. PU Doboj je podnijela izvještaj također za slučaj devastacije u Osječanima kod Doboja o počinjenom krivičnom djelu.
STEVANOVIĆ PODRŽAVA NELEGALNU EKSPLOATACIJU
Koliko je nelegalno šljunkarenje unosan posao svjedoče i napadi kojima su građanski aktivisti izloženi. Posljednji primjer je upravo Aćimović koga je 2. februara ove godine u blizini njegove kuće u MZ Tršić verbalno napao vlasnik šljunkarskog preduzeća iz Zvornika.
„Aćimović je po svemu sudeći ‘kriv’ što se upustio u borbu protiv bahatih šljunkara, prvenstveno u odbrani svoje porodice i kuće kraj koje godinama prolaze kamioni šljunkara natovareni šljunkom, bez zaštitne cerade. Smeta im što se pobunio zbog oštećenja u vidu pukotina na stambenom i pomoćnim objektima u njegovom domaćinstvu, zbog buke i prašine kojom su on i njegova porodica svakodnevno izloženi“, navode predstavnici neformalnih grupa građana koje se zalažu za uređenu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u slivu rijeka Drina i Bosna.
Podsjećamo, ovo nije prvi put da se dešavaju napadi na građanske aktiviste. Jedan od aktivista je izložen i pritiscima svojih nadređenih u Policijskoj stanici Zvornik zbog učešća na Uličnoj akciji u Bijeljini 21. oktobra prošle godine i danih izjava medijima. I tada je akcentirao problem s kojim se susreće zbog nelegalnog i nekontrolisanog vađenja šljunka u MZ Tršić i Zvorniku, a posebno zbog problema koje ima njegova porodica.
„Ističemo da su pritiscima u ranijem periodu, od strane vlasnika šljunkarskih preduzeća, bili izloženi i naši aktivisti u Maglaju, pa je jednom od aktivista u tom gradu prijećeno ugrožavanjem njegovog života, zbog čega je uslijedila i reakcija nadležnih“, navedeno je u saopštenju za javnost Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka na području Zvornika.
Nelegalno šljunkarenje, ističe Aćimović, ne bi bilo moguće da politika ne stoji iza svega toga.
„Kada je u pitanju Zvornik, sasvim je jasno da šljunkari imaju logističku podršku lokalnih moćnika, konkretno gradonačelnika Zorana Stevanovića“, kaže Aćimović. Kao primjer navodi i nezakonite privatizacije pojedinih preduzeća koje su također pretvorene u šljunkare, a rupe koje su pri tom napravljene danas služe kao divlje deponije.
No ima li se u vidu da je Stevanović provjereni kadar SNSD-a, jasno je i zašto nema adekvatnih reakcija pravosudnih organa na njegovo ponašanje i zašto se nelegalnoj eksploataciji šljunka na području Zvornika ne staje u kraj.
