Depresivno je raspoloženje ovog sunčanog jutra. Ispred Ambasade SAD u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, zemlje na zapadnom Balkanu, okupila se grupa demonstranata. Oni zahtijevaju kraj toksičnog nacionalizma u zemlji i intervenciju američkog predsjednika protiv moćnih političkih klanova, koji konstantno podstiču konflikte između tri glavne nacionalne grupe – Bošnjaka, Hrvata i Srba. Neki demonstranti nose transparente. „Mi želimo ista prava za sve”, kaže umorno jedna penzionerka. Pozicije građana bi morale da se ojačaju, a moć nacionalista da se slomije jednom za svagda.
Nedugo prije toga, srpski predstavnik u tročlanom Predsjedništvu BiH, Milorad Dodik formulisao je objavu rata: u jednom saopštenju je jasno stavio do znanja da Republika Srpska, dominantno srpski dio Bosne i Hercegovine želi da napusti zajedničku multietničku državu. Republika Srpska bi trebalo da se sukcesivno odvoji od zajedničke države i sama organizuje važne nadležnosti poput odbrane i pravosuđa. Ovi zahtjevi su atak na krhki mir, koji u zemlji vlada od 1995. godine.
Dodik već godinama puni naslovnice svojom retorikom otcjepljenja. A da bi ovaj put moglo da bude mnogo više od uobičajenog zveckanja oružjem, demonstrirale su jedinice žandarmerije Republike Srpske u velikom stilu vojnom vježbom održanom u planinama, koja je imala simboličnu vrijednost s obzirom da je iz obližnjeg gradića Pale osuđeni ratni zločinac i vođa bosanskih Srba, Radovan Karadžić od 1992-1995. dirigovao napadima na Sarajevo i okolinu. Tribunal za bivšu Jugoslaviju u Hagu je opsadu i permanetno granatiranje bosanskog glavnog grada klasifikovao kao zločin protiv čovječnosti.
Kod mnogih Bosanki i Bosanaca to budi loša sjećanja. „Hoće li biti rata?“, to se ovih dana konstantno pitaju stranci. Prvenstveno se stariji stanovnici sjećaju priprema za rat, a potom kako je međunarodna zajednica dugo ostavljala na cjedilu bosansko stanovništvo. Tek nakon genocida nad više od 8.000 muslimanskih dječaka i muškaraca u istočno-bosanskom gradiću Srebrenica u julu 1995. godine Zapad je reagovao i u Dejtonu izdejstvovao mirovni sporazum, kojim je okončan rat.
Moguće proglašenje nezavisnosti
Posljednji Dodikovi ispadi ciljaju eliminaciju državnih struktura: sopstvena Agencija za zdravstvo je već osnovana, a trebalo bi da uslijedi i fromiranje sopstvene armije. Ukupno, više od 120 dekreta visokih predstavnika, koji su nakon rata odredile UN da bi podstakle izgradnju zajedničkih državnih struktura, bi trebalo da bude ukinuto – što je zapravo frontalni napad na teritorijalni integritet Bosne. Multietnička opoziciona Naša stranka je upozorila da bi Dodik trebalo da bude klasifikovan kao „bezbjednosni rizik“.
To što EU, uprkos brizantnim napadima, ne preduzima ništa mnogi u Bosni vide kao dokaz evidentnog nedostatka strategije. Jedna grupa poslanika u Evropskom parlamentu, među njima i poslanik njemačkih Zelenih, Rajnhard Bitikofer zahtijeva od Evropske komisije da preduzme oštre mjere protiv secesionista. Konzervativni poslanik EU, Mihael Galer upozorava na moguće proglašenje nezavisnosti Republike Srpske – uključujući priznanje koje bi uslijedilo od strane Moskve. Glasovi upozorenja stižu takođe iz SAD. Ugledni američki ekspert za Balkan, Daniel Server poziva međunarodnu zajednicu na brzu intervenciju, trebalo bi takođe pokazati i vojnu snagu kako bi se spriječila secesija i konflikti koji bi iz toga proizašli.
Ultranacionalisti rade ruku pod ruku
Nema sumnje da opasno ponašanje političkog vrha u Republici Srpskoj ima podršku Srbije i Rusije. Moskva nastoji da spriječi integraciju Bosne u EU i njeno članstvo u NATO. Ali, nisu samo bosanski Srbi ti koji perforiraju zajedničku državu. Hrvatski ultranacionalisti iz HDZ BiH pod njihovim vođom Draganom Čovićem već godinama rade ruku pod ruku sa Dodikom. Kako bi trajno osigurali svoje pozicije moći, nacionalistički nastrojeni HDZ BiH zagovara promjenu Izbornog zakona. Ovim izbornim inženjeringom bi trebalo da se uspostave čista etnička biračka tijela.
To bi, međutim, bilo u suprotnosti sa osnovnim presudama Evropskog suda za ljudska prava, konstatuje austrijski ustavni ekspert Jozef Marko. Prvo bi prema tome trebalo da se ustavnim promjenama ukine diskriminacija nebošnjačkih, nehrvatskih i nesrpskih građanki i građana zemlje – dakle pripadnika romske i jevrejske manjine, koji su u nepovoljnom položaju u izbornom sistemu. Primjera radi, oni ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo. A presude Evropskog suda za izjednačavanje prava svih građana već godinama čekaju da budu sprovedene.
Diskreditovani pregovarači
Iako presude iz Strazbura nedvosmisleno znače jačanje evropskih standarda, međunarodna zajednica očigledno nije voljna da stane u kraj etničkim avetima. Razgovore koje su protekle nedjelje sa vodećim nacionalistima u Bosni vodili posebni izaslanik SAD, Metju Palmer kao i povjerenica EU Anđelina Ajhorst, mnogi vide kao kompromitujuće jer su zagovarali kompromisna rješenja. Posebno Palmer važi za nekog ko je diskreditovan u regionu, jer se zalagao za razmjneu teritorija između Srbije i Kosova, sa ciljem da se dobiju etnički čiste oblasti.
Trenutnu situaciju potpiruje i permanentno miješanje susjednih zemalja Hrvatske i Srbije. Nijedna od ovih zemalja nije neutralan igrač – bivši predsjednici Hrvatske i Srbije, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su 1991. dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine, nakon čega su uslijedili brojni ratni zločini zarad postizanja velikohrvatskih i velikosrpskih ciljeva.
Hoće li se umiješati visoki predstavnik?
Zagovornici demokratskih reformi nadu usmjeravaju ka novom visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Nijemcu Kristijanu Šmitu. Jedan građanski pokret ovih dana je zahtijevao rigorozno djelovanje: on treba „ili da radi ili da ide“, pisalo je ispred Šmitovog ureda u Sarajevu.
No, neizvjesno je da li će vrhovni mirotvorac, kao njegov prethodnik Valentin Incko, (nemetnuvši Zakon negiranju genocida prim.red.) iskoristiti takozvana bonska ovlaštenja da sa funkcija smijeni opasne političare. Šmit je tek nedavno nagovijestio da će se uzdržati od upotrebe posebnih ovlaštenja.
Međutim, ako ni SAD ni EU a ni visoki predstavnik ne pokažu spremnost da djeluju protiv secesionističkih stremljenja u Bosni, međunarodna zajednica je u opasnosti da ponovi greške iz ranih 1990-ih. Već tada je potcijenjen radikalizam ovih aktera. „To je kao dežavi“, žali se bosansko-hercegovačka publicitkinja Štefica Galić. „To izgleda kao da se iz rata nisu izvukle nikakve pouke.“
Marion Krakske je ekspertkinja za Balkan, koja je 20 godina radila kao novinarka. Između ostalih medija radila je za njemačku novinsku agenciju dpa, Tagesšau ARD-a i magazin Špigel. Od 2015. do avgusta 2021. bila je na čelu kancelarije Fondacije Hajnrih Bel za Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Albaniju.
DW
