Piše: Azra Berbić
Kao i mnoge druge rijeke širom Bosne i Hercegovine i rijeka Doljanka, kao jedina preostala tekuća rijeka u Jablanici, bila je žrtvom planova investitora za izgradnju malih hidroelektrana. Iako je ova rijeka dio predviđenog zaštićenog područja Prenj-Čvrsnica-Čabulja-Vran, pa je tako i zahvaljujući svojoj čistoći omogućavala razvoj i opstanak mnogih vrijednih i endemskih biljnih i životinjskih vrsta, kao što je kritično ugrožena endemska vrsta pastrmke „glavatice“. Međutim,sve to nije bilo dovoljno investitorima da odustanu od namjere da na ovoj rijeci grade mHE kao ni vlastima da ih u tome spriječe.
Tako je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona 2014. godine donijela odluku o davanju koncesija za korišćenje voda rijeke Doljanke i javnog vodenog dobra sa svrhom proizvodnje električne energije, izgradnjom mHE “Zlate”instalirane snage 3,2 MW i mHE “Pačići” instalirane snage 1,3 MW u opštini Jablanica. Naredne godine, poznati bosanskohercegovački košarkaš Mirza Teletović, preko svoje firme Eko-Vat dobija koncesiju za izgradnju dvije male hidroelektrane. Prvo je potpisan ugovor o koncesiji, nakon čega je uslijedilo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Kao rezultat otpora namjeri Eko-Vata da gradi mHE na rijeci Doljanki neformalna grupa građana i građanki, koji su se do tada na različite načine borili protiv ovih namjera osniva 2018. godine Udruženje “Za Doljanku” Jablanica.
Pet pravosnažnih presuda u korist aktivista sa Doljanke
Iako su bili mala grupa i u početku svoje borbe nisu imali podršku lokalne zajednice, kako ističu, u tome im je još važnija bila podrška drugih grupa iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH.
“U početku nismo imali ni znanje ni iskustvo, pa smo u svojoj borbi išli težim putem. Nama je bila potrebna podrška lokalne zajednice ali to nismo dobili, ali ono što nam je dalo snagu i energiju da idemo dalje bila je podrška drugih grupa koje su imale slične borbe iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH. To nam je pokazalo, koliko je važno imati grupe koje nas podržavaju i dijele sa nama svoja iskustva čak i onda kada ljudi u lokalnoj zajednici nisu ujedinjeni od početka,” prisjeća se Edin Salihagić, potpredsjednik udruženja.
Oni su od svoga osnivanja 2018. godine ušli u pravnu borbu gdje su osporavali dozvole izdate firmi Teletovića za izgradnju mHE “Zlate”. Do sada je u ovom slučaju doneseno pet sudskih presuda. Prvo je Kantonalni sud u Mostaru 2020. godine donio odluku da djelomično poništi odluku Općine Jablanica o proglašenju javnog interesa za izgradnju mHE “Zlate”. Pored toga Kantonalni sud u Sarajevu poništio je ranije rješenje Federalnog ministarstva turizma da za rad Doljanke ne treba nova studija uticaja na okoliš. Onda je 2021. godine Kantonalni sud u Mostaru poništio i rješenje Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK, onda 2022. godine Ustavni sud potvrđuje da je Udruženju “Za Doljanku” povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te je na kraju Kantonalni sud u Sarajevu poništava okolinsku dozvolu za izgradnju, koju je 2017. godine izdalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Ipak, ova mHE još uvijek radi.
Aktivisti su imali podršku Aarhus centra u BiH. Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH, kaže da je bitno naglasiti da je do presude (poništenje okolinske dozvole) došlo nakon požurnice koju je uputila njena kolegica, Nina Kreševljaković, Ustavnom sudu BiH, koji je ustanovio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
“Naime, vrlo često okolišni postupci jako dugo traju, što je pogubno jer pravno upitni objekti se za to vrijeme grade. To se upravo desilo sa mHE “Zlate.” Interesantno je da je Ustavni sud u BiH našao vremena da ubrza proces u cilju zaštite okoliša a da druge instance ne rade na tome da se ovaj objekt ukloni jer je dokazano da je nelegalan”, zaključuje Veljović.
Edin Slihagić naglašava kako im je pored podrške drugih aktivističkih grupa bilo važno da se o njihovoj borbi čuje i zna te da je zbog toga i uloga kako aktivista tako i medija bila jako važna.
“Koristili smo svaku priliku kroz medije i javno da ukažemo koliko će izgradnja mHE biti štetna po prirodu i naš zavičaj, kako taj proces izdavanja dozvola nije bio u skladu sa zakonom i zbog toga smo bili izloženi pritiscima i prijetnjama pa i neko od nas i tužbama od strane investitora,” govori Edin.
Tužbe protiv aktivista i pritisci
Pored konstantnih prijetnji i pritisaka kojima su aktivisti sa Doljanke bili izloženi od trenutka kada su krenuli u svoju borbu, investitor je ove aktiviste i tužio za naknadu štete zbog jednog okupljanja koje su organizovali na gradilištu 2018. godine.
“Čim su investitori, Šaban i Mirza Teletović, saznali da smo se mi kao udruženje registrovali, odmah je tužio tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika udruženja, Đenana i mene. Sve se ekspresno odvijalo, oni su podigli tužbu 31. januara 2019. godine, da bi 8. marta već dobili poziv na prvo ročište, bila su sveukupno tri ročišta, a kroz tri i pol mjeseca smo dobili i presudu,” prisjeća se Naza Spahić, trenutna predsjednica Udruženja “Za Doljanku”.
Naime, Teletovići su aktiviste tužili za nadoknadu štete od 10 hiljada KM, jer su te 2018. godine došli na gradilište i pokušati zaštiti rijeku. U tužbi je navedeno da su aktivisti blokirali radove, zaustavili bagere, psovali i prijetili bageristima koji su bili u strahu.
“Bila je sreća da je policija časno i pošteno uradila svoj posao i što nisu pali pod uticaj pritisaka. Oni su (policija) neznajući da ćemo biti u situaciji da tražimo taj policijski izvještaj sa tog skupa održanog 20.10.2018. godine, taj izvještaj napravili i predali. Međutim, kada smo dobili tužbu prva sugestija (advokata) bila je da vidimo šta se nalazi u zapisniku policije od tog dana. Policajci su zaista tada napisali sve doslovno kako je bilo, da smo bili 15 minuta, da smo nakon njihovog upozorenja napustili mjesto okupljanja, da nismo napravili nikakvu štetu. Dok su oni (investitori) u tužbi napisali da smo psovali i vrijeđali radnike, da smo tu bili četiri sata, da radnici nisu mogli raditi,” Kaže Naza.
Prisjeća se još kako su tada čak investitori doveli i tri svjedoka koji su trebali potvrditi navode iz njihove tužbe, ali se kako ističe nisu mogi sjetiti šta su trebali reći pa su sva trojica dali različita svjedočenja pred sudom. S druge strane, svjedoci su bili ljudi koji su bili na tom skupu koji su također aktivisti, te su njihovi iskazi bili identični.
“Mi tuženi i aktivist ali i naše porodice smo u tom periodu bili izloženi ogromnom stresu i bili smo u strahu jer smo vidjeli kako su Teletovići uspjeli osigurati sve dozvole i bili smo svjesni da mogu pokušati utjecati i na sudiju. Ja nisam mogla zaspati bez tablete, niti sam se mogla osloboditi pritiska ‘šta ako?’, iako smo svi imali podršku svojih porodica, čovjek ne može biti miran jer smo svjesni da je u našoj državi moguće svašta. Ipak na našu sreću, mi smo izašli kao pobjednici u tom sporu, pa smo dobili i satisfakciju da se borimo dalje,” naglašava Naza.
Ipak, oni naglašavaju na manjkavosti u postupanju sudskog sistema jer evidentno postoji veliki nesrazmjer, kada aktivisti zbog općeg interesa pred sudovima osporavaju dozvole koje su isntitucija izdate investitorima, i kada sa druge strane investitor tuži aktiviste za naknadu štete.
“Kada smo mi tužili investitora sudskom sistemu je trebalo dvije i pol godine da se donese presuda, a kada je investitor tužio aktiviste postupak je završen za tri mjeseca. Kada bi se to prevelo na naš slučaj, pa da je sud presudio okolišnu dozvolu za tri mjeseca, koja je na kraju bila poništena, oni ne bi mogli napraviti mHE “Zlate” i ona ne bi ni postojala sada na Doljanki”, kaže Naza.
Već smo spomenuli kako su ativisti okupljeni oko ove grupe bili konstantno izloženi različitim pritiscima kao i članovi njihovih porodica. Dešavalo se da dobijaju čak i prijetnje. Ovo nije izolovan slučaj, jer su okolišni aktivisti i aktivistkinje širom naše zemlje mnogo puta na različite načine izloženi pritiscima i napadima, pa strah da je njihova sigurnost i sigurnost njihovih porodica ugrožena, bio opravdan.
“Postojao je period od mjesec dana kad uopšte nisam smio dovesti svoju porodicu ovdje, jer sam se bojao da neko nešto ne kaže djeci ili ih ne napadne”, govori Edin koji sa svojom porodicom živi na relaciji Sarajevo – Jablanica, te dodaje kako je određeni period bio prinuđen snimati svaki telefonski razgovor jer nikada nije znao kada može dobiti neku prijetnju a brinuo se da to poslije ne bi mogao dokazati.
Zaštita Doljanke od njenog izvora do ušća je krajnji cilj borbe
Iako su aktivisti sa Doljanke, kako je već prethodno objašnjeno, uspjeli poništiti sve dozvole izdate za izgradnju mHE “Zlate”, ona još uvijek nesmetano radi i tako osigurava siguran profit za Teletoviće. Udruženje “Za Doljanku” se kako naglašavaju Naza i Edin u više navrata obratilo nadležnim institucijama da se očituju o radu ove mHE, obzirom da sada postoji niz pravosnažnih sudskih presuda koje dokazuju nezakonitost odluka koje su omogućile izgradnju mHE “Zlate”. Ipak, kako kažu institucije uvijek nađu neki način i neko opravdanje koje daje mogućnost ovoj mHE da nastavi sa radom.
Upravo zbog ovog nesrazmjera u brzini rada i reakcije institucija na kršenje okolišnih propisa, pitali smo Federalno ministarstvo okoliša i turizma te Regulatornu komisiju za energiju u FBiH (FERK), šta su konkretno ove institucija poduzele, nakon što je sud poništio okolinsku dozvolu za mHE “Zlate”. Ministarstvo u svom odgovoru naglašava kako su postupajući po uputama suda ponovili postupak nakon čega je u decembru 2022. godine izdato novo Rješenje o okolinskoj dozvoli. Predmetno rješenje je osporeno od strane Udruženja građana “Za Doljanku” Jablanica.
“Da bi se ovaj problem okončao na pravičan način, ministrica je netom po preuzimanju funkcije u maju 2023. godine, razmotrila cjelokupnu dokumentaciju, sastala se sa predstavnicima Udruženja građana (“Za Doljanku”) i pripremila urgenciju predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu za hitno odlučivanje u sudskom predmetu. Sve ovo je učinjeno sa namjerom da se konačno na pravičan način donese zakonito rješenje i izbjegne dalji ping-pong efekt između Ministarstva i suda,” naglašeno je iz ministarstva.
S druge strane, obzirom da su se aktivisti obratili i FERK-u sa zahtjevom da se poništi dozvola za rad mHE “Zlate”, nakon što je poništena okolinska dozvola, jer je posjedovanje ove dozvole bilo neophodno da bi FERK uopšte i mogao izdati radnu dozvolu Eko-Vat-u, ova institucija je utvrdila “da nema uvjeta za pokretanje postupka poništenja” radne dozvole. Ipak naglašavaju da ukoliko FERK u posebnom postupku utvrdi da je nekom proizvodnom objektu potrebno oduzeti dozvolu za rad, ova institucija ima mogućnost pokretanja postupka. Iz FERK-a ističu da aktivisti svoje zahtjeve po ovom pitanju trebaju usmjeriti prema Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, što su aktivisti i uradili kao što je prethodno objašnjeno.
Ipak, ostaje nejasno, kako institucija koja je nadležna za izdavanje i oduzimanje dozvole za rad, nije dužna preispitivati valjanost radne dozvole, čak i onda kada su druge dozvole koje su bile preduslov da bi se radna dozvola uopšte izdala, poništene od strane sudova. Iz FERK-a to objašnjavaju na sljedeći način.
“Treba posebno imati na umu da se tijekom razdoblja valjanosti neke dozvole za rad, može dogoditi i događa se da nekom imatelju dozvole istekne vodna dozvola, okolišna dozvola ili neki drugi dokument, ili da imatelj dozvole prestane ispunjavati neki uvjet na temelju kojeg mu je izdana dozvola za rad, što je razumljivo s obzirom da se npr. okolišna i vodna dozvola izdaju na razdoblje od pet godina, a FERK dozvolu za rad za proizvodnju električne energije izdaje u pravilu na razdoblje od 10 godina. FERK nije obvezan u tom slučaju automatski vršiti oduzimanje dozvole za rad, nego cijeni sve razloge i okolnosti slučaja, imajući u vidu sve štete i koristi od oduzimanja dozvole za rad.”
S druge strane, bez obzira na sve nelogičnosti u procesu i njegovu dugotrajnost, aktivisti su odlučni u namjeri da ulože sve napore i iskoriste sva dostupna pravna sredstva kako bi se mHE “Zlate” jednom i uklonila sa Doljanke.
“Iako je ova mHE izgrađena i radi, mi smo stava da tom objektu nije mjesto ovdje i da se taj objekat treba ukloniti i naš krajnji cilj je da se on jednom ukloni. Mi smo legalisti tražimo da se zakon poštuje, a pet sudskih presuda koje smo mi dobili govore da to nije u skladu sa zakonom,” kaže Edin.
Površina sliva Doljanke obuhvata područje između planine Baćine na sjeveru i Čvrsnice na jugu i iznosi 69 km². Doljanka prima mali broj pritoka (Bijeli potok, Trn, Loznik i Cvitan), tako da vodu uglavnom dobija od podzemnih kraških voda. Ona je kako je već spomenuto, zbog svoje čistoće i specifičnog položaja jako vrijedna ne samo za opstanak naroda njene doline već i jedinstvenog biodiverziteta tog područja. Upravo zbog toga, aktivisti naglašavaju, kako je bez obzira na sve prepreke, njihov krajnji cilj da se ova rijeka zaštiti od njenog izvora i ušća te da se njene obale i kupališta tamo gdje je to moguće urede na način koji će biti u skladu sa svim okolišnim standardima.
“Od početka borbe za Doljanku, od 2018. do 2022. mi smo vodili pravnu borbu i zbog toga smo u Jablanici bili ‘crna ovca’ jer smo navodno bili protiv razvoja u općini. Prošle godine smo krenuli sa projektom uređenja kupališta “Radak”, a želimo doprinjeti i istraživanju njenog biodiverziteta. Zbog toga je naš krajnji cilj da se ova rijeka kao i njen cjelokupan biodiverzitet zaštite od njenog izvora do ušća, da se urede kupališta u skladu s propisim te da se spriječe formiranje divljih deponija na njenim obalama i na tome ćemo intenzivno i neumorno raditi”, ističe Edin.
