MITOVI I ISTINE: Occupy Theater u Banjaluci

Nakon završetka Teatar Festa Petar Kočić i nakon konferencije za štampu, na zgradi Narodnog pozorišta RS istaknute su tri trobojke: dvije na glavnom ulazu, i jedna na službenom.

Tokom 28 godina mira novcem države ili entiteta nije izgrađena nanovo ili u potpunosti niti jedna pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini. Navodne “duboke podjele” stanovništva Bosne i Hercegovine zahtijevale bi najmanje tri nove zgrade nacionalnih pozorišta, i vjerovatno još jedne zgrade za pozorište Ostalih. Tako bi bila primjenjiva postavka idolatrije vladajućih plemenskih podjela. No, umjesto izgradnje pozorišnih kuća, “stvar podjele” riješena je na pragmatičan način. ‘Dejtonski mirovni sporazum’ shvaćen je kao najperspektivniji dramski tekst u Bosni i Hercegovini. Njegovim izvođačima, kao najplaćenijim performerima nacionalnog “bosanskohercegovačkog pozorišta”, usljed decenijama aktuelne političke pandemije, omogućeno je da do nacionalnih publika stižu izvedbama akrobacija nacionalnih bića i drugim događajima kojim se javnost nastoji ubijediti da sva prava i mogućnosti povećanja mobilnosti i “konstrukcije osjećaja zajedništva” može imati tek kao publika dominantnog nacionalnog manifesta.

Kultivacija dramaturški postavljenih nacionalnih nesporazuma funkcioniše unutar samog komunikacijskog plana mass medija. Tako nacionalni lideri ponekad zaborave da dostave materijal potreban za dalju gradnju nesporazuma i preferiranog “sukoba”. Tada su ljubitelji i ljubiteljke buržoaske nacionalne paradigme u mass medijima primorani da ad hoc konstruišu konsenzus o “sukobu” koji može da vodi daljoj konstrukciji “katastrofe”. Preuzimajući ulogu “racionalnih prosvjetitelja”, u specifičnoj alternaciji, uposlenici mass medija grade uvjerljive “situacije” koje treba da vode novim netrpeljivostima, nesporazumima, relativizacijama ili drugim “kategoričkim imperativima” neophodnim za funkcionisanje medijskog  “sukoba”. Pogotovo kada je riječ o identifikacijama nacionalnih većina diljem zemlje, znakovima i referencama poput grbova i zastava kojim se iskazuje preferirani nacionalni manifest.

Primjer takve dramaturške intervencije dala je Radio Televizija Republike Srpske izvještavanjem o 25. Teatar Festu Petar Koćić. U prilogu u centralnoj informativnoj emisiji Dnevnik 2 realizovanoj 12. juna publika konačno saznaje u čemu je problem sa gostovanjem Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) na ovogodišnjem Teatar Festu Petar Kočić. “Oni podržavaju lažni mit i konstrukt o Danu bijelih traka u Prijedoru. Da je samo to, a nije, to je dovoljno da takav ansambl nema šta da traži u Banjaluci” – kaže Danijel Simić, urednik portala Frontal.rs. “Ko bi branio da je došao sarajevski nacionalni teatar? Bilo je i Hrvatsko nacionalno kazalište, bila su i druga kazališta, nije to problem. Problem je u pozorištu koje kaže da si ti fašista” – tvrdi Miro Јanjanin iz Udruženja estradnih umjetnika Republike Srpske, čija je izjava prepisana u cjelosti.

Navodni razlozi zbog kojih SARTR ne treba da gostuje u bh. entitetu Republika Srpska saopšten je kao “kategorički imperativ” koji kreira i obnavlja dominantni narativ. Narativ da naredbe o bijelim trakama nije bilo i da je riječ – kako kaže Danijel Simić – o “konstruktu”, a potom i narativ da četverogodišnja opsada Sarajeva i agresija pripadnika pojedinih jedinica Vojske Republike Srpske na Sarajevo nije bila čin – kako ističe SARTR – agresije i fašizma. Te dvije relativizacije osnovni su razlog zbog kojih gostovanje SARTR-a na 25. Teatar Festu Petar Kočić 2023. godine postaje tema centralne informativne emisije RTRS-e, u jednom od ukupno dva priloga objašnjenja zbog čega RTRS nije medijski pokrovitelj 25. Teatar Festa Petar Kočić.

Ništa manji doprinos konstrukciji privida “sukoba” nije dala ni Alternativna televizija (ATV). Sagovornici ATV-e insistirali su u čak četiri objavljena teksta na smjeni Dijane Grbić, direktorice Narodnog pozorišta Republike Srpske. “Naši očevi, sinovi i braća nisu dali život za Republiku Srpsku da bi zastava pod kojom su ginuli bila skinuta sa zvanične ustanove kulture Republike Srpske, niti da dio manifestacije kulture u Banjaluci bude pozorište koje baštini ratne jedinice vojske, koja je počinila strašne zločine u proteklom ratu”, naveli su iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila u zahtjevu za reagovanje upućenom Željki Stojičić, ministrici prosvjete i kulture Republike Srpske, prenosi ATV.

Razlog zbog kojeg SARTR-u “nije mjesto u Banjaluci” dopunila je Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila za ATV na sljedeći način: “Mi već 20 godina pokušavamo da u Sarajevu postavimo spomen-ploču za stradale u tom gradu i nije nam dozvoljeno, na hiljade policajaca nas čuva kada idemo da upalimo svijeće i položimo vijence na mjestu stradanja naših vojnika i civila”. Dodali su: “Ako danas pređemo preko svega, sutra možemo očekivati da nam se u srcu Banjaluke igraju predstave sa ratnom tematikom drugih naroda“. To saznajemo u tekstu koji je objavila Alternativna televizija (ATV) na portalu, naslovljenom na sljedeći način: “Zatražena smjena direktorice Narodnog pozorišta zbog skidanja zastave Srpske”. U drugim objavama ATV-e netrpeljivost prema gostovanju SARTR-a iskazali su organizacija Veterani Republike Srpske i ratni general Dragomir Keserović.

Tokom konferencije za medije koja je održana 12. juna na Velikoj pozornici Narodnog pozorišta RS, novinari ATV-e i RTRS-e insistirali su na pitanjima o gostovanju SARTR-a, na navodima iz osnivačkog statuta tog pozorišta, podržavajući tako medijsku agendu izvještavanja o ovogodišnjem Teatar Festu. Postavili su pitanje šta ansambl i uprava Narodnog pozorišta Republike Srpske ima da kaže na reakcije Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila i Vetarana Republike Srpske zbog dozvole učešća SARTR-a na festivalu.

Glumac Željko Erkić rekao je: “Pazite kakva pitanja postavljate, ima ovdje ljudi koji su pola rodbine izgubili u ratu”. Odgovor na to pitanje dao je i Aleksandar Stojković Piksi, glumac NP RS, direktno se obraćajući javnosti: “Da li vi smatrate da bih ja Aleksandar Stojković, borac prve kategorije, i ratni vojni invalid trebao imati zabranu da učestvujem na bilo kojem festivalu u Federaciji zato što sam bio pripadnik Vojske Republike Srpske od prvog do zadnjeg dana i izgubio najbolje prijatelje, rodni kraj i najljepšu mladost. Da ja nekome trebam da se pravdam zašto smo mi pozvali svoje kolege da odigraju predstavu i to trideset godina nakon rata?”.

Pomenuto izvještavanje elektronskih i online medija o 25. Teatar Festu Petar Kočić proći će, kažu u Narodnom pozorištu RS, bez žalbe ansambla, uprave i selektorke festivala Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine, i bez upućivanja demantija i ispravki online medijima. „Mi ćemo biti most, i želimo da završimo ovo na taj način“ – poručila je Dijana Grbić, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske za Inforadar. Potom, nakon završetka Teatar Festa Petar Kočić i nakon konferencije za štampu, na zgradi Narodnog pozorišta RS istaknute su tri trobojke: dvije na glavnom ulazu, i jedna na službenom.

Ljupko Mišeljić
Ljupko Mišeljić
Ljupko Mišeljić je novinar i kolumnista iz Banjaluke.

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI