Piše: Žana Karić Gauk (Žurnal)
Saša Marković, vlasnik turističke agencije „Travel for fun“ i izuzetno blizak vrhu vlasti u Republici Srpskoj prošle godine zabilježio je nevjerovatan rast prihoda – sa 153.000 iz 2021. godine na 744.000 KM. Još bolje je „prošao“ Dragan Dubravac, vlasnik „Promedinga“ – sa 213.000 na 1.003.563 KM. Milionskim prihodom može da se pohvali i „Sineks laboratorija“ u vlasništvu porodice Sanija Crljića – 1.900.000 KM.
Umjesto konačne presude za milionski kriminal, poznatiji kao afera „korona ugovori“, optuženoj grupi, koju je, dijeleći nezakonite tenderske ugovore i novac građana, predvodio bivši direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske Branislav Zeljković, ovim ciframa zapravo je stiglo izvinjenje vrha vlasti u RS za, vjerovatno, pretrpljeni stres.
MARKOVIĆ NIKAD JAČI
Iako je pred tužiocima Republičkog javnog tužilaštva priznao da je Zeljkoviću dao 250.000 KM (najmanje 20 puta u različitim iznosima, od 5.000 do 25.000 KM, ukupno 250.000 KM), kao i da mu je Zeljković rekao da treba da komuniciraju preko aplikacije „Signal“, jer je to „sigurnija varijanta“, iako je rekao i da je Zeljkoviću novac davao i u prostorijama „Ujedinjene Srpske“, čiji je kadar bivši direktor Instituta, vlastima to nije zasmetala pa ni Markovića nije omelo da njegova agencija postane gotovo vodeća. Organizacija narodnih zabava za potrebe potpisvanja peticije protiv protiv odluke bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka o izmjenama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca, koncerata, putovanja i saradnja sa javnim sektorom nastavljena je prema turističkom planu i programu.
Pred februarski nastavak suđenja gorepomenutim „biznismenima“, koji su sa Institutom sklopili ugovore vrijedne više od tri miliona maraka u vrijeme kada su građani zatvarani u karantin, a u bolnicama umirali na respiratorima, Marković se i zvanično vratio tenderima.
Igor Ikonić, SNSD-ov direktor Turističke organizacije Istočno Sarajevo, nije imao moralnih prepreka. Početkom godine, 10. januara, „T4F“ dao je dva direktna ugovora, vrijedna po 7.020 KM. Prvi za koncert, kako su najavili mediji bliski vlasti, „čuvenog Borisa Režaka“, a drugi za angažman tehničara i binske opreme u noći proslave pravoslavne Nove godine, kada je Režak nastupao. Ikonić mu je, prema okvirnom sporazumu, 8. maja isplatio i 36.600 KM za organizaciju muzičkih događaja.
Tendersko i poslovanje mimo tendera Markoviću je omogućilo i da značajno poveća dobit sa 21.342, koliko je prikazao u 2021. godini, na 153.056 KM.
PODSJETNIK ZA PRAVOSUĐE
Sudije i tužioce nije zgoreg napomenuti da su u aprilu 2020. dobojska bolnica „Sveti apostol Luka“ i tamošnji Dom za starija lica sa turističkom agencijom „Travel for Fun“ potpisali ugovor od 136.918 KM za nabavku zaštitnih odijela i maski. Uprava zdravstvene ustanove posao je direktno ispregovarala bez obavještenja javnosti. Niko se nije pitao zbog čega medicinsku opremu nabavlja turistička agencija koja u Agenciji za lijekove BiH nije registrovana za promet medicinske opreme.
Koji dan kasnije Institut za javno zdravstvo RS potpisao je ugovor sa istom turističkom agencijom u vrijednosti od čak 2.794.545 KM za nabavku zaštitne medicinske opreme. I ovaj posao sklopljen je nakon direktnog pregovaranja bez objave obavještenja u javnosti.
Direktor Instituta Zeljković, inače kadar „Ujedinjene Srpske“ Nenada Stevandića, kazao je tada da je pregovarao sa konzorcijumom „Travel for Fun“ i „Promeding“ iz Laktaša za nabavku 30.000 zaštitnih odijela, 50.000 FFP2 zaštitnih i 500 digitalnih beskontaktnih termometara, međutim, slagao je. U dokumentaciji Agencije za javne nabavke stoji da je posao završen nakon što su Marković i Zeljković sami sjeli za sto i dogovorili milionsku cifru. Takođe, tvrdio je da je sve koštalo 2.200.185 KM, ali u potpisanom ugovoru i dalje je pola miliona KM više. Marković tu nije stao. Zaštitne kombinezone nabavljao je i za Rudnik i Termoelektranu Ugljevik, a beskontaktni toplomjer za banjalučki Studentski centar „Nikola Tesla“.
Ovo nije prvi put da se njegovo ime nađe u krivičnom procesu. Dok nije zaplovio turističkim vodama, bio je izvršni direktor Omladinskog komunikativnog centra. Iva Bundalo, zaposlena kao finansijski službenik u OKC, 21. avgusta 2018. podnijela je krivičnu prijavu protiv njega. U prijavi je, između ostalog, navela da su Marković, predsjednik Upravnog odbora OKC-a advokat Darko Marjanović i pojedini članovi Upravnog odbora OKC-a zloupotrijebili službeni položaj i stekli protivpravnu imovinsku korist, čime su prekoračili granice njihovih ovlaštenja.
Više od pola godine nakon toga, Bundalo je zatražila od Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci informaciju u kojoj fazi se njen predmet nalazi. Tadašnji glavni okružni tužilac Želimir Lepir, poznat i po kontroverznom postupanju u slučaju svirepog ubistva Davida Dragičevića, odgovorio joj je da u njenom predmetu još uvijek nije donesena naredba o sprovođenju istrage i da po njemu tek predstoji rad tužilaca.
Marković je OKC, prema dokumentaciji Poreske uprave RS, ostavio u poreskom dugu od čak 448.000 KM.
ZADOVOLJNI I DUBRAVAC I CRLJIĆ
Dubravčev „Promeding“ 27. jula prošle godine od Bolnice Istočno Sarajevo, za servis sterilizatora, dobio je 25.155 KM. Ponudu vrijednu 11.700.000 KM poslao je i Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, kojim i dalje upravlja SDA-ova Sebija Izetbegović, međutim, nije mu se posrećilo. „Inel med“, firma za koju je i Stevandić (dok je bio istaknuti SDS-ovac) govorio da je bliska HDZ-u, imala je više „tenderske sreće“.
Prošle godine, sa samo dva radnika, prihod je povećao sa 212.997 KM na 1.003.563 KM. To se odrazilo i na dobit – sa 22.079 KM na 234.864 KM.
Sandi Crljić uhapšen je 8. marta prošle godine, ali to biznis nije omelo. „Aqualab Plus“ u kojem suvlasništvo dijeli sa Sinišom Vučinićem, baš te godine od Zavoda za medicinu rada i sporta RS dobija dva ugovora za laboratorijsku dijagnostiku od po 2.200 KM. „Sineks laboratoriji“, koja je zavedena u tužilačkim spisima, ipak ide mnogo bolje. Najviše tenderskih ugovora dodjeljuje joj Veterinarski institut „Vaso Butozan“, a nijedna od upisanih vrijednosti ugovora nije ispod 20.000 KM. Nakon hapšenja, mjesta za „Sinkes“ ima i u banjalučkom „Vodovodu“ – dva ugovora po 79.100 KM. Rudnik i Termoelektrana Ugljevik redovno kupuju hemikalije i laboratorijsko posuđe, banjalučki Univerzitet kod Crljića pazari reagense za potrebe Poljoprivrednog i Medicinskog fakulteta. Ni poslovi sa Institutom za javno zdravstvo RS nisu obustavljeni. Mikroskopi, autoklav, sistem za hidrolizu, hemikalije… Sve su to građani plaćali „Sineksu“.
Laboratorija je prošlu godinu završila sa uvećanim prihodom – sa 1.488.801 na 1.846.090 KM.
Još jedan optuženi, Slavko Bojić, vlasnik „Procontrola“, rekao je da ne vjeruje u ovdašnje pravosuđe. Prodao je firmu. Trenutno je u stečaju.
TUŽITELJICA OBEĆALA DA ĆE DOKAZATI KRIVICU
„Kada smo zbog pretresa stigli u IJZ RS i tražili tadašnjeg vršioca dužnosti direktora Branislava Zeljkovića on je, oko 11.30, poručio da stiže ubrzo, a onda je oko 15.35 poslao SMS u kojem je naveo da je na pregledu izvan BiH i da se vraća sutra“, rekla je na februarskom ročištu Sanja Tadić– Stojisavljević, republička javna tužiteljica.
On je u 15.35, kako je precizirala, poslao saradnicima SMS u kojem je pisalo „Zdravo, tek sada sam uspio uhvatiti mrežu. Javite kolegama iz MUP-a da sam na pregledu van BiH”.
“Dokazaćemo da je budžetu RS načinjena šteta veća od 1,3 miliona KM”, rekla je javna tužiteljica.
