Piše: B.M.
Zvanični podaci o broju žrtava femicida u Bosni i Hercegovini nisu dostupni. Iako se u posljednjih godinu i po dana dogodilo 13 ubistava žena, femicid još uvijek nije uvršten u krivične zakone. Budući da nadležne institucije ne preduzimaju adekvatne sankcije za počinioce nasilja u porodici, u kojem su gotovo uvijek žrtve žene, zabilježen je izuzetno visok broj prijavljenih slučajeva. Žurnal je od tužilaštava u BiH tražio podatke koliko su u prošloj i ovoj godini zaprimili izvještaja o počinjenom nasilju u porodici, u koliko predmeta su pokrenute istrage, zatražen pritvor, ili neke od zaštitnih mjera.
Od januara 2023. do juna ove godine tužilaštva u Bosni i Hercegovini zaprimila su 1.298 prijava za nasilje u porodici, a podignuto je tek 145 optužnica. Najveći broj prijava je u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu.
UBISTVA U GRADAČCUŽrtve znaju da ih sistem neće zaštititi
– Kantonalno tužilaštvo u Zenici je u prošloj i ovoj godini formiralo ukupno 468 predmeta na osnovu prijava u vezi nasilja u porodici, a u tom periodu je bilo ukupno 224 istrage. Također, u 2023. godini je u 15 predmeta određen pritvor, a u ovoj u godini (do juna) osam, navode iz Kantonalnog tužilaštva ZDK.
Od januara prošle do jula ove godine Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona zaprimilo je 389 krivičnih prijava i izvještaja, doneseno je 183 naredbe o provođenju istrage te 172 naredbe o neprovođenju ili obustavljanju istrage.
„U ovom periodu je evidentan veći broj predmeta u kojima se od nadležnih sudova traže mjere pritvora za osumnjičene, naročito u situacijama u kojima se radi o višestrukim povratnicima u ovo djelo, gdje su nanesene teže tjelesne povrede ili su upućene ozbiljnije prijetnje za život i tijelo oštećene osobe“, kažu iz Tužilaštva TK.
DRUŠTVO GOTOVO PRAVDA NASILJE NAD ŽENAMA
Veliki broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici ne treba da iznenađuje uzmajući u obzir da je svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela neki oblik nasilja nakon 15. godine, bilo da je u pitanju fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje. Prema provedenim istraživanjima, iako 90% građana izražava visok stepen svjesnosti o problemu nasilja u porodici, 45% njih na to gleda kao na privatni problem. Čak 80% ispitanika smatra u određenim situacijama opravdanim nasilje nad članom porodice.
PROTESTI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMADoviđenja do naredne žrtve
Prema izvještaju Ureda za reviziju kojim se problematizuje odgovor institucija na nasilje u porodici nadležne institucije nisu poduzele adekvatne i blagovremene aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama.
Zakonodavstvo iz oblasti socijalne politike ne prepoznaje žrtve nasilja kao kategoriju korisnika socijalne zaštite u čak šest od deset kantona u Federaciji BiH: HNK, Kanton 10, USK, BPK, PK i SBK. U kantonima TK, ZDK, KS i ZHŽ žrtve nasilja prepoznate su kao korisnici socijalne zaštite. Često jedino utočište koje žrtve mogu pronaći su sigurne kuće. Iako je postojanje sigurnih kuća zakonska obaveza u FBiH, postoje problemi sa finansiranjem i zakonskom regulativom u vezi sa njihovim radom. Nijednu sigurnu kuću u Federaciji nisu osnovale nadležne institucije, već nevladine organizacije: Žene sa Une Bihać, Vive žene Tuzla, Medica Zenica, Žena BiH Mostar, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo.
KO JE KRIV ZA FEMICIDDa li smo mogli spasiti živote najmanje 60 žena, žrtava nasilja?
S obzirom na to da su sigurne kuće formirane samo u pet kantona žrtve nasilja iz ostalih kantona nemaju mogućnost adekvatne zaštite. Žrtve s mjestom prebivališta u kantonima koji nemaju sigurne kuće, ne mogu pristupiti sigurnoj kući osim ukoliko se ne pokrene procedura u kojoj nadležni kanton daje suglasnost da će snositi troškove za njihov smještaj.
Direktorica Centra za ženska prava Meliha Sendić u razgovoru za Žurnal navodi da neuvezanost institucija, nedostatak kapaciteta i njihova nesenzibiliziranost predstavlja ogroman problem.
– Zakoni nam nisu harmonizirani sa Istanbulskom konvencijom, a nisu provedene ni izmjene krivičnog zakona FBiH i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Prvi put izmjena Zakona o zaštiti od nasilja je izvršena samo u jednom dijelu prije četiri godine uvođenjem osobe od povjerenja, a od 2012. ništa se nije dogodilo, podsjeća Sendić.
Još prije deset godina BiH se, ratifikacijom Istanbulske konvencije, obavezala da će svoje zakonske i institucionalne okvire prilagoditi ovoj konvenciji. Analizom Zakona o zaštiti od nasilja u porodici konstatovani su brojni nedostaci, a Zakon nije usklađen s Konvencijom
SISTEM (NE) ŠTITI ŽENU U BiH?
Meliha Sendić ističe da nedovoljna komunikacija između institucija predstavlja jedan od najvećih prepreka i problema zašto se neke stvari ne mogu riješiti na jednostavniji i lakši način.
„Nedostaje multisektoralni pristup svih institucija određenoj vrsti problema. Institucije reaguju onako kako koja ima kapaciteta i kako su povezane“, kaže Meliha Sendić.
Kada je riječ o odgovornosti svake karike sistema, često se u javnosti kritike usmjeravaju i na postupanje policijskih službenika. Viša inspektorica MUP-a KS Suvada Kuldija kaže kako se pokušavaju detektovati propusti i unaprijediti postupanje.
– Mogu komparirati prethodni period i reći da je bilo propusta u odnosu na same slučajeve. Međutim, policijski službenici prolaze edukacije i ozbiljno pristupaju rješavanju slučajeva nasilja u porodici. Ipak, nije sve do policije, ne možemo sve sami uraditi. Sistem mora biti uvezan i ne smije viktimizirati žrtvu ako je došla u policiju ili centar za socijalni rad, navodi Kuldija.
Jedna od slabosti sistema kada se radi o policiji jeste preopterećenost, smatra naša sagovornica navodeći da je u samo u jednoj policijskoj upravi za prvih sedam mjeseci zabilježeno oko 70 zaštitnih mjera.
Aktivistica iz neformalne grupe žena Gradačac, Nerma Šarić, smatra da je najočigledniji institucionalni propust nepostojanje efikasnog sistema praćenja rizika od ponavljanja nasilja onda kada je nasilje prijavljeno kao što je to u slučaju Nizame Hećimović i Emire Maslan.
– Mislim da je neophodan sinhronizovan i jednako posvećen rad svih resora uključujući i obrazovanje kada se radi o prevenciji u širem smislu. U svakom slučaju, bilo kakva mjera ili strategija ne može biti urađena bez ravnopravnog učešća stručnjakinja i stručnjaka, kaže Šarić.
Direktorica Centra za ženska prava Meliha Sendić smatra da će u narednom periodu biti malo bolje, te da oni koji imaju mogućnost da prate rad institucija vide da se neke stvari od ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu mijenjaju – pooštrava se kaznena politika, ozbiljnije se pristupa problemu i došlo je do poboljšanja u odgovoru na prijavu nasilja…
Aktivistica Nerma Šarić smatra da je važno, u slučajevima kada je žrtva prijavila nasilje, uspostaviti besprijekoran sistem saradnje lokalnih institucija i sistem praćenja rizika od ponavljanja nasilja.
Iz službenih podataka koji se tiču prijava i postupanja po tim prijavama, a koje su aktivisti tražili na sastancima Koordinacionog tijela za sigurnost i sjednice Gradskog vijeća Gradačac, vidljivo da Općinski sud u Gradačcu nakon 11.08.2023. godine nije odbio nijednu zaštitnu mjeru.
Podsjetimo, tog datuma je u Gradačcu Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović i sve je prenosio na društvenoj mreži Instagram. U svom krvavom pohodu ubio je još dvije osobe. U Gradačcu je od tada održano nekoliko protestnih šetnji, a prvobitni angažman aktivista ticao se gradačačke peticije kojom su tražili uspostavljanje osnovnih mehanizama prevencije i zaštite.
Na inicijativu Neformalne grupe građanki i građana Gradačac formirano je Koordinaciono tijelo za bezbjednost i sigurnost koje sačinjavaju predstavništva svih lokalnih institucija uključujući i školstvo.
„Upućivale smo niz zahtjeva i gradskom vijeću, gradskoj upravi i ministarstvima, tražeći prije svega da na adekvatnije načine podignu svijest o problematici nasilja, ali i da konkretnim primjerima dokažu da su uz žrtve nasilja. Zastupajući zahtjeve peticije krajem 2023. tražile smo održavanje posebne sjednice gradskog vijeća Gradačac koja je održana 14. marta ove godine. Zaključcima tematske sjednice su obuhvaćeni zahtjevi peticije, ali i provođenje edukacijskih posjeta u svim mjesnim zajednicama u Gradačcu. Edukacijske posjete zahtjevamo već duži period. Nakon femicida nad našom sugrađankom Halidom Smajić u maju ove godine izvršile smo dodatni pritisak da se sa realizacijom zahtjeva za edukacijskim posjetama krene čim prije“, kaže Šarić.
Do danas je posjećeno 18 mjesnih zajednica u Gradačcu, a tim koji vrši edukacije sačinjen je od predstavnika policije, te centara za socijalni rad i mentalno zdravlje.
„Upravo one lokalne institucije koje su dužne pružiti zaštitu žrtvama, sada u preventivne svrhe obilaze svaku mjesnu zajednicu u Gradačcu i razgovaraju sa stanovištom upućujući ih u njihova prava, ali i na obaveze institucija“, zaključuje Šarić.
(zurnal.info)
