Pišu: Ajdin Kamber i Vanja Stokić, E Trafika
Foto: Vanja Stokić, E Trafika
Neretva i okolno područje je u opasnosti, zbog planiranih hidroelektrana i onih koji su već u fazi izgradnje. Stručnjaci ističu kako bi brane i drugi hidroenergetski projekti trajno promijenili izgled ovog područja i ugrozili brojne biljne i životinjske vrste, od kojih su mnoge rijetke ili endemske.
Nedaleko od sela Ulog pored Kalinovika, teška mehanizacija radi na izgradnji brane u kanjonu Neretve. Vlada Republike Srpske izdala je koncesiju za izgradnju brane firmi ETF. Okolno šumsko područje uz rijeku je posječeno, pa će nekada izuzetno prirodno bogatstvo, zauvijek nestati i biti potopljeno. Smaragdna Neretva će biti pretvorena u jezero nakon završetka masivne betonske brane. Osim velike brane u izgradnji, planirano je i sedam malih.
Za Urliha Ajhelmana, koordinatora kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”, projekti izgradnji hidroelektrana na Neretvi su suludi. On je sa sedamdeset naučnika iz cijele Evrope, prošle i ove godine, proveo istraživanje gornjeg toka rijeke Neretve, njenih pritoka i okolonog područja, kako bi prikupili što vjerodostojnije i čvrste argumente za spas rijeke.
„Na Balkanu postoji 69 vrsta ribe koje žive ovdje i ne postoje nigdje drugo na planeti. Mi smo sa naučnicima procenjivali šta bi za riblju zajednicu značilo da izgradimo sve te brane na Balkanu. Planirana je izgradnja 3.400 brana između Slovenije i Grčke. To bi značilo da bi oko 49 vrsta ribe izumrlo ili bile na granici izumiranja, a to je 10 odsto svih poznatih slatkovodnih ribljih vrsta u Evropi”, objašnjava Ajhelman.
Naučnici su proveli sedam dana uz rijeku Neretvu istražujući njen tok, pritoke i okolno područje, kao i Nevesinjsko polje. Bili su smješteni u kampu u selu Ulog, a svakodnevno su prelazili desetine kilometara istražujući prirodu. Ovo je druga godina da se održava Sedmica nauke u organizaciji Centra za životnu sredinu, a tokom prošlogodišnjih istraživanja, naučnici su registrovali 1.300 vrsta u ovom području, neke od njih endemske, a otkrivena je i potpuno nova vrsta insekta — muva Baeoura neretvaensis.
Umjesto učenika u školi šišmiši
Jedno od sela u opštini Kalinovik je i Tuhobić, koje zbog iseljavanja nestaje. Nekadašnja školska zgada je ruševna i obrasla u šipražje. U školi već decenijama nema učenika, ali zato ima šišmiša. Upravo na ovom mjestu grupa naučnika je otkrila vrijednu koloniju. Malena bića visila su sa stropa nekadašnje učionice formirajući skupine, što naučnici tumače da uskoro očekuju mladunčad. Ovi šišmiši pripadaju ugroženoj vrsti malih potkovnjaka i zaštićeni su u Evropi. Grupu istraživača sa Univerziteta u Ljubljani vodila je Maja Zagmajster.
„U nekim dijelovima Evrope je toliko promijenjen prirodni okoliš da šišmiši nemaju više mjesta. U proteklim danima smo pronašli i druge ugrožene vrste što potvrđuje koliko je poseban ovaj kraj i koliko ih je važno zaštititi kao dragulj u Evropi“, govori ona o značaju ovog područja i dodaje da mnogi u Evropi ovakvu prirodu mogu vidjeti samo u knjigama.
Naučnici su došli iz 20 zemalja kako bi prikupili dovoljno argumentacije za zaštitu izvora Neretve koje je ugroženo hidroenergetskim projektima. Cilj je da se sačuva i zaštiti jedinstveno prirodno bogatstvo. Ove godine fokus istraživanja stavljen je na gornji tok rijeke Neretve i rijeku Zalomku u Nevesinjskom polju.
Gradnja brane ugrožava životinje i biljke
Stefan Anđus sa Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ iz Beograda, već drugu godinu istražuje Neretvu s ciljem podizanja svijesti o bogatstvu koje se ovdje nalazi i biodiverzitetu kojeg vrijedi sačuvati.
„U proteklim danima smo uzimali uzorke iz vode rijeke Neretve, njenih pritoka i okolnih jezera. Uspjeli smo pronaći neke organizme za koje nismo mogli znati da žive na takvim nadmorskim visinama. Imali smo jako dobre nalaze, sa mnogo vrsta i jako je bogat biodiverzitet. Pronašli smo dosta vrsta koje žive samo na Balkanu i samo u čistim rijekama“, govori Anđus.
U Neretvi živi rijetka i ugrožena vrsta ribe – mekousna pastrmka.
„Neretva predstavlja jedno od njenih glavnih staništa na ovom području i primjećeno je da se usljed svih ovih radova, povlači prema nekim pritokama, kao što je rijeka Ljuta“, upozorava on.
Dodaje da bi izgradnja brane u potpunosti promijenila habitat ovog područja.
„Gdje se izgradi brana tu se mijenja vodni režim kao i stanište. Sve vrste koje su trenutno tu bi bile zamijenjene jednim monotonijim ekosistemom sa manje raznovrsnosti i to nikada nije povoljno za jednu sredinu. Nadamo se da će istraživanja biti prepoznata i da će donijeti rezultate“, ističe on.
Saudin Merdan, istraživač vodozemaca i gmizavaca, upravo je na području izvora Neretve i Nevesinjskog polja pronašao vrijedne životinjske vrste. Među njima je mosorski gušter, pronađen iznad Uloškog jezera, za kog Merdan ističe da je njegov najznačajniji nalaz na ovogodišnjoj Sedmici nauke.
“To je jedan od najrjeđih vrsta guštera u BiH, nalazi se na crvenim listama i zaštićena je vrsta u BiH. Osim njega, imamo nalaze i oštroglavog guštera, koga nismo baš očekivali tako visoko uz Neretvu. Uspjeli smo ga naći oko rijeke Ljute i u Nevesinjskom polju, što je prvi nalaz za Nevesinjsko polje za tu vrstu”, govori nam on.
Prošlogodišnja Sedmica nauke je, zapravo, bila prva prilika za istraživanje ovog područja. Od tada je sa svojom ekipom pronašao osam vrsta vodozemaca i 12 vrsta gmizavaca u ovom dijelu BiH.
“To su baš mozaična područja, sa raznovrsnim staništima. Svaka od ovih vrsta vodozemaca i gmizavaca preferira određeni, različit tip staništa. Zato i jeste ovako bogato, zbog šarenila ovih područja. Sa pravljenjem brana, otapanjem kompletnog područja, te vrste će definitivno da nestanu. Ne mogu da podnesu da žive pod vodom. Zato je bitno da se sačuvaju ova staništa. Imamo primjer na Morinama gdje smo vidjeli da postoji jako puno ovaca koje održavaju taj tip staništa, kakav preferiraju određene vrste guštera i zmija koje smo uspjeli pronaći gore. Da nema ovaca, ne bi bilo ni tih vrsta. Isto tako i ovdje. Ako se promijeni situacija sa vodom, nestaće i vrste”, upozorava Saudin Merdan.
Pogodno područje za leptire
Ovo područje je pogodno i za život leptira. Kako nam govori Branislava Dukić, istraživačica leptira i moljaca, najvredniji nalaz ove godine je vunasti leptir, koji pripada grupi noćnih leptira.
“Do sada su u Bosni i Hercegovini poznata samo dva nalaza od prije 100 godina. Našli smo mnogo gusjenica tog leptira. Ova karakteristična staništa i biljke hraniteljke su im pogodni. Vunasti leptir voli niska stabla gloga koja su na čistinama, na toplim i suvljim staništima. Ovo područje obiluje tim. Našli smo i nekoliko vrsta koje su na crvenim listama. Prošle godine smo registrovali 55 vrsta dnevnih i skoro 300 vrsta noćnih leptira”, ističe ona.
Kontroverzni projekat “Gornji horizonti”
Na području Hercegovine planirana je izgradnja hidroelektrana, brana i sistema podzemnih kanala kojim će se dio voda iz Nevesinjskog polja, odnosne rijeke Zalomke, umjesto prema Neretvi, preusmjeravati u sliv rijeke Trebišnjice. To praktično znači da će sliv Neretve ostati bez jednog dijela vode. Razlika u vodostaju odraziće se na Bunu, Bunicu, Bregavu i Hutovo blato. Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu pojašnjava da će se posljedice osjetiti i u Hrvatskoj, na delti Neretve. S obzirom na to da će nivo rijeke da bude niži, u njenu deltu će se ulivati jedan dio slane vode iz mora. Time će biti ugroženo bogato poljoprivredno zemljište i mnoge kulture se zbog slane vode neće moći uzgajati.
Vode iz Nevesinjskog i Dabarskog polja koje poniru prema rijeci Neretvi bi projektom „Gornji horizonti“ bile preusmjerene u Bilećko jezero, čime bi Neretva ostala bez značajne količine vode koja se uliva u rijeku. Ekolozi vjeruju da bi time mogle nastati nesagledive štetne posljedice na ekosistem doline rijeke Neretve.
„Kreiranjem akumulacije u Nevesinjskom polju, koja će biti jedna od većih, potopiće se i veliki dio plodnog zemljišta, a to će se posebno odraziti na lokalno stanovništvo koje živi od poljoprivrede“, upozorava Vladimir Topić.
Zapravo, radi se o projektu iz sredine prošlog vijeka, koji je nedavno ponovo aktiviran.
„To što oni pokušavaju za mene je ‘Diznilend’, bez znanja o efektima. Ovo je projekat iz kasnih 50-ih ili ranih 60-ih godina prošlog vijeka, koji nikada nije bio ozbiljno promijenjen, ali mi živimo u 21. vijeku i oni pokušavaju da izgrade nešto na bazi znanja iz prošlog vijeka. To je veoma čudno. Znanje se od tada promijenilo, klima se promijenila“, govori Urlih Ajhelman i dodaje kako su netaknuti ekosistemi toliko rijetki u Evropu, da ovaj dio Bosne i Hercegovine postaje ostrvo za cijelu Evropu u pozitivnom smislu.
