Radio 27, zajednički program Radija Slobodna Evropa (RSE) i radiostanica iz Bosne i Hercegovine, prvi put se oglasio 10. juna 1998. godine. Danas slavimo 20. rođendan.
Dvosatni program iz studija u Pragu, putem FM predajnika, reemitovalo je 27 bh. radiostanica, što je brojka na koju se naslonio i sam naziv zajedničkog projekta, odnosno mreže, u kojoj su i danas neke od radiostanica, koje su bile i na samom početku. Pokretač, Nenad Pejić, već dvije decenije svjedoči razvoju Radija 27.
RSE: Obilježavamo 20 godina od prvog emitovanja Radija 27. U protekle dvije decenije, u kojoj mjeri je Radio 27 ostvario svoju misiju, sa kojom se krenulo 1998. godine?
Pejić: Mislim da je počelo izvanredno. To je bio prvi program takve vrste, koji je objedinio 27 lokalnih radiostanica u čitavoj BiH. Nemojte zaboraviti da je tada BiH bila podijeljena, manje ili više, zavisi kako gledamo, nego danas. Svrha tog projekta je bila u tome da objedini te radiostanice, da se podijele informacije, da ljudi znaju više, nego što su znali do tada, pošto su bili ograničeni sa informacijama lokalnih medija, koji su uglavnom bili kontrolirani. Krenulo se sa 27 lokalnih radiostanica, a sada ih je 42.
Mi smo imali jednu drugu ideju, da to preraste tokom vremena u jednu nacionalnu, na nivou BiH, radiostanicu, privatnog karaktera, koja bi samu sebe financirala i razvijala se od reklame. Ali, taj dio nismo uspjeli da realiziramo.
RSE: Krenulo se tek dvije godine od kraja rata u BiH. Medijski prostor je takođe bio podijeljen, kao i država. Šta su bili najveći izazovi, ali i problemi?
Pejić: U Republici Srpskoj (RS) se, na primjer, tada nije govorilo o ratnim zločinima, kojeg su počinile snage vojske RS-a. Samo se govorilo o ratnim zločinima sa onih drugih strana. Isto se to dešavalo i u Sarajevu i u Hercegovini. Radiostanica jednog mog kolege, prijatelja, inače člana Radija 27, je dio tog projekta od samog početka. On mi je rekao da ne sakrivam ratne zločine koje su počinile srpske snage, niti da budem previše oštar prema tome. On je bio svjestan tog projekta, bio je svjestan tog značaja, ali je bio suočen sa pritiskom u svojoj sopstvenoj sredini. To je u početku bilo malo teško, onda se sve poravnalo i sada ide najnormalnije.
Mislim da nismo uspjeli u jednom drugom dijelu. Moja ideja je bila i da pomognemo lokalnim radiostanicama oko treninga njihovih novinara, da dolaze kod nas na praksu. U međuvremenu je Radio Slobodna Evropa bio na nivou čitave kompanije suočena sa manjim budžetom, čak jedno vrijeme redakcija na južnoslavenskim jezicima, odnosno balkanska redakcija, bila predviđena za ukidanje, tako da taj dio nismo uspjeli da uradimo.
RSE: Koliko je teško tada bilo okupiti novinare, koji će poštivati pravila profesije?
Pejić: U smislu opredjeljenja, to nije bilo teško, svi su to htjeli, ali u smislu znanja, to je bilo malo teže. Ono što se smatralo tada objektivnim, na primjer u Mostaru, se smatralo neobjektivnim u Prijedoru ili u Sarajevu. Prihvatanje da objektivnost znači saopćavanje svih činjenica, hladno, bez emocija, bez sakrivanja, kada se izvještava, to je bio problem. To je bio edukativni, obrazovni proces, ne samo za novinare, ali i za slušatelje.
Opširnije na RSE.
