Vlast. Kantonalna, entitetska, državna… Različiti nivoi, različiti političari i stranke, ali jedno je zajedničko: predizborna obećanja. Sigurno najveća mana tih obećanja je što pretežno nikada ne budu ispunjena. Ova godina nije izborna, pa kao što vidimo obećanja nema ni na mapi, ali već sljedeće godine u ovo doba, slušaćemo razne bajke jer nas čekaju izbori.
Zanimljivo je da sve vlasti liče jedna na drugu, što smo svjedočili i dolaskom “Trojke” na vlast u Federaciji BiH. Predizbornih obećanja je bilo mnogo, jedno koje mnogi pamte i spočitavaju aktuelnoj federalnoj vlasti je ono da neće biti stranačkog zapošljavanja, odnosno zapošljavanja “preko veze”.
A nakon manje od godinu od tog obećanja, Vlada Federacije BiH imenovala je Rusmira Isaka, sina federalnog ministra Rame Isaka, za direktora kazneno-popravnog zavoda Zenica. I niko u tome nije vidio problem, valjda zato što su postali vlast, pa se suočavaju sa “sindromom dolaska na vlast” i počinju se isto ponašati kao i prethodne. Ali naravno stranke “Trojke” nisu jedine.
Prisjetimo se mlade političarke iz Banjaluke, Andree Dorić, koja je u izjavi za Una televiziju prije tri godine u dvadeset sekundi objasnila kako se dolazi do duple funkcije preko stranke.
“Ja sam delegirana na funkciju izvršnog direktora Puteva RS-a ispred svoje političke partije i naravno to je prihvaćeno. S druge strane imala sam i konkurs u APIF-u i tu je trebala podrška partije i to se desilo i tako da sam ja na te dvije funkcije iz tog razloga”, istakla je tada Dorić, političarka Socijalističke partije . I tada su samo novinari reagovali a Dorić je nastavila sa obnašanjem funkcija.
A da su konkursi samo formalnost dokazao je i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić nakon što je najavio dolazak Bakira Hadžiomerića na mjesto direktora Federalne televizije, i to u aprilu ove godine:
“Molio sam čovjeka da se prijavi na konkurs. Ako mognem utjecati, koliko mognem utjecati, koliko bude u mojoj moći, Bakir Hadžiomerović će biti direktor”, kazao je tada Nikšić.
I nakon dva mjeseca slučajno ili ne, Bakir Hadžiomerović je imenovan, nakon čega je krenula i hitna zamjena urednika na Federalnoj televiziji.
Ovo su samo neki od primjera stranačkog zapošljavanja o kojima su mediji izvještavali, a u stvarnosti je to skoro ustaljena praksa. O neispunjenim obećanjima početkom godine govorili su i istraživači Istinomjera, na održanoj pres konferenciji.
U 2024. godini političke stranke u Bosni i Hercegovini dale su ukupno 252 predizborna obećanja, od kojih je ispunjeno samo šest, dok je isto toliko u progresu. Stranke poput SDP-a i NiP-a najviše su obećavale u oblasti ekonomije, dok su se konkretna obećanja odnosila na energetske projekte, Zakon o južnoj interkonekciji, borbu protiv korupcije, dekarbonizaciju, te obrazovanje i zdravstvo. Transparentnost rada parlamenta se poboljšala, ali nije zabilježen napredak u euroatlanskim integracijama. NiP, SDP i SNSD najviše su obećavali u oblasti ekonomije. Istina, SNSD kao najveća partija iz RS-a nije imala predizborni program i dala je samo dva obećanja na državnom nivou.
“Jedno obećanje je prekršeno još u prvoj godini, a odnosilo se na smanjenje praga za ulazak u sustav PDV-a, odnosno povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a – što je bilo obećanje Naše stranke”, naveo je istraživač Istinomjera Dalio Sijah.
IZ Transparency Internationala BiH takođe ističu da je sve više obećanja, a iz godine u godinu sve manje ispunjenih.
“Prije izbora su dominantna obećanja koja su ili populističke prirode ili je to pak nacionalna retorika, bez obzira da li su lokalni ili opšti izbori u pitanju. Ne postoji šira vizija koja se nudi biračima. Međutim, i ta površna obećanja često bivaju neispunjena. Jasno je da stranke većinom ne ispunjavaju data obećanja, a birači ih za to ne kažnjavaju već i dalje vjeruju u vladajuće retorike, ako imamo u vidu da su smjene vlasti rijetkost na svim nivoima u BiH”, istakao je Damjan Ožegović iz Transparency International BiH.
Birači ne kažnjavaju, a u slučaju i kada se vlast promijeni svjedočimo istom ili još gorem ponašanju onih koji su do juče bili opozicija. O ovoj temi, o “sindromu dolaska na vlast” razgovarali smo sa sociologom Seadom Pašićem. Ističe da političari nikada ne govore o tome kako će unaprijediti život ljudi već samo obećavaju zlatno doba i za sve krive nekoga drugog iako su oni na vlasti. A na vlast su došli upravo pričom da drugog i drugačijeg poentiraju kao neprijatelja.
“Zanimljiv je odabir riječi –sindrom- jer on označava simptome ili skupove stvari koji se redovno javljaju zajedno i time pokazuju jasnu sliku, u našem slučaju, bolesti politike koja nije politika jer se ne bavi sa „Summum bonum“, odnosno opštim dobrom, dobrom koje uživa svekoliko stanovništvo. Bavi se posebnim dobrom i privilegijama posebnih pojedinaca, klika i ekonomskih subjekata na određenom političkom teritoriju koji se tretira kao vlasništvo tih grupa a koje uzrokuje veliku moć I bogatstvo a time i neograničenu moć manipulacije u svrhu stalnog ostanka na vlasti tih istih društvenih entiteta”, ističe sociolog Pašić.
Razlog zbog kojeg se političari i ne trude da ispunjavaju obećavanja data u predizbornoj kampanji je što nemamo institut vanrednih izbora. Svaku pa i najgoru, razbojničku, vlast narod mora “trpiti” četiri godine. Pašić ističe da je trenutna vlast u Federaciji BiH potpuno impotentna, a jedino obećanje koje su ispunili je povećanje minimalne plate, koje se pokazalo čak kontraproduktivno.
“Sva druga predizborna obećanja se nisu ispunila jer su vezana za evropske integracije, međunarodne fondove i projekte od kojih stanovništvo nije vidjelo ništa a neće ni vidjeti, Federalnu vlast to nije briga i nastavlja po svom. Oni kao i prethodne vlade rade “kameleonsku politiku“ odnosno uzimaju ideje i projekte od prethodnih vlada i prikazuju ih kao svoje znajući da će to javnost prihvatiti. Podsjećaju na lošeg pisca koji jednom napisanu knjigu stalno štampa, mijenja korice i naslove a sadržaj je isti tako da ispada da je pisac plodotvoran i maštovit i da je izdao hrpu naslova. Bez fundamentalne promjene smjera samog bića politike i novih obrazovanih i kompetentnih lica osuđeni smo na purgatorijum, čistilište, koji, baš kao u srednjem vijeku, može trajati beskonačno i to sve dok se viša sila ne odluči da nas pusti u raj slobode, ekonomskog napretka i društvenog progresa. U tom smislu čitateljstvu preporučujem čitanje antičkih drama gdje je dramaturško rješenje na kraju uvijek „deus ex machina“, bog iz mašine, koji se pojavi, djeluje i uspješno riješi gordijev čvor nekompetentnosti, divljaštva i neobrazovanosti”, poručio je za kraj sociolog Sead Pašić.
Trenutno raj, sloboda, ekonomski napredak nam se čini tako daleko, ali građani ćute i trpe. Penzioneri se izgleda zadovoljavaju jednokratnom pomoći od 100 do 200 KM, dok političari svoje plate redovno povećavaju, minimalno za 300 KM uz sve privilegije koje uživaju. U predizbornom periodu imali smo obećanja da će se zaustaviti odlazak stanovništva, ali nakon izbora su stvoreni uslovi u kojima je sve manje onih koji mogu preživjeti u Bosni i Hercegovini. Da li je ipak do fotelje odnosno do tog famoznog “sindroma dolaska na vlast”?
