Od početka 2022. do sredine 2023. Institucija ombudsmena u BiH primila je više od 4.200 žalbi i izdala 513 preporuka. Dio preporuka je realizovan, dio djelimično, ali veliki dio je ostao bez efekta.
Tako u 2022. godini, na skoro trećinu preporuka, nije čak ni zaprimljen nikakav odgovor, a 30 posto njih nije realizovano. U prvoj polovini 2023. u 22,7% slučajeva preporuka je ostala bez odgovora, a nije realizovano njih 17,5%, navodi se u izvještaju koji je prošle godine objavila Institucija ombudsmena u BiH:
– Jedinice lokalne samouprave, općine i gradovi, prednjače kada je u pitanju nerealizacija preporuka, a među općinama se posebno istakla Općina Novi Grad Sarajevo, koja u tri predmeta nije ispoštovala preporuke. Općine Jajce, Hadžići, Bosanski Brod, Kozarska Dubica, Novo Sarajevo, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Donji Vakuf kojima su izdate preporuke dostavile su odgovore iz kojih se može zaključiti da po predmetnom pitanju nije postupljeno u skladu s izdatom preporukom. Na sličan način postupili su Grad Gradiška i Gradačac. Prilikom analize pristiglih odgovora konstatovano je da su različiti organi uprave, pojedina ministarstva na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, propustili postupiti po preporukama Ombudsmena BiH, ostajući pri svojim ranije iznesenim stavovima.
ODUSTAJANJE OD PRIGOVORA
Značajan broj medija u BiH u jednom trenutku obratio se Instituciji, a nakon što im nisu dostavljene informacije na koje su imali pravo po zakonu. Takvo iskustvo imali su i novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN):
– CIN se ranijih godin često obraćao ombudsmanima u BiH kada je novinarima bio zabranjivan pristup informacijama zbog nepoštovanja zakona u institucijama. Njihove preporuke su skoro uvijek potvrđivale i prihvatale naše argumente, ali zbog nepostojanja obaveze postupanja institucije su ignorisale upute, te tako činile rad ombudsmana neučinkovitim. Naša borba bi se završavala kad bi nas kancelarija obavijestila da institucija nije postupila po preporuci te da se predmet arhivira jer ombudsmani ne raspolažu daljnjim mehanizmima – kaže za Žurnal novinarka CIN-a Mirjana Popović.
Nažalost, kaže dalje naša sagovornica, ovakva pozicija važne i u demokratskim društvima izuzetno poštovane institucije zaštitnika građanskih prava, stvorila je slab i bespomoćan institut ombudsmana, koji nema moć da pomogne i ispravi neispravna ili nezakonita ponašanja drugih institucija u slučajevima njihovog postupanja protiv javnog interesa:
– Civilno društvo dugo svjedoči tupljenju oštrice demokratskih postulata, pa možemo zaključiti da se ovakva zakonska ograničenja postavljaju kako bi transparentnost i odgovornost institucija bile skromnijeg dometa nego što je potrebno – kaže Mirjana Popović.
Takva razočaravajuća praksa je dovela do toga da se CIN posljednjih godina sve rjeđe obraća ombudsmanima:
– Posebno zbog toga što nam je u sve učestalijim kršenjima Zakona o slobodi pristupa informacijama potrebno da vodimo pravne borbe koje će rezultovati sankcijom i primorati institucije na ispravno ponašanje. Nažalost, zahvaljujući zakonodavcima ombudsmani trenutno nemaju tu snagu, pa smo primorani da tužimo institucije zahvaljujući velikoj podršci Centra za pravnu pomoć Transaprency Internationala BiH.
Iz Institucije ombudsmana slažu se da se problem provođenja preporuka ne može ignorisati jer direktno govori o stepenu odgovornosti i poštivanju prava građana:
– Ipak, važno je istaknuti da je više od 50% preporuka Ombudsmana ispoštovano, bilo djelimično, bilo u cijelosti, što pokazuje da postoji određeni stupanj odgovornosti unutar sustava. Razlozi zbog kojih se odredene preporuke Ombudsmana BiH ne provode najčešće se odnose na nerazumijevanje uloge Ombudsmana kao nezavisnog mehanizma za zaštitu ljudskih prava, izostanak proaktivnog pristupa institucija koje umjesto preventivnog djelovanja često reagiraju tek nakon što dođe do povrede prava i drugo. Dodatni izazov predstavlja i nedovoljna komunikacija s Ombudsmanom o statusu implementacije preporuka, pozivanje na nedostatak financijskih sredstava, uprkos međunarodnim standardima koji to ne priznaju kao opravdanje, te okolnosti u kojima se postupanje uvjetuje radnjama drugih nadležnih tijela ili čekanjem okončanja sudskih postupaka – navode razloge za nepoštivanja dijela preporuka za Žurnal iz Institucije ombudsmana te podsjećaju da je zbog toga ključno stalno podsjećati da Ombudsman ne postupa silom ni represijom, vec isključivo snagom argumenata i autoriteta, i da uspjeh te institucije zavisi upravo od toga koliko je taj autoritet priznat.
U Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2024. godinu ocijenjeno je da je tripartitni sastav i konsenzualno donošenje odluka Institucije potrebno revidirati kako bi se osiguralo efikasno funkcioniranje:
– Ombudsman treba da proaktivnije postupa,a njegovu neovisnost treba ojačati. Iako je ispoštovana samo polovina preporuka, Institucija ombudsmana nije pokrenula nijedan prekršajni postupak zbog nepoštivanja njenih preporuka u proteklih devet godina, uprkos činjenici da je za to imala ovlaštenja, niti je pokretala ili intervenirala u upravnim ili sudskim postupcima.
U Insituciju ombudsmana imenovani su Nives Jukić, Jasminka Džumhur i Nevenko Vranješ.
Zašto Ombudsmen nije pokrenuo nijedan sudski postupak u proteklih devet godina zbog nepoštivanja preporuka? U ovoj instituciji navode za Žurnal kako ovlaštenje za pokretanje prekršajnih postupaka proizlazi iz Zakona o zabrani diskriminacije BiH, konkretno članka 7:
– Ljudski i organizacijski kapaciteti za vodenje prekršajnih postupaka su ograničeni, a djelovanje Ombudsmana se primarno zasniva na snazi autoriteta, dijalogu i podsticanju institucija da postupaju odgovorno. Uloga Ombudsmana nije usmjerena na sankcioniranje. Rezultati iskazani u Specijalnom izvješću ,,Analiza realiziranja preporuka Ombudsmana za ljudska prava Bosne Hercegovine” godine jasno pokazuju da su institucije ipak u značajnoj mjeri postupile po preporukama Ombudsmana. Zbog toga sliku ne treba posmatrati jednostrano – navode.
Djelovanje Ombudsmana Bosne i Hercegovine usmjereno na uticanje na rad institucija i unapređenje njihovog postupanja a ne na direktno učešće u pojedinačnim upravnim ili sudskim postupcima, kažu iz ove Institucije za Žurnal:
– lako Zakon o upravnom postupku, ostavlja mogućnost djelovanja, ne postoji jasno razrađen i funkcionalan mehanizam za takvu vrstu uloge. Stoga, svrsishodnije je usmjeriti djelovanje na širi nivo, gdje se kroz ukazivanje na nepravilnosti i razgovor s nadležnim tijelima često dolazi do promjene i unapređenja ljudskih prava. Takav pristup u pravilu daje dugoročnije rezultate nego direktno uključivanje u pojedinačne postupke.
STRANKA U POSTUPKU ILI NE?
Učešće Ombudsmana u upravnim ili sudskim postupcima po pojedinačnim pritužbama, kako tumače za Žurnal, može dovesti do nejednakog tretmana građana, jer će neki upravni postupak biti pokrenut po zahtjevu Ombudsmana, a drugi ne. O ovom pitanju se intenzivno raspravlja i u okviru Evropske mreže nacionalnih institucija ljudskih prava (ENNHRI) i Evropske mreže tijela za jednakost (EQINET), posebno po pitanju modaliteta učešća. Mogući modaliteti nisu samo da Ombudsmani budu stranka u postupku, već da svojim stajalištima doprinesu efikasnom rješenju sudskog spora, što jeste osnovni cilj uključivanja u sudski postupak, tumače:
– To mogu biti i podnesci “amicus curiae”, ali i preporuke Ombudsmana. Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini je u članu 15. stav (9) propisao da: “U slučaju kada sud razmatra predmet o kojem je Institucija ombudsmana vec donijela preporuku, koju stranka u postupku koristi kao dokaz, sud je dužan u skladu s pravilima postupka razmotriti preporuke ombudsmana”. Primjena ove odredbe u praksi već pokazuje određene rezultate, s tim da postoji potreba, kroz saradnju sa pravosudnom zajednicom ovu praksu dalje unaprijediti.
Za uključivanje u sudske postupke u statusu stranke potrebno je imati značajne resurse:
– Ombudsmani BiH nikada nisu dobili dodatne resurse u skladu sa članom 7. stav 5. Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Heregovini prema kojem je u budžetu Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine trebala biti uvrstena posebna budžetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije – kažu u Instituciji.
Jedna od kritika u izvještaju Evropske komisije za BiH odnosi se i na tripartitni sastav i konsenzualno donošenje odluka. Sastav Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, u kojem djeluju tri ombudsmana iz reda konstitutivnih naroda, propisan je Zakonom o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, s tim što se ne isključuje mogućnost imenovanja i iz reda ostalih. Odlučivanje konsenzusom je zakonski predviđeno i odražava model usmjeren na zajedničko djelovanje:
– Istina je da u praksi to može u određenim situacijama otežati donošenje odluka, naročito kada su, primjera radi, različita tumačenja pravnih standarda, što je slično kao u drugim kolektivnim tijelima. Ovo je posebno značajno s obzirom na činjenicu da su Ombudsmanima za ljudska prava Bosne i Hercegovine povjereni i drugi mandati koji u nekim državama obavljaju zasebno uspostavljene institucije. Tako, Ombudsmani BiH imaju mandat tijela za jednakost, centralne institucije za slobodu pristupa informacijama i mandat prema zakonima o vladinim i ministarskim imenovanjima. Povjerenje građanina da će njegovo pravo biti zaštićeno bez obzira na nacionalnu pripadnost, proizlazi upravo iz činjenice da tri Ombudsmana dogovorom donose odluke, te iz tog procesa niti jedan od njih ne može biti isključen voljom druga dva – ovako iz Institucije odgovaraju na pitanje kako tumače kritike iz Izvještaja EK za BiH.
(zurnal.info)
