Pred Osnovnim sudom u Modriči danas počinje suđenje po tužbi bivših radnika Rafnerije ulja Modriča zbog nezakonitih otkaza.
Otpušteni radnici još u februaru ove godine podnijeli su tužbu protiv bivše firme u kojoj je svaki od njih radio više od dvije decenije. Oni tvrde da uprava Rafinerije ulja na perfidne načine smanjuje broj zaposlenih i podsjećaju da je od privatizacije i prelaska fabrike u rusko vlasništvo broj radnika smanjen sa 500 na 202 koliko je zvanično bilo zaposleno krajem septembra ove godine.
Jedan od otpuštenih radnika je i Jovica Milanković koji je 23 godine radio u postrojenju za tretman otpadnih voda.
„Od 1993. godine na tom radnom mjestu uvijek su bila zaposlena dva radnika, a onda se neko sjetio da je dovoljan samo jedan zaposleni, iako je to zbog prirode radnog mjesta nemoguće“, kaže Milanković za CAPITAL.
„Pali“ na testovima
On ističe da su iz uprave preduzeća pokušali da smanje broj zaposlenih na tom radnom mjestu tako što su njima šestorici dali da rade testove, ali oni su to odbili.
„Mi nismo htjeli da se takmičimo između sebe ko će bolje uraditi taj test. Prvo smatramo da je to nezakonito testiranje i da je jedini zakonit test onaj o protivpožarnoj zaštiti ili PPZ test. Dogovorili smo se da se samo potpišemo na test, jer tako neće moći nikoga eliminisati i otpustiti na uštrb drugog“, objašnjava Milanković.
Prema njegovim riječima, isto su uradili i na ponovljenom testiranju nakon čega su im uručeni otkazi i od tada su na birou za zapošljavanje.
„Dokle ide njihov bezobrazluk govore njihove tvrdnje da smo se mi javili na interni konkurs, ali da nismo položili testove. Kakvo javljanje na konkurs kad su od nas sami tražili da radimo testove, ali smo to odbili iz razloga koje sam vam naveo“, kaže Milanković.
Zajedno sa njim u istom postrojenju su radili Damir Simić, Miro Savić, Boško Ilić, Đorđe Vidaković i Vojo Vujić i svi su dobili otkaze. Oni će u ponedjeljak pred Osnovni sud, a Vojo Vujić koji ima više od 35 godina radnog staža u rafineriji kaže da ne bi bio problem što su dobili otkaze da na njihova radna mjesta nisu prebačeni zaposleni iz drugih postrojenja od kojih nije traženo da rade testove.
„Jasno je da je to sve urađeno samo da nas izbace na ulicu i dodatno smanje broj zaposlenih. Na naša radna mjesta su prebačeni ljudi koji do tada nisu imali nikakve veze sa poslovima koji se rade na tim radnim mjestima“, kaže Vujić.
Alibi za davanje otkaza
Njihov advokat Miloš Đurić kaže za CAPITAL da se u obrazloženju otkaza ugovora o radu navodi da se uručuju iz ekonomskih, organizacionih ili tehnoloških razloga, ističući da će u ponedjeljak na prvom ročištu to osporiti.
„Otkaz se može uručiti iz nekog od tih razloga, ali ne kumulativno i ne može se navoditi da se otkaz daje iz sva tri navedena razloga“, kaže Đurić.
Međutim, on ističe da je u ovom slučaju očigledna namjera poslodavca da smanji broj radnika.
„Oni su promijenili sistematizaciju i ukinuli radno mjesto „operater na postrojenju za pripremu i obradu otpadnih voda“, a uveli novo radno mjesto „operater na postrojenju za pripremu i obradu otpadnih voda i vozila za premještanje otpadnih tečnih materija“. Svakom je jasno da je to urađeno sa ciljem da se stvori alibi za davanje otkaza“, objašnjava Đurić.
On ističe da se sa istim ciljem raspisuju interni konkursi u ovom preduzeću.
„Zašto bi se bilo ko prijavljivao na interni konkurs za radno mjesto na kojem je manja plata ili veći obim posla za istu platu? Prijavljuju se radnici koji su u dosluhu sa poslodavcima i koji znaju da će promjenom sistematizacije biti ukinuta njihova radna mjesta. U ovom slučaju, niko od njih šestorice nije želio da radi iza leđa kolegama s kojima više od dvije decenije jede isti hljeb“, objašnjava Đurić.
Iz Rafineriju ulja Modriča nismo dobili odgovore na tvrdnje i optužbe bivših radnika da su nezakonito dobili otkaze.
Rafinerija ulja u Modriči osnovana je 1954. godine kao hemijska zanatska radnja. Tokom šezdesetih godina prošlog vijeka izrasta u prepoznatljivog proizvođača motornih ulja i maziva na tržištu bivše SFRJ.
Rafinerija ulja prodana je 2007. godine zajedno sa Rafinerijom nafte u Brodu i mrežom pumpi „Nestro Petrol“ ruskoj kompaniji „NjeftegazinKor“ za 236 miliona KM. Sve tri ove kompanije danas su dio „Optima grupe“ čiji osnivač je „NjeftegazinKor“.
Prema podacima Transparency International BiH, vlasnik 40 odsto akcija ove kompanije je rusko državno preduzeće „Zarubežnjeft“, a po 20 odsto imaju kompanije „Invest-tehnologija“, „Nepat“ i „Junik Development“ čija vlasnička struktura je nepoznata. Iz TI BiH smatraju da je time ostavljen prostor za sumnju da većinski vlasnici nisu ruske kompanije.
Izvor: capital.ba
