Kada je koncem marta Jelena Trivić, bivša potpredsjednica Partije demokratskog progresa (PDP) obznanila da osniva političku stranku – Narodni front, iznenađenju nije bilo mjesta.
Sada je pitanje da li je Narodni front treća politička opcija u bh. entitetu Republika Srpska i može li postati konkurencija SNSD-u, a Trivić lideru te stranke Miloradu Dodiku?
SUKOB U PDP-u
Podsjetićemo da su odnosi u PDP-u na relaciji Trivić – Draško Stanivuković, ali i samog najužeg rukovodstva stranke duboko narušeni i to je bilo jasno od okončanja opštih izbora. Trivić je kao kandidatkinja opozicije izgubila izbornu utrku za predsjednicu RS, ali taj poraz, odnosno pobjeda Milorada Dodika, ostat će upamćeni po nizu otvorenih pitanja o legalitetu ukupnog izbornog procesa za najvišu političku funkciju u RS-u.
Nesporno je da je PDP iskoristio sve pravne mehanizme kako bi Dodikovu pobjedu osporio, nesporna je i mrlja koja je ostala na Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, ali svoje nezadovoljstvo Trivićje iskalila najviše na gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću.
Već u novembru prošle godine Trivić je iznijela niz teških optužbi na račun Stanivukovića, ustvrdivši da je zajedno sa Dodikom učestvovao u manipulisanju glasovima i time doprinjeo njenom porazu, ali da je za to podršku imao i u djelu stranačkog vrha PDP-a.
“Ja sam se časno borila protiv dvije kriminalizovane imperije, Dodik i Stanivuković, koje su se nakon objave prije skoro godinu dana da ću ja biti kandidat za predsjednika brže-bolje udružile da me ruše. I morali su pokrasti izbore da bi me srušili. Godinu dana su zajednički udarali na mene, lažima, falsifikatima, podmetanjima, raznim begićima i nije im pošlo za rukom“, napisala je na svojoj FB stranici.
Pa je poslala i poruku da za nju i Stanivukovića mjesta nema u PDP-u. Iako je u samom PDP-upovodom cijelog sukoba vladala mjesecima zavjera šutnje bilo je, i prije nego je Trivić odlučila da svoj politički put nastavi samostalno, jasno da je za stranku banjalučki gradonačelnik još uvijek „koka koja nosi zlatna jaja“ i da ga se neće odreći.
Tanja Topić, politička analitičarka, navodi da je u uslovima u kojima je opozicija bezuspješno nastojala srušiti aktuelnu vlast i gotovo stvoren mit o nemogućnosti pobjede nad vladajućim, u kojima gotovo polovina birača ne vjeruje političarima i sve političke opcije smatra jednako lošim, stvoren prostor za alternativu, „drugačiju političku priču“.
Naša sugovornica podsjeća da je Jelena Trivić, kao politička autsajderka, ozbiljno ugrozila Milorada Dodika i time stekla ogroman politički kapital:
„Imala jeste podršku udružene opozicije, ali istu je imao i Mirko Šarović pa su ishodi neuporedivi. To pokazuje jedno: da je ona imala podršku i među glasačima vladajuće koalicije i građana koji nisu naklonjeni ni jednom ni drugom bloku“, smatra Topić.
Zaključuje da „potencijal postoji“, ali da je ključno pitanje da li će Trivić ostati dosljedna vrijednostima za koje se zalagala i da li građani imaju snage za promjene.
„Dosadašnje iskustvo nas uči da su građani u strahu od promjena, opredijelit će se za najgoru varijantu politike jer im ona daje ‘sigurnost poznatog’“, upozorila je Topić.
TRIVIĆ ZASAD ZAKOPČANA DO GRLA
Željko Raljić, novinar BNTV-a s dugogodišnjim iskustvom praćenja političke scene u RS-u, smatra da formiranjem nove političke partije Jelena Trivić ima šansu da postane ozbiljna alternativa politici Milorada Dodika „jer je tokom kampanje za opšte izbore, kao kandidat opozicije za predsjednika RS, dobila značajnu podršku građana.“
„Naravno, to zavisi od programa njene partije i načina na koji budu predstavljene politike iz tog programa. Pojednostavljeno, ako njena partija bude drugačija od ostatka opozicije, onda su joj i šanse veće“, smatra Raljić.
Jelena Trivić javnosti je za sada uglavnom nedostupna i, kako primjećuje novinarka i aktivistica Milkica Milojević, komunikaciju je svela na društvene mreže. Otuda osim evidentnog rada na kooptiranju za svoju stranku, kako ljudi iz PDP-a, tako i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića te SDS-a, malo toga se zna šta zapravo želi ponuditi kao alternativu onome što već godinama opozicija nudi građanima.
„Ono što možemo da vidimo na prvu jeste da postoji prestrojavanje u opoziciji, što nužno ne mora da bude loše, pogotovo ako se ostvari ono na što mnogi već ukazuju da će dio jedne od vodećih opozicionih stranaka (dio oko Draška Stanivukovića, op.a.) preći na drugu stranu. Onda tu zaista treba da se pojavi neko ko će prihvatiti članstvo koje istrajava na opozicionom putu i da se pojavi nova snaga u opoziciji“, navodi Milojević.
Ipak, naša sugovornica kaže da ne treba zanemariti činjenicu da je na sceni rat sujete, jer je Trivić pokupila mnogo glasova na izborima i pitanje je da li bi pobijedila da je izborni proces bio drugačiji.
Na drugoj strani, dodaje Milojević, tu je Draško Stanivuković, ali pri tome oboje zaboravljaju da su većina njihovih birača oni koji se „žele riješiti Dodika a ne oni koji su nužno njima oduševljeni“.
Dakako, ističe Raljić, formiranje još jedne političke partije biće veliki izazov za opoziciju, naročito za PDP iz kojeg dolazi Jelena Trivić, ali i za SDS koji je u procesu unutarstranačkih izbora.
„Ukoliko se nova stranka u startu ‘oklizne’ na ključnim izazovima koji stoje pred svakom novoformiranom političkom organizacijom, a to je kadroviranje, onda bi to bio još jedan poraz cijele opozicije i olakšavajuća okolnost za Milorada Dodika i njegov SNSD“, dodaje Raljić.
DA LI GLAS ZA TRIVIĆ ILI TEK PROTIV DODIKA
Tanja Topić smatra da, ako se govori o utjecaju koji bi nova stranka mogla imati u budućem političkom životu RS-a, važno pitanje jeste koliko je onih koji su dali podršku Jeleni Trivić ostalo u zemlji.
„Masa razočaranih kako u vlast, sistem, tako u opoziciju se povećava iz dana u dan; pitanje je na koji način artikulišu svoje nezadovoljstvo – apatijom, odlaskom iz zemlje, izbornom apstinencijom ili vjerom u promjene i nova politička lica i ideje, čime se ovaj prostor baš i ne može pohvaliti. Uz to treba imati na umu da nas je iskustvo naučilo da je koncept ujedinjene opozicije u RS-u nedjelotvoran i da je u sadejstvu s korumpiranim izbornim procesom išao na ruku vladajućim strukturama“, zaključuje Topić.
Sasvim je evidentno da je odlazak Jelene Trivić iz PDP-a dobro potresao redove ove stranke, ali i da ostatak opozicije ne gledan blagonaklono na njene poteze.
„Sigurno nije lijepa poruka. Poruka koja šalje vrlo turobnu, mučnu sliku za sve nas. Bez obzira za koga od nas više, a za koga manje loša. A ja znam da to šalje jedino sliku sreće i radosti za Dodika. Opšte je veselje kod njih, oni u tome uživaju. To nanosi štetu opoziciji, nekom više nekom manje. Ali znam da donosi samo jednom čovjeku i samo jednoj partiji korist. Imam osjećaj da neki nisu svjesni toga. Možda zbog ličnih poriva, možda zbog neke sujete, od šibice ne vide šumu. Pogledajte čime se mi bavimo u vrijeme kada prolaze ozbiljne stvari pored nas, kada se RS nalazi pred teškim izazovima, zaduženjem, ovo što radi Dodik… Ne znam šta udara ujutru, popodne, a šta naveče. Nema teške političke teme koja se nije otvorila u nekoliko dana, a nova politička partija se bavi isključivo partijom iz koje su izašli. Bavimo se nečim što je nevjerovatno, bespotrebno, što se nije trebalo dogoditi“, kazao je Borenović za portal Srpskainfo.
Pred Jelenom Trivić je vrijeme izgradnje stranačke infrastrukture, ali i nametanja javnosti. Valja imati na umu da će joj zbog činjenice da trenutno ne obnaša nijednu javnu političku funkciju biti i sužen prostor na medijskoj sceni, pogotovo im li se u vidu da su mediji koji u RS imaju najveći utjecaj na javnost odavno ispolitizovni i jasno stoje uz svoje „favorite“.
I u konačnici bitno je i upozorenje da je nemali broj onih koji su Trivić dali glas glasali zapravo protiv Milorada Dodika.
Kada je u pitanju politički narativ, pa dakle i agenda Narodnog pokreta, iz svega što je kao članica PDP-a govorila i zastupala i Trivić je jedna u nizu srpskih nacionalista i kao takva se ni po čemu ne razlikuje od ostatka političkog spektra u ovom bh. entitetu.
Istina, iako su im nacionalne retorike vrlo slične, Trivić, za razliku od Dodika koji na dnevnoj osnovi širi listu vlastitih neprijatelja izjednačujući pri tom cijelu RS sa svojim viđenjima te prijeti secesijom, daleko je pragmatičnija i okrenuta bitnim egzistencijalnim problemima građana.
Također, a što je vrlo bitno za dio građana RS, ono po čemu je Trivić drugačija jesu čiste ruke i obraz neukaljan korupcijom, a da li će to biti dovoljno da se nametne kao uspješna alternativa aktuelnoj vlasti predvođenoj Dodikom – niko još nije spreman predviđati.
