Posljednjih sedmica Bosnu i Hercegovinu potresaju monstruozni slučajevi eksploatacije i trgovine maloljetnim osobama. Ovaj problem je, pojašnjavaju sociolozi, posebno izražen u vremenu političkih kriza, kada je upitno samo funkcionisanje sistema unutar države. Primjeri nestanka djece, barem kada je riječ o Mostaru, sežu još iz vremena bivše države i brojni takvi slučajevi nikada nisu rasvijetljeni.
Darjana Jakupović za svojim bratom traga pune 43 godine. I od tada do danas bez konkretnog traga i pojašnjenja gdje je Darko. Darko je nestao ispred djedove kuće kada je imao samo dvije godine. Nade da će ga pronaći još ima, navodi Federalna.ba.
„Nikada nismo izgubili nadu da, možda, nije živ ili da se desilo nešto drugo. Živ je sigurno, tako smo uvjereni. Naravno, nećemo nikad prestati tražiti i tragamo i dalje. Da imamo bilo kakvu podršku policije i tužilaštva, mislim da bi se ovaj slučaj već riješio“, govori Darjana Jakupović.
Godinama svjedočimo brojnim slučajevima nestanka djece na području cijele države, a oni nedavni iz Brčkog i Sanskog Mosta ukazuju koliko smo kao društvo zanemarili ovaj problem, pojašnjavaju sociolozi. Napominju da od ratnih devedesetih godina u Bosni i Hercegovini nemamo funkcionalnu vlast na nivou države, a to je upravo pogodno tlo za trgovinu ljudima.
„Dovoljno je da jedna institucija ima jednog korumpiranog čovjeka koji će omogućiti nešto što će dovesti do narušavanja društvene stabilnosti“, ističe sociolog Asim Peco.
„Još jednom svjedočimo koliko ljudi, zapravo, mogu biti monstrumi kada ne prezaju od iskorištavanja tek rođenih beba“, kaže Abida Pehlić, predsjednica Udruženja „Novi put“.
To dokazuje i činjenica da je trgovina ljudima na visokom drugom mjestu kad je u pitanju ilegalna zarada. Među djecom koja su pronađena u Brčkom i Sanskom Mostu bilo je i one koja su iz Mostara. Iz Centra za socijalni rad Mostar ističu da su i za njih ovakvi slučajevi novost.
„Ne znam da je ikada prije i bilo tako da nekih propisanih procedura i sličnih slučajeva nema. Ono što je bitno i što su nadležnosti Centra za socijalni rad je eventualno preuzimanje djece, postavljanje staratelja, smještaj, povratak u socijalizaciju. Zavisno od psiološkog stanja djece – uključivanje u psihološki tretman“, navodi Slaven Prce, zaposlenik Centra za socijalni rad Mostar.
Za sada, zbog prirode i osjetljivosti slučaja, nemaju mnogo informacija o ovoj djeci, niti ih, kažu, smiju iznositi. No ono što sagovornici FTV-a ističu je da i u ovim primjerima i brojnim drugim, u lancima trgovine ljudima najčešće su upletena djeca romske nacionalnosti.
„Imamo, nažalost, na području Bosne i Hercegovine institucije koje iskorištavanje romske djece u svrhu prosjačenja, počinjenja krivičnih djela, udaje i dalje ne smatraju teškim kršenjem dječijih i ljudskih prava“, ističe Pehlić.
Problem je i što Bosna i Hercegovina nema potrebne mehanizme da bi ovom problemu stala u kraj.
„Ne može ministarstvo pravosuđa, ministarstvo policije itd. da odgovori na tako velike izazove koji su se odjednom postavili ispred njih. Tako anarhično stanje kriminogene grupe, koje su jako dobro organizirane, vrlo efikasno koriste“, naglašava Peco.
Koriste, jer zakoni nisu na strani djeteta, te se, uglavnom, za ova krivična dijela izriču kazne u trajanju od deset godina. Do sada najveća izrečena zatvorska kazna je od 21 godine kada je otkriven lanac međunarodne trgovine ljudima. Ovih primjera u budućnosti će biti sve više, smatraju sagovornici FTV-a, koji pozivaju na jednak tretman svih građana ove države bez obzira kojoj nacionalnoj skupini pripadaju.
