Posljednji 20-ak godina na području planina Bjelašnica i Igman u toku je nekontrolisana gradnja i narušavanje njihovog prirodnog izgleda. Masovnoj izgradnji apartmana se pristupilo još 2004. godine kao i krčenju šumskog zemljišta. Aktivisti tvrde da je na ovim olimpijskim planinama devastirano preko osam miliona metara kvadratnih šume i šumskih livada.
Udruženje Hoćemo pitku vodu i čist zrak – protiv nelegalne gradnje na Igmanu i Bjelašnici su medijskom kampanjom u više navrata pokušavali ukazati na probleme divlje gradnje, koja za rezultat ima nelegalno ili poluilegalno pretvaranje zaštićenih područja u urbane sredine.
“Ukoliko se ovakva gradnja na Bjelašnici ne zaustavi s pravom strahujemo da će Sarajevo ostati bez pitke vode. Niko od onih koji su izgradili objekte na Bjelašnici nisu dobili ni vodnu ni okolinsku dozvolu nadležnog ministarstva. Prijavljivali smo sve inspekcijama, ali od toga nije bilo efekta. Neki od inspektora su čak i priznali da bi oni to mogli zaustaviti, ali da ne smiju jer im se prijeti”, govori za Inforadar aktivista Udruženja Nizar Zaćiragić i ističe da prostor Igmana i Bjelašnice ima posebnu važnost za očuvanje pitke vode i čistog zraka u Kantonu Sarajevo.
Zaćiragić smatra da će doći vrijeme kada će Kanton Sarajevo trošiti godišnje preko dvije milijarde KM za uvoz vode.
“Doći će vrlo brzo vrijeme kada nećemo moći piti ovu vodu, a pitanje je i da li ćemo se tom vodom moći i tuširati. Možda za wc da ćemo je moći koristiti”, mišljenja je Zaćiragić koji dodaje da vlasti žele da smanje vodozaštitnu zonu što znači da bi iz vodozaštitne zone izašli Veliko Polje i Babin Do i tim putem bi legalizovali sve što je nakaradno napravljeno prethodnih godina”, smatra aktivista Zaćiragić.
Dodaje da su on i drugi aktivisti uočili nove fekalije na spornom području, o čemu će javnost uskoro biti detaljno upoznata. Ističe da je fekalije iz bjelašničkih apartmana i ranije uočavao te je o tome obavještavao nadležne.
“Ubrzo nakon moje prijave su na Vrelu Bosne našli salmonelu”, pojašnjava Zaćiragić.
On i drugi aktivisti žele podići svijest o ovom problemu, mobilizirati javno mnijenje i ukazati na institucije, grupe i pojedince koji su nelegalnim aktivnostima prekršili mnoga pravila i zakone, te ugrozili ekosisteme.
Zbog ilegalne gradnje na Bjelašnici za sada je otvoren samo predmet protiv Ibre Berila i drugih.
Ibro Berilo, tadašnji a i sadašnji načelnik Općine Trnovo (peti mandat), sebe nije smatrao odgovornim za štetu koja je napravljenja. Još ljetos je protiv njega pokrenuta istraga, a ubrzo je uslijedilo i hapšenje zbog nezakonite gradnje na području Bjelašnice, pogodovanja privatnim građevinskim kompanijama i primanje dara.
Istraga je pokazala da je Općina Trnovo u obuhvatu nekoliko drugih urbanističkih projekata na Bjelašnici prisvajala državno zemljište koje se nalazilo pod privremenim mjerama zabrane raspolaganja, a potom je omogućila izgradnju apartmanskih naselja bez potrebnog regulacionog plana.
Zemljište je, uglavnom, kupovala u postupcima eksproprijacije od Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća “Sarajevo-šume” koje je imalo ovlasti da upravlja državnom svojinom, ali ne i da je prodaje. Tužilaštvo je osumnjičilo bivšeg direktora ovog preduzeća Nermina Demirovića zbog neovlaštene prodaje zemljišta.
Nakon eksproprijacije Općina je državno zemljište preprodavala privatnim građevinskim kompanijama i po 50 puta većoj cijeni od nabavne. Na ovim parcelama privatnici su gradili apartmanske zgrade.
Nadležne u Općini Trnovo smo pitali koliko su u posljednjih 10 godina izdali dozvola za izgradnju objekata na Bjelašnici i Igmanu, da li imaju novih novih zahtjeva za gradnju, da li su prilikom izdavanja dozvola radili procjene uticaja na okoliš, ali i niz drugih pitanja. Odgovore nismo dobili.
U Tužilaštvu Kantona Sarajevo za Inforadar kažu da su istragom, osim Berila, obuhvaćeni i njegova pomoćnica u općini Nađa Milišić, Nermin Demirović, Adis Mulaosmanović (Lok-pil d.o.o.) i njegova sestra Edina Džigal. Terete se za udruživanje radi činjenja krivičnih djela i to zloupotreba položaja ili ovlaštenja i pranje novca. U akciji koja je uslijedila nekoliko mjeseci poslije uhapšen je i Bojan Bošnjak ministar komunalne privrede infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša u Vladi KS. On je trenutno iza rešetaka.
Bošnjaku se na teret stavlja da je dao pozitivno mišljenje na izvještaj o strategijskoj procjeni uticaja na životnu sredinu, kojim je htio legalizirati nezakonite urbanističke projekte gradnje na Bjelašnici osumnjičenima Ibri Berilu i Nađi Milišić.
U Tužilaštvu dodaju da oba predmeta u fazi istrage.
“Bezakonje traje 18 godina, a Tužilaštvo se tek sad uključilo. Sam Berilo, bez aktivne pomoći raznih postava kantonalnih ministara i vlada, ne bi mogao ni cigle betonirati”, smatra Anes Podić iz Udruženja Eko akcija.
Podić se prisjeća 2010. godine kada je jedan ljubitelj prirode pronašao cijeli potok kanalizacije na zapadnom dijelu Igmana nakon čega je Vodovod izašao sa informacijom da je voda zagađena.
“Onda se to sve pokušalo minimizirati i prebaciti na ratna dešavanja, jer su na planinama bile smještene snage Ujedinjenih nacija, zatim na divlje životinje i slično, da bi na kraju priznali da su uzrok otpadne vode iz bjelašničkih apartmana”, sjeća se Podić.
Navodi da je uoči Olimpijade rađeno testiranje te se tada ispostavilo da otpadne vode sa Igmana i Bjelašnice, ukoliko se ne sprovedu kako treba, završavaju u izvorištima Sarajevsko polje, odakle se Sarajevo snabdijeva vodom.
“E ukoliko imate zagađivače vode na tom području onda imate zagađenu vodu”, jasan je aktivista Eko akcije. Ističe da se radi po veoma osjetljivom području na kojem ne bi smjelo biti nikakve gradnje.
Naglašava da je regulacioni plan za Bjelašnicu napravljen prije rata.
“Sve što je urađeno taj regulacioni plan je morao biti podloga. E sad prije šest ili sedam godina oni su krenuli da rade izvan poduhvata tog plana. To je naša pretpostavka jer kopiju još uvijek nismo dobili. Od Kantona Sarajevo je traženo da se uradi Strateška procjena uticaja na okoliš, ali nemamo informaciju da je ona i urađena. Da jeste, to bi značilo da se svi radovi obustavljaju dok Studija uticaja ne bude gotova i dok se ne usvoje izmjene regulacionog plana. E tek onda se mogu dalje praviti planovi i izdavati dozvole. I pored toga, Općina Trnovo je nastavila sa gradnjom. Što je još gore, Kanton Sarajevo je učestvovao u dijelu te gradnje“, jasan je aktivista Eko akcije koji nije optimističan u vezi slučaja Berilo i drugi.
“Sve dozvole koje je Općina Trnovo izdala mogao je poništiti Kanton Sarajevo, ali nije”, pojašnjava Podić.
Podsjeća da je zastrašujuće to na koji je način trošen javni novac.
“Napravljen je dodatni vodovod za Babin Do. Dovedena im je voda sa vrela sa kojih se napaja Rakitnica. Nekadašnja uprava Vodovoda je još ranije govorila da bi se cijena vode na Bjelašnici morala plaćati pet puta više, nego što mi u gradu plaćamo, ali do toga nikada nije došlo. Oni svo vrijeme plaćaju vodu kao i mi”, objašnjava naš sagovornik iz Eko akcije i dodaje da je “suština povezanost biznisa kojima se rasprodaju naša priprodna bogatsva da bi privatnici zarađivali na njima”.
Preko pet miliona KM javnih sredstava je potrošeno za te namjene. Iste te godine za rekonstrukciju vodovodne mreže u Sarajevu iz budžeta je izdvojeno svega 1.000 KM.
Podić ističe da sve političke stranke imaju građevinske kompanije i skoro svi imaju apartmane na Bjelašnici.
“I ukoliko Berilo i završi u zatvoru, a ne bude dramatičnih promjena, cijela priča će se nastaviti. Inspekcija ne radi svoj posao”, naglašava Podić.
Tim povodom smo upite poslali i nadležnim insppekcijama, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove FBiH i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo. Iz Federalne odgovore nismo dobili, dok nam u Kanatonalnoj upravi rečeno da “kantonalna
urbanističko-građevinska inspekcija ne vrši prvostepeni nadzor nad usaglašenošću lokacijske informacije, odnosno urbanističke saglasnosti, odobrenja za građenje, upotrebne dozvole i drugih upravnih akata koje je donio općinski načelnik u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju, a posebno nad bespravno izvedenim građevinama ili njenim dijelovima ili drugim bespravno izvedenim radovima na području općine”.
Ističu da je “nadzor u svemu u nadležnosti općinske urbanističko-građevinske inspekcije Općine Trnovo”.
Zanimalo nas je i da li su nadležne inspekcije u posljednjih 10 godina izdale i koliko naloga za zaustavljanje gradnje, da li su izdali određene mjere u skladu sa zakonom, te da li su zaprimili prijave zbog ilegalne gradnje na Bjelašnici i Igmanu, da li su izlazili na lice mjesta, te da li su i šta konkretno poduzeli zbog toga?
Iz Federalne inspekcije nisu ništa odgovorili, dok su nas iz Kantonalne uputili na Službu za civilnu zaštitu, inspekcijske i zajedničke poslove urbanističko-građevinske inspekcije Općine Trnovo, iz koje su se, kako smo već naveli, oglušili na naša pitanja.
I dok inspekcijski organi odgovornost prebacuju jedni na druge, aktivista Eko akcije, Anes Podić kaže da će uskoro biti “napadnut” i Igman.
“Tamo imaju dva hotela i jedan čeka na Skupštinu KS-a da im se dopusti pravo služnosti na preko četiri hektara državnog zemljišta. Žele da uzmu u zakup taj prostor ali je zanimljivo da u prijedlogu ugovora nije uopće definisan rok do kada vrijedi”, ističe Podić.
Prostornim planom Bosne i Hercegovine 1981.-2000. koji je još uvijek važeći prostorni plan FBiH, Igman i Bjelašnica zajedno sa Visočicom i Treskavicom su predviđeni kao zona nacionalnog parka prirode.
Inforadar je o ovoj temi pisao i 2021. godine kada je na Bjelašnici bilo izgrađeno 34 objekta sa 1.074 apartmana. Od samog početka gradnje 2004. godine, zbog veličine apartmanskog naselja, koje je još tada prešlo prag od pet hektara, obavezni uslov za gradnju je bilo izdavanje okolišne dozvole, koju izdaje Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Okolišna dozvola nikada nije izdata.
Voda kojom se snabdijevaju apartmani pumpa se iz Hrasnice vodovodom dugim oko 15 km, koji savlada preko 700 m visinske razlike.
Kada je tek krenula izgradnja apartmana, još dva miliona novca građana potrošeno je na izgradnju gasovoda od Hrasnice do Bjelašnice kako bi se omogućilo zagrijavanje apartmana u Babinom Dolu na prirodni gas. U 2017. potrošeno je 18 miliona za nove žičare i vještački snijeg. Za to vrijeme jedini javni objekat koji je napravio Kanton u gradu je Bazen Otoka.
Gruba procjena je da je iz budžeta Kantona Sarajevo na Bjelašnicu do sada potrošeno između 30 i 40 miliona KM, na skijalište koje, zbog klimatske krize, nema nikakvu perspektivu. Peticiju za zaustavljanje nelegalne gradnje na Bjelašnici i Igmanu a koju je pokrenulo Udruženja Hoćemo pitku vodu i čist zrak – protiv nelegalne gradnje na Igmanu i Bjelašnici još je u toku.
