Drugostepena disciplinska komisija Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH uvažila je žalbu Emira Mešića, zaposlenika te institucije i zaštićenog prijavitelja korupcije (zviždača), te ukinula rješenje o prekidu radnog odnosa (otkazu) i predmet prvostepenoj komisiji vratila na ponovno razmatranje.
Podsjećamo, Mešiću je odluka o otkazu uručena u decembru 2020. godine uz obrazloženje „da je izvršio težu povredu službene dužnosti, odnosno zloupotrebu ili prekoračenje službenih ovlaštenja i narušavanje ugleda uprave, da u više navrata tokom 2018. godine nije postupao u skladu sa pravilima službe, te da je samim takvim činjenjem nastala materijalna obaveza za UIO u iznosu većem od 6.500 maraka uvećano za iznos kamate“.
Foto: Faksimil Rješenja o poništavanju odluke o otkazu i vraćanju predmeta na ponovni postupak
U razgovoru koji smo tada s Mešićem vodili on je postavio pitanje da „ako je izvršio povredu radne dužnosti koja se sankcioniše otkazom – zašto se s postupkom čekalo dvije godine“, te izrazio uvjerenje da je ovo bio samo alibi kako bi ga kaznili jer je javno progovorio o korupciji u UIO BiH, a o čemu je i naš portal u više navrata izvještavao.
„Sam postupak je odmazda koja je i najavljivana jer su te činjenice bile UIO poznate i ranije i nije ovdje riječ o nekim novim pravilima, novom postupanju, nikakvo kršenje nikakvih propisa. Ovo je klasičan primjer osvete kojom se želi pokazati prije svega meni, ali i mojim kolegama, šta će se desiti prijavljivačima korupcije, onima koji rade po svojoj savjesti“, istakao je tada Mešić u izjavi za InfoRadar.
U žalbenom postupku koji je provela drugostepena disciplinska komisija utvrđene su povrede samog postupka, odnosno uskraćivanje prava Mešiću da odgovori na optužbe koje mu se stavljaju na teret. Naš sugovornik, komentarišući cijeli slučaj, kaže da je za njega i dalje porazno, „a što je sasvim evidentno iz obrazloženja drugostepene komisije, da je prvostepena komisija samo požurila da mu da otkaz i da ga degradira, odbivši da razmatra činjenice i materijalne dokaze koji je on sa svojim advokatom dostavio“.
Mešić ističe da se pri izricanju odluke o otkazu prvostepena komisija rukovodila mišljenjem Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije (APIK) koja se, tumačeći Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, stavila isključivo na stranu UIO BiH.
„Ja nisam tražio da se oni stave na moju stranu, niti na drugu, nego na stranu zakona, što nisu uradili i zato se sve ovo dešavalo“, podvukao je Mešić.
Ovaj slučaj tek je jedan u nizu primjera u BiH u kojima prijaviteljima korupcije, umjesto zakonom garantovane zaštite kao društveno najodgovornijim i hrabrim pojedincima, slijede sankcije, pri čemu APIK proizvoljno tumači zakon.
„Nažalost, APIK je koordinirao s UIO BiH protiv mene, iako je to nerazumljivo i nezakonito. Ipak ja ću u ovoj borbi ustrajati. I ono što sam na vlastitom primjeru iskusio to je da je tek dijelu medija i nevladinog sektora stalo da se ovakvi slučajevi riješe“, ističe Mešić.
Foto: Sjedište UIO BiH
Naš sugovornik smatra da se njegovim slučajem otvara pitanje ne samo prava pojedinca i njegove zaštite, nego i funkcionisanja pravnog poretka u BiH.
„U državi postoje institucije koje mi kao građani redovno plaćamo da obezbjede pravnu sigurnost. Ali iz niza razloga, odnosno pojednostavljeno rečeno zbog trgovine interesima, institucije još uvijek nemaju hrabrosti da zakonito rade svoj posao i dovode nas u situaciju da gospodari budžeta budu ljudi kojima mi dajemo glas, a onda oni bez polaganja računa rade šta hoće“, smatra Mešić.
Kao i kada smo prvi put razgovarali, kada je istakao da bi ponovo postupio isto, odnosno prijavio korupciju, Mešić i danas smatra da je sve što je uradio imalo i ima smisla. Zato je, kaže, sve veći broj ljudi koji se, iako svjesni kako mogu proći, odlučuju da postupe kao on.
„Iako se prijavom korupcije u pitanje dovodi egzistencija prijavitelja i njegove porodice, ja mislim da je mi šutnjom ne možemo sačuvati. Egzistencija svih građana je ugrožena sve većim zaduživanjem države i njenih entiteta, pogotovo ako se to radi bez provođenja ozbiljnih reformi. I u konačnici, samo prijavljivanjem korupcije, ukazivanjem na nju, možemo natjerati institucije da rade svoj posao, a ovu politiku da se mijenja kroz demokratske procese“, zaključuje Mešić.
