Istraživački tim “Fokusa”
Ustavni sud BiH donio je „nesvakidašnju“ presudu po kojoj je Vlada RS obavezana da Branku Ćordi, koji je 25 godina bezuspješno tragao za istinom o ubistvu brata Neđe Ćorde, plati odštetu zbog „povrede prava na život“ od 5.000 maraka!
Iako se ne radi o velikom novčanom iznosu, ovakva presuda je velika stvar za buduću praksu istražnih organa i svojevrsni pravni presedan, jer je njome jedna zvanična institucija kažnjena zbog nepravovremene i neefikasne istrage u slučaju teškog krivičnog djela. Branko Ćorda ukazao je na povrede svojih prava, zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, i to zbog propusta banjalučke policije i tužilaštva da provedu efikasnu i djelotvornu istragu povodom ubistva njegovog brata.
Ustavni sud BiH je apelaciju usvojio i utvrdio povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava BiH i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u postupku koji je okončan naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci o obustavi istrage (broj KTN 2694/04) od 6. marta 2019. godine.
– Imajući u vidu konkretne okolnosti iz kojih proizlazi da javna vlast nije postupila u skladu sa zahtjevom ažurnosti i ekspeditivnosti, te neophodne marljivosti i sveobuhvatnosti u istraživanju i otkrivanju počinioca krivičnog djela ubistva na štetu Neđe Ćorde (apelantovog brata), Ustavni sud je odlučio da apelantu za utvrđenu povredu prava na život odredi naknadu u iznosu od 5.000 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske – stoji u odluci Ustavnog suda BiH.
Hronologija slučaja
Neđo Ćorda ubijen je u noći 28. na 29. decembra 1993. godine u Banjoj Luci.
Centar javne bezbjednosti Banja Luka je 23. februara 1994. godine Osnovnom tužilaštvu u Banjoj Luci, podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog izvršioca. U prijavi je opisano djelo, te ukazano da preduzetim mjerama i radnjama nije identifikovan počinilac.
U aprilu iste godine nadležno tužilaštvo je vratilo policiji spomenutu prijavu uz zahtjev da i dalje rade na slučaju, a policija ih je u avgustu obavijestila da će to i učiniti. Zatim je nastupio dug period neaktivnosti. Šest godina kasnije, predmet je prebačen u nadležnost drugog tužilaštva, a u oktobru 2001. godine tadašnji CJB je obavijestio Okružno javno tužilaštvo Banja Luka da su, pored oca i supruge ubijenog, obavljeni informativni razgovori sa još 12 osoba o čemu su sačinjene službene zabilješke.
Dopisom iz septembra 2002. godine policija je obavijestila tužilaštvo da i dalje rade na rasvjetljavanju krivičnog djela i da će ih o rezultatu do kojeg dođu, blagovremeno obavijestiti. Uslijedila je dalja komunikacija na relaciji policija – tužilaštvo, te su sličan dopis o tome kako „rade na slučaju“ iz policije poslali i u februaru 2003. godine.
Saga se nastavila i u narednim mjesecima, a tek u decembru 2008. godine od CJB je zatraženo da se ponovo pozovu i saslušaju svjedoci, ukupno njih šest, koji su već ranije saslušavani, kao i zapisnik o obdukciji leša.
Međutim, pomaka u istrazi i otkrivanju Ćordinog ubistva nije bilo, a njegov brat kucao je na sva vrata tražeći pomoć.
U junu 2009. godine Branko Ćorda se obratio glavnom tužiocu u Banjoj Luci, zahtijevajući da se predmet riješi, a pisao je i Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. U potrazi za istinom o ubistvu svog brata i rasvjetljavanju svih okolnosti, pisao je i svim nadležnima u MUP-u RS koji su bili na funkcijama u mandatu 2014. godine. Predstavke je slao tadašnjem načelniku CJB Banja Luka Mladenu Mariću, ministru Radislavu Jovičiću, direktoru policije Gojku Vasiću, kao i tužilaštvu.
Uslijedili su novi koraci tužilaštva, ali se došlo i do nevjerovatnih saznanja o postupanju nekih „karika“ u lancu, poput Zavoda za sudsku medicinu u Banjoj Luci, koji ni nakon urgencije nije dostavio zapisnik o obdukciji tijela ubijenog. Ono što je posebno šokantno, jeste da je utvrđeno da nema metka kojim je Ćorda usmrćen!
Tužilaštvo je tek 29. avgusta 2014. godine, dakle 21 godinu od počinjenog ubistva, donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv nepoznatog počinioca ili više njih, zbog osnova sumnje da je noću 28. na 29. decembar 1993. godine u Ulici rakovičkih rudara b.b. u Banjaluci u namjeri da ubije Neđu Ćordu, ispalio jedan metak iz pištolja nepoznatog broja i kalibra u potiljak. Od zadobijenih povreda Ćorda je na licu mjesta preminuo.
Foto: Željko Karan
U obrazloženju ove naredbe je iznesena hronologija postupka, te je istaknuta hitna potreba da se pribave i dostave podaci vezani za zapisnik o obdukciji i vanjskom pregledu leša koje je obavio kontraverzni dr. Željko Karan, kao i da se hitno pribave podaci o pronađenom zrnu ispaljenom iz pištolja.
U odgovoru koji im je stigao iz policije, navedeno je da „CJB nije u mogućnosti saznati gdje se nalazi zrno kojim je ubijen Neđo Ćorda“!
Uslijedio je niz drugih koraka, koji su taksativno navedeni u obrazloženju činjeničnog stanja, u sklopu odluke Ustavnog suda BiH, među kojima su ponovljena saslušanja i poligrafska testiranja, promjena postupajućeg tužioca… a sve su pratila i stalna pisma i molbe Branka Ćorde nadležnim organima, te novom ministru Draganu Lukaču, ministarstvu pravde RS i drugima, a u kojima je urigrao na brzinu istrage i otkrivanje počinioca djela.
Posebno je karakteristično da policija u dopisu tužilaštvu iz jula 2016. godine, između ostalog navodi:
– Uvidom u raspoložive evidencije iz spornog perioda nije bilo moguće utvrditi ko je od policijskih službenika prisustvovao obdukciji beživotnog tijela, te ko je preuzeo zrno izvađeno prilikom obdukcije leša Neđe Ćorde, niti raspolažemo podacima o daljem postupku s pištoljem oduzetim od B. L. – navodi se.
Epilog ovakve, u najmanju ruku „traljave istrage“, zaključen je 6. marta 2019. godine, kada je obustavljena istraga, jer je nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja.
U obrazloženju je navedeno da su tokom istrage preduzete brojne istražne radnje, saslušani mnogobrojni svjedoci i izvršena poligrafska ispitivanja, ali da je počinilac krivičnog djela ostao nepoznat. Zatim su navedene relevantne odredbe Krivičnog zakona RS koji je važio u vrijeme izvršenja djela, te konstatovanovano da se on u međuvremenu više puta mijenjao, i da se, shodno zakonskim odredbama, primjenjuje onaj koji je najblaži za učinioca, a to je upravo onaj koji je važio u vrijeme ubistva.
– Imajući to u vidu i činjenicu da je predmetno krivično djelo učinjeno 28/29. decembra 1993. godine, Tužilaštvo je utvrdilo da je u konkretnom slučaju nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja 30. decembra 2018. godine – stoji u obrazloženju tužilačke odluke.
Nastavak pravne bitke
Ipak, Branko Ćorda ni tada nije digao ruke od borbe da ukaže na neadekvatan, neprofesionalan i neažuran rad nadležnih organa u istrazi ubistva njegovog brata.
U apelaciji Ustavnom sudu BiH naveo je da djelo nikada nije rasvijetljeno, niti pronađen počinilac jer „CJB i Okružno javno tužilaštvo nikada nisu proveli istragu na pravi način“.
– Po apelantovom mišljenju, CJB i Tužilaštvo su niz godina skrivali ključne dokaze, odnosno nisu poduzeli nikakve mjere i radnje kako bi se počinilac krivičnog djela otkrio. U tom pravcu apelant je pojasnio da je njegov brat po povratku s borbene linije ubijen u blizini svoje kuće, da je potom izvršena obdukcija i pregled leša, da je tom prilikom iz tijela njegovog brata (glave) nesporno izvađeno zrno (metak) koji je pet godina nakon toga nestao, pri čemu niko od odgovornih osoba i institucija, prije svega Tužilaštvo, ne zna gdje je navedeni dokaz deponovan i da li je ikad dat na vještačenje – navode u Ustavnom sudu BiH.
Ovakvu odluku Ustavnog suda BiH potisalo je veliko vijeće u sastavu – Zlatko M. Knežević, predsjednik, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, te sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić
Ćorda je istakao da je putem mnogobrojnih nadležnih institucija, podnošenjem predstavki, pokušao uticati da se predmet riješi i pronađe počinilac djela, ali da u tome nije uspio ni po proteku 25 godina od počinjenja ubistva.
– Ukazao je da je konkretni predmet, iako ih ima još, najstariji neriješeni predmet ubistva u Tužilaštvu i da, pored svih svojih urgencija, za 25 godina nije urađeno ništa kako bi se počinilac krivičnog djela otkrio, već se, po njegovoj ocjeni, na predmetu radilo veoma površno kako bi se ispunio mjesečni ili godišnji plan. Pozivani su isti svjedoci i po nekoliko puta, vršena poligrafska ispitivanja, ali nikada Tužilaštvo nije dobilo podatak, niti je poduzelo radnje i mjere s ciljem pronalaska ključnog dokaza – metka, niti su ikada pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka po završenoj obdukciji koji se najvjerovatnije nalazi u JU Zavod za sudsku medicinu – obrazložile su sudije Ustavnog suda BiH.
Ćorda je u svojoj apelaciji ocijenio da je kompletna istraga bila neefikasna i da kao bliski srodnik trpi posljedice koje se ogledaju u duševnoj boli uzrokovanoj nemogućnošću da sazna istinu povodom ubistva brata.
Iako on to nije eksplicitno naveo, u Sudu su istakli da iz apelacije proizilazi da mu je time povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Dopustivost
U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u BiH. Takođe, u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
U konkrentom slučaju, apelacijom Branka Ćorde nije se osporavala nijedna presudu, nego je pokrenuo pitanje (ne)djelotvornosti istrage, zbog čega se postavilo pitanje dopustivosti.
– U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u BiH – navele su sudije Ustavnog suda BiH, te je u konkretnom slučaju utvrđeno da postoji njihova nadležnost.
Pojašnjeno je da istrage moraju biti ažurne i pravovremene, dostupne porodici žrtve u onoj mjeri u kojoj je potrebno za zaštitu njihovih prava.
-Štaviše, u određenim okolnostima istraga mora biti podvrgnuta i „oku javnosti“ – dodaje se.
Analizirajući cijelu hronologiju slučaja, i sve (ne)učinjene radnje, sudije na kraju ističu da „sve navedeno svodi zaključku da Tužilaštvo nije postupalo u skladu s neophodnom marljivošću i sveobuhvatnošću“, te da je „izostao blagovremen i adekvatan odgovor u skladu sa pozitivnom obavezom javne vlasti“.
Ovakvu odluku Ustavnog suda BiH potisalo je veliko vijeće u sastavu – Zlatko M. Knežević, predsjednik, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, te sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić.
„Njih ne boli što nas boli“
Novinar „Fokusa“ stupio je u kontakt sa Brankom Ćordom, kao i njegovim drugim bratom Draganom Ćordom, koji žive u Kanadi.
Obojica su podvukli da im finansijska naknada koju treba isplatiti Vlada RS, ništa ne znači, nego da insistiraju i da se neće smiriti, dok ubice njihovog brata Neđe, ne budu izvedene pred lice pravde. Od početka ovog kontroverznog slučaja, oni sumnjaju u tri osobe, kao naručioce i počinioce ovog zločina.
– Ne želim naknadu, nego samo istinu i istragu. S obzirom na to da su je obustavili zbog relativne zastare krivičnog djela, tražiću da se ide na apsolutnu zastaru, a koja traje do 2045. godine. Napravili su mnogo propusta. Pisao sam svima u policijskim i tužilačkim institucijama, kao i u vlasti u RS. Četiri puta sam se prošle godine sastajao sa glavnim okružnim tužiocem Želimirom Lepirom i tražio da se otkriju počinioci ubistva mog brata. Uzeti nekome život je najopasnije što se može desiti jednom društvu – kazao je Branko Ćorda, koji je trenutno nastanjen u Vankuveru u Kanadi.
Foto: Želimir Lepir
On je podvukao da ga ni posljednja odluka Ustavnog suda BiH neće zaustaviti da traga za istinom.
– Nikada neću odustati. Boriću se do smrti. Ja nisam protiv vlasti, ali tražim da rade svoj posao i da se uhapse ubice. Meni ne treba tih 5.000 KM jer sam do sada, tragajući za istinom, dao bar deset puta više i spreman sam dati još toliko samo da se uhapse izvšioci mučke likvidacije mog brata – istakao je Branko Ćorda.
Njegov brat Dragan Ćorda, koji takođe živi u Kanadi, ogorčen je dosadašnjim postupanjem istražnih organa u Banjoj Luci, a sumnja i na jaku kriminalnu spregu u samom policijskom, pravosudnom i političkom vrhu, koja je doprinijela ovako traljavoj istrazi.
– Ne znam da li se može i reći da je istraga bila spora, ili je zapravo nije ni bilo. Ništa nisu radili, samo su nas lagali. Svaki put su govorili „radi se, radi se“, a nikakvog pomaka nije bilo. Ali njih ne boli što nas boli, i možda nam se poslije smiju, jer ne znaju da ti crkavaš, da umireš, da te boli, što 25 godina ne možeš doći do istine i smiraja – kazao je Dragan.
Dodao je da im je u međuvremenu oboje roditelja preminulo, nikada ne saznavši šta se desilo i kako je ubijen njihov sin.
RS će ispoštovati odluku
U Ministarstvu finansija RS, koje je nadležno za sve isplate iz entitetskog budžeta, su nam odgovorili da se predmeti po obavezama za dug po apelacijama izmiruju posredstvom Кancelarije pravnog predstavnika RS, kao i da ne mogu iznositi detalje o isplatama na račun fizičkih lica.
– S obzirom na to da se radi o isplati na račun fizičkog lica kojom bi se dovelo u pitanje narušavanje privatnosti i kršenje regulative koja se odnosi na zaštitu ličnih podataka, ne možemo dati traženu informaciju. Lične podatke može dobiti samo lice na koje se predmet odnosi ili pravni zastupnik uz predočavanje validne dokumentacije – odgovorili su nam u Ministarstvu finansija RS.
U Kancelariji pravnog predstavnika RS potvrdili su za „Fokus“ da su 11. jula 2019. godine zaprimili Odluku Ustavnog suda BiH broj AP-1057/19 po apelaciji Branka Ćorde.
– Rok od tri mjeseca za izvršenje predmetne odluke ističe 11. oktobra 2019. godine. Kancelarija pravnog predstavnika RS ima obezbjeđena finansijska sredstva za isplatu nematerijalne štete kako kada su u pitanju odluke Ustavnog suda BiH, tako i kada su u pitanju odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Kada je u pitanju konkretna odluka, izvršićemo je i prije predviđenog roka, odnosno čim apelant dostavi račun na koji će sredstva biti blagovremena uplaćena – kazao je Slobodan Radulj, pravni predstavnik RS.
Na pitanje da li je bio upoznat sa ovim predmetom, Radulj je podvukao da nije, „niti je mogao biti, jer su ga vodile druge institucije“.
-Nakon što smo pročitali predmetnu odluku, mogli smo se upoznati sa suštinom problema – istakao je Radulj.
U Ministarstvu pravde RS nisu imali saznanja o navedenoj odluci, te su se sa sadržajem, kako su istakli, upoznali nakon našeg upita.
Potvrdili su i da im se Branko Ćorda više puta obraćao.
– Gospodin Branko Ćorda se više puta obraćao ovom ministarstvu vezano za predmetni slučaj, a radi kojeg je i podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH, te mu je Ministarstvo pravde RS, svaki put odgovorilo, a sve u skladu sa svojim nadležnostima – kratko nam je odgovorila Bojana Milanović, viši stručni saradnik za normativno-pravne poslove u ovom ministarstvu.
Iz Okružnog javnog tužilaštva za „Fokus“ nisu dostavili odgovore na pitanja u vezi sa ovim kontroverznim slučajem, ni po proteku zakonskog roka od 15 dana za dostavljanje informacija.
Međutim, u odgovoru na apelaciju Ustavnom sudu BiH, iz banjalučkog tužilaštva su podsjetili da su zaprimili krivičnu prijavu 1994. godine, naveli koje su istražne radnje preduzeli, a glavni tužilac je istakao i da je u nekoliko navrata primao na razgovor Branka Ćordu i upoznavao ga s predmetom, te da su prihvatani njegovi prijedlozi u pogledu saslušanja nekih osoba za koje je on iskazao indicije da su mogli biti osumnjičeni, ili su mogli o tome imati saznanja.
Evropske presude
Ustavni sud BiH je u meritumu naveo i nekoliko evropskih presuda na koje se pozivaju. Među njima su Evropski sud, M.C. protiv Bugarske, presuda od 4. decembra 2003. godine. Ovaj predmet је formiran na osnovu predstavke protiv Republike Bugarske koju je uputila Evropska komisija za ljudska prava, a koju je na osnovu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uložila državljanka Bugarske M. C.
Zatim, tu je i presuda od 24. oktobra 2002. godine, Mastromatteo protiv Italije. Odlučna je bila ocjena suda jesu li državna tijela učinila sve što se od njih moglo razumno očekivati kako bi se izbjegao stvaran i neposredan rizik za život neke osobe o čemu su one imale ili trebale imati saznanja.
Takođe, istaknuta je i presuda od 26. februara 2004. godine Nachova i dr. protiv Bugarske.
Izvor: Fokus.ba
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
