Nakon što je 21. juna objavio da mu je roba potrebna, „Prointer“ je spremno dočekao pa jedini poslao ponudu. Đajić je u turbulentno predizborno vrijeme nabavku procijenio na 467.999, a firma s kojom „sarađuje“ Igor Dodik velikodušno se ponudila za 38 KM manje – 467.961 KM. Đajić sa čela UKC-a sa „Prointerom“ ima potpisane ugovore u vrijednosti 3.607.222 KM.
Piše: Žana Gauk
Nemojte se zajebavati, 2. oktobra znate šta vam je raditi!”
Vlado Đajić, direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, poručio je ovo okupljenima prije mjesec dana u rodnom mu selu Branešci. Po partijskom SNSD zadatku, u radno vrijeme, već obilazi sela i gradove. Kampanja je u uveliko počela, a dok pjeva pod šatorima i prijeti, stigne i da potpiše ugovor sa IT tender stručnjacima bliskim porodici Dodik. Računare i monitore, a kome bi drugom, banjalučkom „Prointeru“ platiće 467.961 KM.
Nakon što je 21. juna objavio da mu je roba potrebna, „Prointer“ je spremno dočekao pa jedini poslao ponudu. Đajić je u turbulentno predizborno vrijeme nabavku procijenio na 467.999, a firma s kojom, po priznanju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lidera SNSD-a Milorada Dodika, „sarađuje“ njegov sin Igor, velikodušno se ponudila za 38 KM manje – 467.961 KM.
Kako nije bilo drugih ponuđača, tako su potpisi na ugovor stavljeni već 8. avgusta.
Đajiću, inače predsjedniku banjalučkog Gradskog odbora SNSD-a, ovo svakako nije prvi put da stotine hiljada maraka iz budžeta u dugove potonule najveće zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj dijeli vrhu vlasti bliskoj IT firmi. Od maja 2018. godine, kada ga je Vlada RS imenovala za vršioca dužnosti direktora, do danas „Prointeru“ je dao 12 poslova vrijednih 3.607.222 KM.
U svakoj nabavci „Prointer“ je bio jedini ponuđač. Redom to izgleda ovako:
Za „implementaciju sistema za konsolidaciju poslovne štampe“ ugovor je bio vrijedan 210.354 KM, a potpisan je 28. septembra 2018. godine; za „interventno održavanje mrežne i serverske opreme“, po ugovoru od 20. novembra 2018, dato je 327.132 KM. Isti posao, godinu kasnije, koštao je 327.413 KM. „Informatička oprema za potrebe UKC“, stoji u dogovoru od 11. februara 2020, plaćena je 292.399 KM.
Te godine ponovo je na red došla „implementacija sistema za konsolidaciju poslovne štampe“. Ugovor tender dat je 21. septembra, a cifra na papiru – 730.782 KM. Ni u vrijeme kada su građani bili pod ključem vlasti, zbog pandemije korona virusa, slobodno tendersko kretanje direktora UKC-a nije bilo upitno. Računarsku opremu, po ugovoru od 8. decembra 2020, platio je 444.289 KM.
Za “interventno održavanje data centra i infrastrukture informacionog sistema“ Đajić je ugovor sa “Prointerom” potpisao 20. januara 2021. i velikodušno pristao na isplatu 327.595 KM, a ni mjesec kasnije skenere, memorije, HDD i patch kablove plaćao je 23.319 KM.
Mjesec prije skidanja „Prointera“ sa „Microsoft“ partner liste, zbog pooštravanja američkih sankcija tati Miloradu, Đajić je sklopio ugovor za „Office 2019“ pakete i „proširenje AVP sistema“ – 2. decembra 2021. dogovoren je odliv još 93.290 KM.
Vispreni direktor ni ove godine nije propustio interventno održavanje data centra – 17. februara 327.595 KM, a početkom juna za obnovu „cisco smartnet-a“ stigao je i novi ugovor vrijedan 35.093 KM.
200 MILIONA KM VRIJEDNI UGOVORI SA JAVNIM SEKTOROM
Porodično – stranačke veze, pisao je nedavno Žurnal, recept su za uspjeh pa je „Prointer“ premašio 200 miliona maraka na tenderima. Od javnog sektora za sedam godina postojanja firma je dobila 781 ugovor.
Partijski zadatak u interesu vrhovne porodice godinama unazad obavljaju rukovodstva “Šuma RS”, Regulatorne agencije za komunikacije BiH, Savjeta ministara BiH, Republičke uprave za inspekcijske poslove, Opštine Laktaši, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, Pravobranilaštva RS, Autocesta Federacije BiH, Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge RS, Elektroprivrede HZ HB, Doboja, Željeznica RS, Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS, Ministarstva prosvjete i kulture RS, Ministarstva trgovine i turizma RS, Međunarodnog aerodroma Sarajevo, Aerodroma RS, Elektro-Doboja, Vodovoda Doboj, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih RS, Elektroprivrede RS, Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, Investiciono-razvojne banke RS, Hidroelektrana na Vrbasu, Gradiška, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS, Rudnika i Termoelektrane Gacko, Radio-televizije RS, Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, Veterinarskog instituta “Dr Vaso Butozan”, Službenog glasnika RS, Olimpijskog centra Jahorina, Tužilaštva BiH, Agencije za osiguranje RS, Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), Instituta za zaštitu zdravlja RS, Hidroelektrana na Drini, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Elektro-Hercegovine, Studentskog centra Pale, Helikopterskog servira RS, Doma zdravlja Banjaluka, Lutrije RS, Banjaluka, Agencije za bezbjednost saobraćaja RS, Doma zdravlja Bijeljina, Službe za zajedničke poslove Vlade RS, Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH (BHDCA), Elektrodistribucije Pale, Ministarstva odbrane BiH, Ministarstva finansija RS, Centralne banke BiH, Voda Srpske, Elektroprenosa BiH, Vlade RS, Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Puteva RS, Brčko distrikta, Zavoda za zapošljavanje RS, Hidroelektrana na Trebišnjici, Uprave za indirektno oporezivnje BiH, Elektrokrajine Banjaluka, Univerzitetskog kliničkog centra RS, Fonda zdravstvenog osiguranja RS, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Poreske uprave RS, Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”, Fonda penzijsko-ivalidskog osiguranja RS, Pošta Srpske…
Da bi bolje tenderski poslovao, „Prointer“ je preuzeo ili se uvezao ugovorima o saradnji sa drugim firmama kojim su upravljali tajkuni ili članovi porodica bliskih Dodikovim. Tako je pod ovom komandom završila „Kaldera Company“ Milenka Čičića, a najavljeni „napad na elektroenergetski sektor“ bio je više nego brutalan. Milioni maraka iz kase ERS-a završili su na računima ovih firmi.
Saradnja je ozvaničena i sa firmom „Dwelt“ Stefana Krnete, zeta bivšeg SNSD-ovog ministra zdravlja Ranka Škrbića. Građani će, na primjer, teško zaboraviti prošlogodišnji “strujni udar” od 31.828.565 KM za kojekakve sisteme 15 zavisnih preduzeća iz sistema „Elektroprivrede RS“.
Za poslove i dobit u Federaciji BiH zadužen je sarajevski ogranak firme.
Izvor: zurnal.info
