Prema Indeksu percepcije korupcije za 2023. godinu, Bosna i Hercegovina ima ocjenu 35, što je za jednu više nego prošle godine ali, uprkos ovom rastu, nazaduje u odnosu na prethodne godine. Ovom ocjenom BiH je na 108. mjestu od ukupno 180 zemalja u kojima je vršeno mjerenje i druga je najlošije pozicionirana zemlja u Evropi kada je u pitanju stanje korupcije, pokazuje posljednje istraživanje Transparency Internationala. Jedina lošija zemlja u Evropi je Rusija.
Brojna istraživanja u našoj zemlji pokazuju da se kao sredstvo za podmićivanje sve češće koristi seks umjesto novca, te da je seksualna korupcija ukorijenjena u gotovo svim sferama društva, ali i u državnim institucijama, ministarstvima, pravosuđu, policiji…
Seksualna korupcija je tema za koju skoro svi znaju da postoji, ali se o njoj veoma malo govori. Kako bi prekinuli tu šutnju, Helsinški parlament građana Banja Luka je, uz podršku Centra civilnih inicijativa i USAID-a, još prošle godine pokrenuo projekat “Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije” u okviru kojeg i kampanju “Seksualna iznuda je korupcija. Prekinimo ćutanje!”, a tokom svojih analiza zakona i strategija, koji se odnose na korupciju su dali i preporuke u kojim članovima / odredbama se može integrisati pojam “seksualna iznuda” kao koruptivna radnja.
Naime, seksualna iznuda (sextortion) je spoj seksualnog uznemiravanja i korupcije – zloupotrebe povjerene vlasti, moći, autoriteta, radi dobijanja seksualne koristi. Seksualna iznuda kao rodno određeni oblik korupcije još uvijek nije formalno – pravno prepoznat u zakonima u BiH ( ni na nivou BiH, ni u zakonima u RS i FBiH) niti u antikoruptivnim strategijama. Najčešće je usmjerena ka ženama, a tipičan primjer takve korupcije se nalazi u institucijama i firmama, u kojima lica koja imaju moć odlučivanja o poziciji drugih zaposlenih lica, kao protuuslugu za napredovanja u službi i poslu (zasluženo ili nezasluženo) traže vršenje seksualnih usluga.
Vesna Iliktarević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka za InfoRadar ističe da “ovom kampanjom nastoje podići svijest građana/ki u BiH o važnosti prepoznavanja i prijavljivanja seksualne iznude/iznuđivanja, ali i zagovarati integrisanje pojma seksualne iznude u zakone i antikoruptivne strategije”.
– Ovaj vid korupcije je još uvijek pod velom tajne, žrtve su stigmatizirane, boje se da prijave seksualnu iznudu iz više razloga – stid ih je, u egzistencijalnim su problemima, nemaju povjerenja u organe gonjenja, kako dokazati djelo… Važno je da pošaljemo poruku da svako ima pravo na zaposlenje, napredovanje, veću platu, položene ispite i sva druga prava bez seksualne iznude, te da niko ne smije zloupotrebljavati svoj položaj i zahtijevati seksualnu aktivnost, naglašava Iliktarević te dodaje da je istraživanje o rasprostranjenosti seksualne iznude u društvu pokazalo da 73 % ispitanika smatraju da je seksualna iznuda itekako prisutna u društvu u BiH.
Oko 90 % ispitanika, ističe Iliktarević, smatra da seksualno iznuđivanje u većini slučajeva pogađa žene i djevojčice.
– Čak 76 % ispitanika smatra da se seksualna iznuda dešava na radnom mjestu. Kao razlozi zbog koji se traži seksualne usluga su navedeni u istraživanju: unaprijeđenje na poslu (16, 3 %), zbog zaposlenja (15 %), polaganja ispita ( 8, 5 %), ostvarivanja radnih prava ( 5 %)… Ohrabrujući rezultati istraživanja su, ipak, da čak 95 % ispitanika smatra da je seksualna iznuda društveno neprihvatljivo ponašanje, a više od 85 % ispitanika smatra da je seksualnu iznudu potrebno uvesti u zakone kao posebno krivično djelo, naglašavaju u Helsinškom parlamentu.
Ciljeve kampanje i uvođenje pojma seksualne iznude u zakone, te interne propise, prepoznali su i predstavnici/ce institucija i fakulteta, a u Helsinškom parlamentu se nadaju da će doći i do podnošenja zvanične inicijative za izmjenu ili dopunu nekog od zakona.
– Veoma je važno da ovaj vid korupcije, gdje je umjesto novca valuta seksualna usluga, bude pravno prepoznat, kako bi se žrtve odvažile da prijavljuju seksualnu korupciju i imale adekvatnu zaštitu. Žrtve sextortiona se moraju pravno zaštititi, kao i sačuvati ih od dodatnih pritisaka, viktimizacije i stigmatizacije a počinioce adekvatno sankcionisati, poručuje Iliktarević. Smatra da je potrebna senzibilizacija i obuka sudija/sutkinja, tužioca i policijskih službenika/ca jer sextortion nosi različite opasnosti uključujući potencijalnu fizičku i emocionalnu traumu, psihološke posljedice, narušavanje povjerenja i bliskosti u međuljudskim odnosima i slično.
Žrtve, pojašnjava Iliktarević, često prolaze kroz dugotrajan i stresan proces dobivanja pravde, dok mnogi slučajevi seksualne korupcije ostaju nekažnjeni i “gurnuti pod tepih“. Iliktarević kaže da je “seksualna iznuda na radnom mjestu jedna od najbolje čuvanih tajni institucija, kompanija i raznih privrednih subjekata”.
Dakle, postoji u svim sektorima, ali se rijetko prijavljuje.
– Uglavnom kada se neformalno i anonimno priča sa građanima/ka svi kažu da ima seksualne iznude, navode primjere, ali rijetko prijavljuju. Seksualna iznuda je prisutna i u privatnom i u javnom sektoru, a kao što smo već naveli, čak 76 % ispitanika smatra da se seksualna iznuda dešava na radnom mjestu. Najveći broj ispitanika/ca, koji su učestvovali u istraživanju, su zaposleni u javnom sektoru (52,4%) i privatnom sektoru (31,1%). Zakoni o radu RS i FBiH sadrže antidiskriminacijske odredbe, zabranjuju seksualno uznemiravanje, dok pojam seksualne iznude još uvijek ne prepoznaju, što nastojimo zagovarati da se desi, naglašava naša sagovornica koja ističe da bi seksualna iznuda trebala postati posebno krivično djelo, jer ostavlja ozbiljne i dalekosežne posljedice po žrtve zbog čega je neophodno još više i dalje raditi na prepoznavanju upravo ove vrste koruptivnog djela.
Iliktarević naglašava da se kao osnov za seksualno iznuđivanje koriste i fotografije i video materijali, eksplicitnog sadržaja žrtve ili bliske osobe ili sadržaj uživo emitovanog eksplicitnog materijala, koji je pogodan za seksualno iznuđivanje.
Žrtve seksualne iznude, prema njenim riječima, su najčešće ranjive kategorije, koje su obično u podređenom položaju, a počinioci su osobe kojima je povjerana vlast/moć/nadređenost/autoritet u odlučivanju.
– U pomenutom istraživanju najveći broj ispitanika/ca je priznao da je imao lično iskustvo u vezi sa seksualnim iznuđivanjem samo jednom, dok je manji broj ispitanika imao ovo iskustvo duže od godinu dana, što je veoma alarmantno. I jedna sekunda je previše da neko trpi seksualno iznuđivanje, a kamoli da se dešava tako dug vremenski period, jasna je Iliktarević. Navodi da je poslaničkim klubovima i grupama u Narodnoj skupštini Republike Srpske, prije tri mjeseca dostavljen Prijedlog za izmjenu Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske.
– Dostavljen im je dopis za integrisanje u ovaj nacrt pojma seksualna iznuda. Kako je utvrđeno i u analizi propisa, i u porodičnoj zajednici može doći do seksualne iznude, kada na primjer, muškarac time uslovljava ženu (prijeti joj) radi viđanja djece ili drugih razloga, pojašnjavaju u Helsinškom parlamentu i dodaju da i muškarci mogu biti žrtve seksualne iznude, iako u manjem procentu nego žene, djevojke i djevojčice.
