PROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINA: Više od 300 osoba sa haške “A” liste nedostupno, stotine hiljada KM odštete oslobođenim

Piše: Selma Kovačević

Prema podacima Suda Bosne i Hercegovine, tokom prošle i do 24. jula ove godine 20 osoba, koje su bile predmet optužbi različitih krivičnih djela, tražile su od države naknadu štete za vrijeme koje su, neosnovano, bile u pritvoru ili pod mjerama zabrane. Sud je donio odluku da im se, na ime, iz državnog budžeta isplati skoro pola miliona KM.

U dva slučaja, Sud BiH je odbio tužbeni zahtjev i to u slučaju Mirsada Nukovića i Radislava Ilića, koji su u pritvoru bili zbog optužbi da su počinili krivična djela krijumčarenje ljudi i pranje novca.

Od januara do 24. jula ove godine pred Sudom BiH pravosnažno je oslobođeno 11 lica (krivična djela zločini protiv čovječnosti, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i poreska utaja ili prevara) i nijedno lice nije bilo u pritvoru, objašnjavaju za Inforadar u ovoj pravosudnoj instituciji. Ističu da je u proteklih šest mjeseci, po ovom osnovu, okončano šest, a prošle godine 16 predmeta.

Najveći dosuđeni iznos je onaj od 60.712,50 KM Radenku Marinoviću, koji je oslobođen optužbi za ratni zločin počinjen u Prijedoru. On je Bosnu i Hercegovinu tužio radi naknade nematerijalne i materijalne štete, a kako je ranije izjavio “doživio je veliki stres nakon hapšenja – kao čovjek i kao sportski radnik, a posljedice toga su se odrazile na njegovu porodicu i prijatelje”.

Tužbeni zahtjev, ali samo djelimično je uvažen za još četiri osobe, koje su se teretile za krivično djelo ratni zločin. Među njima su Ranko Mrđa i Predrag Bogunić, kojima treba da se isplati 10.265,00 KM odnosno 6.444,20 KM. Mrđa je oslobođen optužbi za ratni zločin počinjen na području Sanskog Mosta, a BiH je tužio radi naknade nematerijalne štete, zbog izazivanja duševne boli i patnji nastalih lišenjem slobode i mjerama zabrane.

S druge strane, Bogunić, koji je pravosnažno oslobođen optužbi za zločine počinjene u Goraždu, tužio je Bosnu i Hercegovinu za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih patnji nastalih usljed mjera zabrane izrečenih tokom trajanja postupka pred Državnim sudom.

– Svako ko je bespravno zatvaran i držan u određenim ograničenjima ima pravo na odštetu, to je sasvim normalno. Tako je svugdje u svijetu. Međutim, ono što je sporno ovdje jeste da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine napravilo određene propuste kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina, jer se trebalo bazirati na one predmete koje je dobilo od Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, smatra Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida. Ističe da će ovakvih slučajeva u budućnosti biti još više.

– Većina tih postupaka je okončana na nekim od sudova ili tužilaštava. Sami su sebe doveli u situaciju da se plaćaju obeštećenja ljudima koji su bili bespravno u pritvoru. Toga će tek biti kada se okončaju neki postupci gdje ima više lica koja se nalaze u postupku i kada budu oslobođeni, a sve su prilike da hoće. Tu je odgovornost Tužilaštva BiH koje nije postupilo sa međunarodnim sporazumom i nije procesuiralo postupke koje je dobilo od strane Tribunala, već je radilo nešto sasvim drugo, dodaje Tahirović.

Mišljenja je da pravosudne institucije nisu ozbiljno shvatile pristup procesuiranju predmeta ratnih zločina jer je evidentan problem sporog rada pravosuđa.

– Da su radili isključivo na haškoj “A” listi ne bi bilo takvih slučajeva, da se osobe drže u pritvoru. Postoje čak informacije da su pružali podatke licima koja mogu biti optužena za ratni zločin, zbog čega su ta lica pobjegla iz BiH. Da li će neko zbog toga što posao nije dobro urađen i odgovarati vidjet ćemo tek u narednom periodu. U svakom slučaju su napravljeni propusti. Trebalo se raditi na “A” listi a sada je za to kasno jer sva lica sa ove liste, njih 350 koji nisu procesuirani, su nedostupni pravosuđu BiH, a znamo da ih pravosuđe u Hrvatskoj i Srbiji nikada neće optužiti, naglašava predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Da najveću odgovornost za izdvanjanje iz budžeta na desetine hiljada maraka snose tužitelji, mišljenja su i mnogobrojni pravnici. Muhudin Kapo, advokat sa dugogodišnjim iskustvom, smatra da se u BiH, a najčešće u Sarajevu, pritvor tretira kao kazna, što “nikako ne smije”.

-To je teško i komentarisati. Boravkom u pritvoru i neosnovanim lišavanjem slobode osobe gube obraz i predstave se u najrcnjem svjetlu, a kasnije, nakon suđenja još budu i oslobođeni. Možda on i jeste počinilac krivičnog djela ali Tužilaštvo nije bilo iskusno i nije znalo da provede istragu i pribavi dokaze na način na koji je to trebalo da uradi. Dakle, radi se o nestručnosti postupajućih tužitelja te predmet propada, navodi Kapo. Dodaje da nema zakona koji bi kaznio tužitelja koji izgubi predmet, ili zato što je neku osobu neosnovao držao u pritvoru, ističe Kapo.

– Ima dokaza koji se i na drugi način mogu pribaviti ali da se ljudima ne pričinjava šteta, zaključuje Kapo.

U Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine nam je rečeno da su oni tokom sedam mjeseci ove godine “zaprimili 17 Zahtjeva radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade kako je to propisano odredbama članka 433. stavak (2) ZKP BiH da se zahtjev podnosi nadležnom ministarstvu”.

O tome kolika su potraživanja u vezi Zahtjeva radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade bila za ovu godinu, Ministarstvo “ne vodi statistiku”. Dodaju da je godinu ranije ovakvih zahtjeva bilo 20.

Pravobranilaštvo BiH smo upitali koliko je konkretno Bosna i Hercegovine prošle a koliko u dosadašnjem periodu ove godine, na ime naknade štete isplatila osobama koje su nezakonito provele u pritvoru ali odgovor nismo dobili. Ostali smo uskraćeni i za podatak koji je to iznos isplaćen onima koji su bili neosnovano uhapšeni i oslobođeni optužbi.

Na zvaničnoj stranici ove institucije smo pronašli podatak da je tokom 2021. iz ovog osnova protiv Bosne i Hercegovine okonačno 16 parničnih predmeta po tužbama za naknadu štete po osnovu neosnovanog lišenja slobode.

– Svi predmeti su riješeni u korist tužilaca. Pravni osnov ovih zahtjeva je neosporan i gotovo da ne postoji mogućnost da isti budu riješeni u korist Bosne i Hercegovine. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine predviđa mogućnost mirnog rješavanja ovih sporova pred Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine ali se taj način rješavanja sporova nikada ne koristi. U cilju smanjenja troškova vođenja ovih postupaka mišljenja smo da bi trebalo zauzeti proaktivniji pristup u rješavanju sporova ove vrste prije samog čina podizanja tužbe pred nadležnim sudom. U tom pogledu valjalo bi razmotriti mogućnost da se pred Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine zaključe nagodbe o mirnom rješavanju spora, uz utvrđivanje odgovarajuće metodologije za određivanje visine naknada iz ovog osnova. Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine bi u tom slučaju bilo spremno dati doprinos i sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine iznaći najbolja rješenja, navodi se u izvještaju o radu Pravobranilaštva BiH iz 2021. godine.

Podsjetimo da je još 2015. godine, zbog neosnovanog pritvora od čak četiri godine, državu tužio i Naser Palislamović, koji je zbog toga naplatio 202.000 KM. Njega je Tužilaštvo BiH zajedno sa Harisom Čauševićem Oksom teretilo za napad na PS u Bugojnu, ali ga je Apelaciono vijeće Suda BiH krajem 2014. pravomoćno oslobodilo optužbe za terorizam.

Iz istog razloga su državu tužili i zamjenik direktora Interpola Asim Fazlić, koji je hapšen 2004, nakon čega ga je međunarodni tužilac John McNair koji je u to vrijeme radio u Tužilaštvu BiH, optužio za zloupotrebu položaja, učestvovanje u iznudi i neprijavljivanje krivičnog djela, te bivši predsjednik RS-a Mirko Šarović koji je bio optužen za organizirani kriminal.

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI