Kome dosad nije bilo jasno da su naše društvo i država ustojeni po matrici ponašanja „Superhika“ – kradi od siromašnih da bi davao bogatim – mogao se uvjeriti jučer. Na najbolnijem i najdrastičnijem primjeru otkrivanja informacije o nadnaravnim parlamentarnim privilegijama.

Teško se čovjek uistinu suzdržati od izbacivanja godinama najkupljane gnijevi iz sebe nakon što pročita informaciju da je za plate, tople obroke, paušale, razne naknade, pomoći i druge sadake državnim parlamentarcima za posljednja četiri mjeseca isplaćeno oko 750.000 KM.

Dakle, tri četvrtine miliona maraka. Ti zakleti i smrtni neprijatelji, Bošnjaci, Srbi i Hrvati iz SDA, SDP-a, DF-a, HDZ-a, SNSD-a, SDS-a…. koji se ne podnose pa smo evo, kako nam već mjesecima poručuju, “na ivici novog rata” jer Bošnjaci ne mogu nikako sa Srbima i Hrvatima, Srbi s Hrvatima i Bošnjacima, a Hrvati s Bošnjacima i Srbima – a svi skupa sa ostalima i građanima ove zemlje, još od sklapanja Dejtonskog mirovnog sporazuma osmislili su efikasnu matricu po kojoj izvana sijaju mržnju među narodima, ali se iznutra sve njihove mržnje zatomljuju, sve njihove razlike prevazilaze, a svi njihovi antagonizmi poprimaju pacifističke razmjere ad-hok uspostavljanja toplih međuljudskih i međunacionalnih odnosa.

Ta matrica sadrži jednu riječ. Pare. Lova. Novac. Riječ koja gvozdena vrata otvara, pobjeđuje sve međunacionalne i prevazilazi sve političke i idološke razlike. Kada je u pitanju raspodjela naših pare u njihove džepove mogli bismo slobodno konstatirati – mogli bismo se zakleti – da imamo najsložnije, najtolerantnije i najdobronamjernije političare i parlamentarce unutar evropskih granica!

No, vratimo se suštini. Naši su, dakle, parlamentarci – koji su parlamentarci tek toliko koliko su parlamentarne klupe još od rata naovamo postale mjesto uhljebljavanja ”zaslužnih” stranačkih kadrova bez dana radnog staža i isfucanih partijskih lidera koji nemaju više kud (pa se sami stave na kompenzacijske liste) – za četiri mjeseca naplatili od naroda koji teško, preteško živi tri četvrtine miliona maraka, a da za isto to vrijeme, kada je u pitanju Predstavnički dom Parlamenta BiH – nije održana niti jedna jedina sjednica!

Možete li da vjerujete u ovo što čitate? Povjerujte, jer je istina. Četiri mjeseca njihovog nerada nas je koštalo 750.000 KM. Sistem koji su sami kreirali i uspostavili im tako omogućava da za suštinsku, legaliziranu pljačku 750.000 KM dobiju samo dodatne stranačke privilegije i učvrste uporišta i politički utjecaj u vlastitim narodima (trebam li naglašavati da se u ovoj državi, istovremeno, za mali nemar ili “pljačku” par hiljada KM mora u zatvor – kada je u pitanju obični smrtnik).

Da bi cijeli ovaj horor bio još strašniji, među njima su barem dvije trećine onih koji pljuju po državi u kojoj preluksuzno žive, mrze je iz dna duše i čine sve da je obesmisle i zaustave u pokušajima bilo kakve stabilizacije, napretka i ukazivanja boljeg života u perspektivi (za nas, ne za njih).

Oni nam, skupa i udruženim snaga, to ne daju, jer kad bi nam to dopustili – više ne bi mogli da nas ovako bazobrazno, besrkupulozno, mafijaški pljačkaju poput najumreženije zločinačke organizacije.

I nisu samo u pitanju hadezeovci, poznati hercegovački ljubitelji valuta (među kojima prednjači poluanonimni Zdenko Kožul koji je za četiri mjeseca nerada i zajebavanja države naplatio čak 26.000 KM a da parlamentarnih klupa očima nije vidio), ili pak nadaleko poznati bh. patrioti iz Kluba SNSD-a, među kojima se ističe priljepak Nenad Stevandić (naplatio oko 24.900 maraka za četiri mjeseca, a u martu 1.714 KM samo za troškove smještaja!) već u slučaju ove vrste privilegija uistinu nikakvih razlika nema.

Lijevi, desni, etnonacionalni, građanski, socijaldemokratski, narodni, pozicija ili opozicija – potpuno je svejedno, jer po zvaničnim spiskovima iz Parlamentarne skupštine BiH nikome od bh. parlamentaraca napamet nije palo da se zbog nerada odrekne svojih plata i naknada – ili barem dijela privilegija – u vrijeme kada dobar dio njihovih sugrađana, ljudi koji su za njih glasali, uistinu živi na ivici gladi.

Neće, primjera radi, niti jednom esdepeovcu, još manje esdeaovcu, zasmetati niti jedna od kompromitirajućih priča o Stevandiću i ratnom “crvenom kombiju” u kojem su odvođeni ljudi, njihovi sunarodnjaci, kada je u pitanju raspodjela para. Ali zato će istaknuti esdepeovacSaša Magazinović, koji živi u Sarajevu i pati se sa više od 5.000 maraka mjesečno da bi verbalno “branio” vrijednosti socijaldemokratije, naplatiti sve i jedu marku za prevoz – od kuće do posla, par dugih kilomatara. Što bi i kome ostavljao tih 65 maraka mjesečno kad ne mora? (logika razmišljanja današnjeg modernog esdepeovca).

Kako reče jedan naš suvremenik – sve je u svijetu promenjivo, samo je Dejton nepromjenjiv. A Dejton je ustavni temelj na kojem je uspostavljeno nepravedno, duboko korumpirano društvo, u kojem se vrijednosti gaze ili šikaniraju, jer su se oni nevrijedni, životno nerostvareni, poluobrazovani, u postratnom tranzicijskom i razrušenom društvu uspjeli domoći političkih poluga moći i odlučivanja o našim životima.

Sve dok je njima ovako, sve dok nas mogu sadistički pljačkati na legalan način – dotle će i nama biti ovako kako je sad – i sve gore. Tek će nam ostati izbor zauvijek otići, ili kolektivno propadati u državi naglavačke uspostavljenih vrijednosti.

Ili konačno ustati.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime