Ne sjećam se da je nešto ljude u Bosni i Hercegovini potreslo kao smrt sarajevskog doktora Šefika Pašagića, uglednog epidemiloga koji je, izdan i ostavljen, otišao na onaj svijet od posljedica korona virusa u svega nekoliko dana, samo i isključivo zbog nemara države i njenih institucija.
U najkraćem, smrt dr. Pašagića je posljedica raspalog zdravstva, korumpiranog sistema u državi u kojem su instalirane brigade skorojevića po stranačkim linijama. Liječnici koji i dalje drže do časti i Hipokratove zakletve sklonjeni su u stranu, vremenom degradirani, mnogi diskreditirani, ili su, pak, poput dr Pašagića, vlastito povjerenje u kolege i sistem kojem si služio platili najskupljom cijenom.
Dr. Pašagića je preminuo zbog skandaloznog odsustva morala i odgovornosti u sistemu kojim rukovode direktori najvećih bh. klinika poput Sebije Izetbegović (SDA), Dodikovog poltrona Vlade Đajića (SNSD), ili mostarskog kočijaša Ante Kvesića (HDZ).
I naprosto se divim njegovoj supruzi koja je smogla snage da s nama podijeli vlastitu bol i ispriča nam kako je i na koji način tretiran njen muž od strane svojih „kolega“ tokom desetak dana vlastite borbe za život. Osim mučnine u želucu, koja se javlja kod svakog od nas čitajući ispovijest Elne Pašagić, jednako je jezivo pitanje koje postavljamo sebi: Šta tek može da očekuje prosječan građanin BiH, bez veza i novca, ako znamo da je jedan od najuglednijih epidemiloga tek tako „pušten niz vodu“?
Smrt doktora Pašagića pokazala je još jedno lice bosanskohercegovačkog zdravstva. Ono plašljivo, nečasno.
U danima tokom kojih se borio za život, ekipe zdravstvenih radnika otkazivale su dolazak na kućnu adresu, pravdajući se nedostatkom testova i prebacajući odgovornost i nadležnost jedna na drugu, jer ih je sve vezao – strah. Baveći se poslom spašavanja ljudskih života, oni su odlučili da ne spasu ljudski život – i to vlastitog kolege. Bojali su se zaraze. Doktori, medicinari…
I ono malo savjeta koje je kroz telefonske razgovore Pašagićeva supruga dobila kao da su izašli iz nadrealnih filmova Slobodana Šijana.
„U međuvremenu smo uradili privatno kompletnu krvnu sliku i tu vidimo da je anemičan, da organizam pada. Epidemiolog mi javlja da podignemo nalaz u DZ Omer Maslić. Tu donosim privatne nalaze da pokažem da je anemija. Ako je negativan nalaz, kako Šefik i dalje ima temperaturu i počinje kašljati, pored antibiotika. Tu mi kažu da se trebam smiriti te da suprugu počnem davati cveklu i špinat, da se poboljša krvna slika”, jedan je od savjeta koje je dobila Pašagićeva supruga.
Nekoliko dana nakon toga, dr Pašagić je preminuo u Klinici na Podhrastovima u Sarajevu. Nije ni stigao do respiratora. Čak je, prema riječima njegove supruge, u teškom stanju satima čekao na paracetamol u sobi u koju je u međuvremenu smješten – jer zbog nedostatka zaštitnih odijela “sestre i medicinski radnici nisu mogli često ulaziti kod pacijenata”!?
No, da ne bude zabune – nisu svi zabrinuti i nezbrinuti. Dok joj sugrađani i kolege umiru, recimo, šefica Kliničnog centra Univerziteta u Sarajevu Sebija Izetbegović odlično raspoložena predano radi na vlastitoj samopromociji.
Najprije je dala postaviti veliki bilbord sa kojeg je mahala građanima Sarajeva, poručujući im da “ostanu u kućama jer se zdravstveni radnici na čelu s njom bore za njih” (koga još briga što su ljudi kućama pa poruku nema ko da pročita).
Potom je, opet svojim dragim Sarajlijama, čestitala Dan grada sa kapija KCUS-a. Isti dan kada je preminuo dr. Pašagić.
U međuvremenu je otišla i korak dalje, pa je dala napraviti i vizir sa svojim imenom i prezimenom. I titulom, dakako.
Jer nema na svijetu ništra bitnije od nje. Sebije. To potvrđuju i slike onkoloških pacijenata koje smo jučer vidjeli na društvenim mrežama. Doba je korona virusa, pa je menadžment KCUS-a na čelu sa Sebijom Izetbegović sve svoje resurse i snage, je li, usmjerio ka suzbijanju pandemije.
Tako i onkološki i svi drugi teški bolesnici, poredani jedan iza drugog na propuhu i hladnoći, mogu da čekaju na pregled u podrumu KCUS-a, kad koji dođe na red. I ako se u međuvremenu ne zaraze korona virusom, što za njih znači sigurnu smrt.
