Reakciju Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH na tekst „ Uskoro krivične prijave protiv službenika UIO: I dalje nepoznato ko je i kome prodao robu vrijednu 100.000 dolara”, objavljen na našem portalu 11. jula 2019. godine, prenosimo u cjelosti.
Odgovor glavnog i odgovornog urednika “Inforadara”:
Sudeći prema načinu na koji se odnosite na svaki objavljeni tekst “Inforadara” o više nego sumnjivoj prodaji robe iz skladišta državne carine, u pozadini svega je očiti pokušaj obevzrijeđivanja priče o zataškavanju kriminala unutar struktura UIO zbog čega će se, prema informacijama koje smo dobili, u slučaj uključiti i pravna država prego svojih mehanizama.
U svojoj najnovijoj reakciji, ovoga puta na tekst Inforadara: “Uskoro krivične prijave protiv službenika UIO: I dalje nepoznato ko je i kome prodao robu vrijednu 100.000 dolara” (a koje će protiv odgovornih podnijeti banjalučki advokat Predrag Herbez) navodite da ste ovom pravniku, ujedno zastupniku holandske firme “Lilly Mass”, odgovorili na upit o detaljima vezanim za imena službenika koji su učestvovali u spornoj prodaji robe, što je notorna neistina.
Sam advokat Herbez naglašava da je laž kako ste mu uopće odgovorili na zahtjev za dostavu informacija u vezi sa prodatom robom te će zbog lažnih informacija ovaj advokat podnijeti prijave i protiv onih koji, kako kaže, svojim saopštenjima obmanjuju javnost!
Istina je da je službenici UIO robu oduzeli od prevoznika “Davidsped” D.O.O Banjaluka i “Kalajanovic” D.O.O Ivančića Srbija, dok advokatu Herbezu kao punomoćniku firme “Lilly Mass” uopće nije dozvoljeno da učestvuje u postupku, a što je i Sud BiH konstatirao kao nezakonito u svojoj presudi.
Osim toga, Herbez je još 17. maja 2017. godine podnio tužbu Sudu BiH za povrat nezakonito oduzete robe i nadoknadu štete, a ovaj predmet se od tada (i dalje) vodi po brojem S1 3 P 025279 17 P kod sudije Nada Papo. Postupak je, dakle, još u toku, a rasprava je zakazana 21. novembar ove godine, iz čega proizilazi da NISTE IMALI izvršno rješenje, kao što navodite u svom “demantiju”, već ste protuzakonito prodali robu iako sudski postupak još nije završen!
Zbog svega se postavlja nekoliko suštinskih pitanja; prvo je zašto su službenici UIO od starta ignorirali punomoćnika vlasnika robe, ako je sve bilo čisto i ako službenici, kako to tvrdite u svom “demantiju”, nisu imali veze sa naručivanjem sporne robe? Uporno ignorirajući punomoćnika vlasnika robe – UIO BiH je robu najprije zaplijenio, dok je drugi težak prekršaj sami provedeni postupak prodaje robe, a što se grčevito drži u tajnosti, makar ste znali da se zbog svega vodi spor pred Sudom BiH!
Stoga se postavlja novo pitanja na koje ne dajete odgovor: zašto je UIO uopće pokrenula postupak prodaje robe ako se zna da se zbog čitavog slučaja vodi sudski postupak pred Sudom BiH? Da li je u pitanju nestručnost, nepodobnosti i bahatost sužbenika UIO, ili su oni ipak dobro znali šta rade – pitanje je na koji odgovor trebaju da utvrde pravna država i agencije za sprovođenje zakona.
S poštovanjem,
Almedin Šišić, gl. i odg. urednik
