Piše: Ibrahim Ćorić
Doktor Senad Međedović, međunarodno priznati stručnjak i jedan od rijetkih profesionalaca koji uživa povjerenje i struke i građana, našao se u središtu zbivanja koja prijete ozbiljno narušiti integritet javnih institucija i sindikalnog djelovanja u Domu zdravlja Stari Grad. Iako je njegov stručni renome neupitan, najnovija zbivanja otvaraju pitanje: da li se u ime radnika govori u skladu s njihovim interesima – ili u službi političkih i privatnih agendi?
Sindikat tuži, ali potpredsjednik ne zna za tužbu
Objavljena je u medijima informacija da je sindikat tužio Dom zdravlja Stari Grad, navodno zbog neregularnosti pri izboru direktora, sumnjajući da je izbor bio politički motivisan, pod uticajem SDA. Međutim, situacija je daleko kompleksnija – i potencijalno zabrinjavajuća.
U izjavi za InfoRadar, potpredsjednik sindikata Sanid Grizović tvrdi da nije bio upoznat s tužbom. „Saznao sam iz medija,“ navodi Grizović, napominjući da je ostao zatečen kad je vidio objavu o tužbi na društvenim mrežama.
„Mi ništa nismo znali, sve je došlo na gotovo. Niti smo glasali, niti raspravljali. Tužba nije došla iz reda sindikata radnika, nego očito iz nekih privatnih pobuda“, dodaje Grizović, naglašavajući da je 95% kolega na terenu protiv takvog načina djelovanja i da su „zatečeni i zgroženi“. Pritom poziva na sazivanje Skupštine delegata kako bi se razjasnilo ko i zašto je pokrenuo proces bez znanja članstva.
Sindikat nije ovlašten da bira direktora
Sindikat po svojoj zakonskoj ulozi nema ni ovlaštenja niti bi smio imati namjeru da učestvuje u izborima rukovodećih kadrova, uključujući i izbor direktora. Njegova jedina legitimna funkcija jeste zaštita radnih prava i interesa svih članova, bez obzira na to ko bude imenovan na rukovodeće pozicije. Bilo kakvo svrstavanje sindikata u takvim procesima predstavlja zloupotrebu i urušavanje osnovne svrhe njegovog postojanja.
Paralelni sistem odlučivanja i zloupotreba sindikata u političke svrhe?
Iz interne poruke koja kruži među članovima sindikata vidi se zabrinutost zbog pokušaja „formiranja paralelnog sistema odlučivanja u Domu zdravlja“, što dodatno komplikuje situaciju i ukazuje na unutrašnje podjele. Ako su najvažnije odluke – poput tužbi – donesene mimo znanja potpredsjednika i većine članova, otvara se pitanje legitimiteta sindikalnog zastupanja.
U svjetlu informacija da je tužba usmjerena protiv izborne procedure za direktora, i s obzirom na javnu sumnju u politički uticaj, čini se da se sindikat koristi kao instrument u borbi za upravljačke pozicije – što je direktno suprotno njegovoj zakonski definisanoj ulozi. Time se potkopava povjerenje radnika u vlastitu organizaciju i degradira funkcija sindikata kao zaštitnika njihovih prava.
Zaključak: Pitanje odgovornosti
Doktor Senad Međedović, čije profesionalne kvalifikacije niko ne dovodi u pitanje, ponaša se odgovorno i u skladu sa zakonima i standardima upravljanja. Njegovo zalaganje za neutralnost i institucionalnu transparentnost u oštrom je kontrastu s netransparentnim i potencijalno nelegalnim djelovanjem onih koji pokušavaju preuzeti glas sindikata bez konsultacija s članovima.
Slučaj Dom zdravlja Stari Grad tako postaje ogledni primjer sukoba između profesionalnog i političkog – između odgovornosti i samovolje. Da li će odgovorni članovi sindikata uspjeti vratiti povjerenje radnika i osigurati da sindikat služi onima zbog kojih i postoji, ostaje da se vidi.
