U sjenci borbe protiv korona virusa i brige za vlastito i zdravlje naših bližnjih, vladajući u Republici Srpskoj su napravili još jedan korak ka autokratiji i jednoumlju. Ne, nije riječ o legitimnom proglašenju vanredne situacije i najavi proglašenja vanrednog stanja zbog širenja virusa korona.
Raspravljajući o uticaju ovog virusa na privredu Republike Srpske, Izvršni komitet SNSD-a je zasjedao prošle sedmice ne propustivši priliku da se osvrne i na dešavanja u Parlamentarnoj skupštini BiH svrstavši poslanike SDS-a i PDP-a u “bošnjački blok” u kome izvršavaju naloge SDA, posebno naglasivši “da o djelovanju SDS-a i PDP-a treba raspravljati Narodna skupština Republike Srpske”.
Dakle, prema pogledu na svijet SNSD-a, jedni poslanici skupštine trebaju da raspravljaju i odlučuju o djelovanju drugih poslanika koji pri tome ne sjede u istom parlamentu. Zamislimo situaciju da poslanici u valonskom parlamentu raspravljaju o odlukama poslanika u belgijskom parlamentu koji dolaze iz ove regije. Ili da poslanici u bavarskom parlamentu raspravljaju o odlukama poslanika u njemačkom parlamentu koji dolaze iz Bavarske. Malo je vjerovatno da će se to desiti. Ali opet, u pitanju je zapad, odakle nam dolazi sve loše, između ostalog i virus korona, kako reče srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, zanemarujući činjenicu da je virus nastao na njemu voljenom istoku, u Kini. Ali to sad nije bitno. Ono što je važno u kontekstu ove priče je to da su Dodiku bliski politički sistemi sa istoka, tako da bi namjeru vladajućih Republike Srpske da preispituju odluke opozicionih poslanika u Parlamentu BiH prije mogli dovesti u vezu sa autokratskim tendencijama u Rusiji, Turskoj ili Kini. Doduše, Rusija i Turska su demokratije, bar na papiru, ali Dodik bi rado prekopirao “ruski model demokratije” sa primjesama autokratije i kulta vođe.
Iako još nije došlo do izmjena Krivičnog zakona RS kojima se predviđa krivična odgovornost za predstavnike RS zbog nepridržavanja stavova institucija vlasti Republike Srpske, SNSD inicijativom za preispitivanjem odluka poslanika opozicije u skupštini, ne gubi vrijeme i nastavlja putem ka oligarhiji.
Gerila je u više navrata pisala o tome koliko bi bile pogubne izmjene Krivičnog zakona koje bi predviđale čak i zatvorske kazne za “neposlušne”. U međuvremenu, dok čekamo izmjene Krivičnog zakona, pogubne mogu biti i inicijative za skupštinsko preispitivanje odluka poslanika opozicije.
U oba slučaja, vratili bi se korak unazad u poimanju uloge države u svakodnevnom životu građana. Umjesto shvatanja da je država najvažni oblik zajedničkog života i najširi način postojanja ljudskih zajednica koji se izjednačava sa društvom, konačno i u potpunosti bi zaživjela percepcija države kao specifične institucije na koju se gleda isključivo kao na vlast iza koje stoji organizacija prinude ili prisilne saradnje, i to u pežorativnom kontekstu.
Usvajanjem izmjena Krivičnog zakona doslovno bi se vratili na početne rasprave o položaju države i institucija u modernom društvu. Dovelo bi se u pitanje shvatanje države kao institucije vlasti koja je nezavisna od onih koji zauzimaju vladajuće položaje u njoj. Usvajanjem izmjena ovog zakona sprovodila bi se (samo)volja parlamentarne većine bez mogućnosti propitivanja i dovođenja u sumnju njihovih odluka. Umjesto ograničavanja samovolje pojedinaca i grupa, u našem slučaju oličenih u vlasti SNSD-a, ista bi se multiplikovala.
U suštini, u pitanju je rasprava o osnovnim demokratskim načelima – pravu na vlastito mišljenje i na iznošenje stava bez eventualnih posljedica zbog toga. Neprihvatljivo je da se političkim predstavnicima Republike Srpske u zajedničkim insitucijama BiH nameće da moraju imati isti stav kao i politička većina u RS. Neprihvatljivo je da se u 21. vijeku u jednom demokratskom društvu (bar načelno) pod prijetnjom krivičnih sankcija nameće jednoumlje. SNSD jeste ubjedljivo pobijedio na prethodnim izborima, ali nije dobio mandat za ukidanje demokratskih principa i načela, nego za njihovo unapređivanje.
Zakon bi služio ne da ukroti neograničenu vlast, nego da spriječi alternativna razmišljanja, drugačije stavove, i naposlijetku opoziciju. Uprkos insistiranju vladajućih u Republici Srpskoj, na čelu sa SNSD-om, da se mora poštovati volja naroda, a oni predstavljaju legitimnu volju naroda zato što su dobili izbore, usvajanjem izmjena ovog zakona napravio bi se mali ali čvrst iskorak ka ograničavanju građanskih sloboda i potencijalnom kršenju volje naroda u budućnosti. Sve pod izgovorom zastupanja jedinstvenog stava političkih predstavnika iz Republike Srpske u zajedničkim institucijama na nivou BiH. Samo, ne smije se zaboraviti da jedinstven stav, bez alternativnog pogleda na svijet i drugačijeg mišljenja, često vodi u suprotnost demokratiji – u oligarhiju, autokratiju, naposlijetku u diktaturu.
Kako sada stvari stoje, ne treba nam izmjena Krivičnog zakona da bi SNSD sprovodio samovolju. Inicijativa Izvršnog komiteta SNSD-a za preispitivanje odluka opozicije u Narodnoj skupštini RS svakako predstavlja politički, ali i demokratski paradoks jer, kako ističe poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Davor Šešić, “ako je narod birao poslanika, onda će taj isti narod da odlučuje o tome kako neko radi, odnosno da li je to što radi dobro ili loše, i ocjenu za rad mu dati na izborima”. U očima SNSD-a narod je Republika Srpska, a pošto je SNSD dobio najveći (relativni) procenat glasova naroda (birača), SNSD je Republika Srpska, Republika Srpska je SNSD. Naprijed u prošlost!
Izvor: gerila.info
