“Lično sam uvijek spreman učiti, premda ne volim uvijek da me podučavaju”, – Winston Churchill
Kada živite u Bosni i Hercegovini u kojoj prema popisu iz 2013. godine živi 35,5% stanovnika koji imaju završeno osam godina osnovne škole ili manje od toga, morate da cijenite obrazovanje, a pogotovo cjeloživotno obrazovanje, ne učenje, već baš obrazovanje.
Ali šta je to cjeloživotno obrazovanje?
Cjeloživotno obrazovanje predstavlja koncepciju koja obrazovanje posmatra kao cjeloživotni proces, a počinje obaveznim školovanjem i (formalnim) obrazovanjem te traje cijeli život. Pojam se često zamjenjuje pojmom cjeloživotno učenje, no ta dva pojma ne znače isto. Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća samo organizovano učenje, a cjeloživotno je učenje šira koncepcija koja uključuje i nenamjerno, neorganizovano i spontano stjecanje znanja, piše Srđan Puhalo za fokus.ba.
Radeći mnoge stvari u svom životu, sretao sam se sa ljudima različitog obrazovanja, neki od njih su bili doktori nauka, neki magistri, neki su imali završen fakultet, poneko i dva fakulteta, ali rijetko koga ko je istovremeno studira nekoliko fakulteta ili ih je završio tri ili više.
Za sada znam za jednu takvu osobu, ali je nažalost još uvijek nisam upoznao, on je direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić zvani Osmica.
Gospodin Mehmedagić je rođen 1962. godine u Sarajevu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Onda je 23. februara 1994. godine, u sred rata, postao “vanredni” student Pravnog fakulteta u Sarajevu gdje je završio višu školu. Interesantan je podatak da je na sam dan upisa 23. fabruara položio “Odbranu i zaštitu”, a do 23. aprila, znači tačno dva mjeseca od upisa, iste godine “očistio” je prvu godinu položivši svih osam ispita. Kao što vidite njegovu volju za učenjem i želju za znanjem nisu mogli omesti ni granate “ćetnika” sa brda oko Sarajeva.
Onda se malo opustio, nastojeći da se ostvari na drugim životnim poljima, pa je diplomu više škole dobio krajem 1999. godine. Da bi pokazao svoju multietničnost i da mu entitetske granice ništa ne znače gospodin Mehmedagić zvani Osomica, upisuje Univerzitet za poslovne studije, sa indikativnom skraćenicom UPS, u Banjaluci. Tu imamo novo čudo, Univerzitet za poslovne studije je svečano otvoren 15. avgusta 2007. godine, da bi gospodin Mehmedagić zvani Osmica diplomu dobio već 21. septembra 2007. godine. Uprkos svim profesionalnim, porodičnim i svim ostalim obavezama gospodin Mehmedagić, zvani Osmica, je mjesec dana položio razliku predmeta i postao visokoobrazovan.
Onda su mu sile mraka i bezumlja oličene u Republičkoj prosvjetnoj inspekciji, koje žele da destabilizuju Bosnu i Hercegovinu, doveli u pitanje validnost te diplome i 13. novembra 2019. godine poništile diplomu. Sada se oko toga ćeraju po sudovima.
Ali gospodin Osmica nije tu stao, već je nastavio sa svojim formalnim obrazovanjem.
Nedavno smo saznali da je diplomirao na Američkom univerzitetu u Sarajevu što mu je treća diploma u dosadašnjoj karijeri.
Ali ni ovdje gospodin Osmica nije stao, mediji pišu da je trenutno student treće godine travničkog pravnog fakulteta – odjeljenje u Kiseljaku.
Ako ga ne poremete neke nepredviđene okolnosti gospodin Mehmedagić zvani Osmica imaće najmanje četiri fakultetske diplome i to će ga svrstati u najobrazovanije šefove obavještajnih službi na svijetu. Ovakvo obrazovanje nema ni gospodin M, šef svih 00 agenata u MI 6.
Iako gospodina Mehmedagića zvanog Osmica opisuju kao čovjeka bliskog radikalnom krilu SDA njegov životopis ukazuje da je bliže marksističko-lenjinističkoj filozofiji jer niko kao on u Bosni i Hercegovini nije tako ozbiljno shvatio i proveo u djelu lagendarnu maksimu druga Vladimira Iljiča Lenjina “Učiti, učiti i samo učiti”.
P.S.
Jednoga dana kada gospodin Mehmedagić ode u dženet, kantoni u kojima su Bošnjaci većina trebaju da uvedu nagradu za najbolje učenike, nekad se to zvalo Učo ili Vukovac, pod nazivom “Osmica”, jer oni nemaju, niti će imati, boljeg i obrazovanijeg od njega.
Izvor: fokus.ba
“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“
