Neki dan smo mogli pročitati vijest da će “Po završetku 11. sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za četvrtak 21. septembra biti zakazana sedma hitna sjednica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine”.
Na dnevnom redu su učestali napadi na povratnike na području entiteta RS i Prijedlog mjera i aktivnosti na poboljšanju sigurnosti povratnika na teritoriji Bosne i Hercegovine, saopćio je Parlament BiH.
Predlagači hitne sjednice s ovim dnevnim redom su zastupnici Edin Ramić, Šemsudin Dedić, Milan Dunović, Šemsudin Mehmedović, Safet Kešo, Zlatan Begić, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Vlatko Glavaš, Šerif Špago, Nermin Mandra, Jasmin Emrić, Midhat Čaušević i Elvisa Hodžić.
Kao što vidimo hitnu sjednicu su zatražili poslanici SDA i Demokratske fronte, znači opozicija.
Prema podacima Murata Tahirovića predsjednika “Udruženja žrtava i svjedoka genocida” “od 1996. do 2022. godine na području Republike Srpske ubijeno je 13 povratnika, 22 povratnika su teško ranjena, 1.020 bili su žrtve fizičkog napada…Nijedan od 13 slučajeva ubistva nije rešen, nijedan od 1.200 fizičkih napada nije rasvetljen.“
Nemam nikakav problem da se o tome raspravlja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, naprotiv, ali…
Prema podacima NVO Cure iz Sarajeva “u periodu 2021. i 2022. godine ukupno je ubijeno 19 žena, a od 2015. godine do 2021. godine ubijeno više od njih 60.
Ne sjećam se da je bilo koji parlament u Bosni i Hercegovini ni redovno ni vanredno zasjedao povodom toga.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH u 2021. godini u Bosni i Hercegovini se ubilo 375 njenih građana, a u prvih devet mjeseci 2022. godine više od 280 osoba.
Da li se sjećate da je bilo koji parlament u Bosni i Hercegovini redovno ili vanredno zasjedao povodom toga ili generalno mentalnog zdravlja naših građana?
Možemo se zapitati zašto BiH ili neki drugi parlamentarci zasjedaju u vezi povratnika u Republiku Srpsku, a ne i u vezi ubistava žena ili samoubistva?
Statistika je jasna, biti žena ili običan čovjek je mnogo smrtnonosnije od biti povratnik u Republiku Srpsku.
Odgovor je jednostavan, ni žene, ni samoubice nisu konstitutivni i samim tim ni atraktivni domaćim političarima. Oni ni na koji način ne donose političke poene, jer baviti se problemima čovjeka, a ne Bošnjaka, Hrvata ili Srbina, ne homogenizuje tvoju etničku grupu, ne širi strah od drugog i drugačijeg i krivca ne možemo tražiti isključivo u drugima.
Plašim se da se oni ni ovaj put ne sastaju da bi unaprijedili položaj povratnika u Republici Srpskoj, već da bi napravili još jednu političku predstavu za svoje glasače, pokazali sa kim je u koaliciji “Trojka” i prikazali Republiku Srpsku kao “tamni vilajet” za Bošnjake i Hrvate.
Ipak ne treba gubiti nadu i moramo biti optimisti, možda je ovo ipak novi početak brige domaćih političara za građane Bosne i Hercegovine, pa ako je tako neka krene od povratnika u Republiku Srpsku.
