Piše: Dino Cviko (Žurnal)
Krajem novembra objavljeno je kako će od proljeća s Međunarodnog aerodroma Sarajevo početi letjeti Ryanair, najveća i najbrže rastuća aviokompanija u Evropi. Na početku će, objavljeno je, isporučivati više od 20 sedmičnih letova, na pet novih ruta – prema Briselu, Geteborgu, Londonu, Memingenu i Milanu.
Osim Ryanaira, najavljeno je da će letove sa najvećeg i najprometnijeg bh. aerodroma imati Wizz Air (London, Rim, Abu Dhabi), te Sunexpress Airlines (Izmir i Antalija). Najavljena je i mogućnost dolaska još nekih avioprijevoznika i pokretanja novih linija.
Rezultat je to uspješne realizacije projekta Vlade Kantona Sarajevo s Ministarstvom privrede i Turističkom zajednicom KS, kojim se stimulišu privatni avioprijevoznici, a sve s ciljem povećanja broja letova i putnika, direktnog uvezivanja glavnog grada s drugim značajnim destinacijama i povećanja broja turista u Sarajevu i BiH.
GLAVNA META JE AERODROM U SARAJEVU
Jedan od glavnih argumenata zagovornika davanja aerodroma pod koncesiju bio je taj da će to dovesti do rasta broja linija i putnika. Sada kada je jasno da se to može uraditi i bez davanja aerodroma pod koncesiju, nameće se logično pitanje – da li je uopće racionalno davati pod koncesiju tako važne strateške objekte?
Ako pitate stručnjake iz oblasti civilnog vazduhoplovstva, odgovor je negativan. Međutim, tvrde i da je to „gotova stvar“.
„Jedino je pitanje koliko dugo će proces trajati. Postoji strani pritisak. To se desilo u Sloveniji, to se desilo u Hrvatskoj, to se desilo u Srbiji, potom Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, sad se dešava u Crnoj Gori, pa desit će se i u BiH“, kaže za Žurnal ekspert Alen Šćuric.
Da se ide u pravcu davanja bh. aerodroma pod koncesiju, pokazuju i vijesti koje su se pojavile u posljednje vrijeme. Tako je objavljeno kako je sve izvjesnija ideja da se Aerodromi Republike Srpske, odnosno aerodrom u Banjoj Luci, prepuste na upravljanje koncesionaru.
Naime, nakon posjete kompanije Vinci, koja inače ima koncesiju nad aerodromom u Beogradu, iz glavnog grada Srbije stigao je konkretan poslovni prijedlog da se „riješe stvari“ u aerodromima u ovom entitetu, a što je potvrdio i ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Čubrilović.
Osim toga, sve se glasnije priča o davanju Aerodroma Mostar pod koncesiju, uz pomoć Evropske unije. Već su urađene i određene analize, te su održani i sastanci na kojima se razgovaralo o ovoj mogućnosti.
Ipak, kako tvrdi Alen Šćuric, cijela priča pokrenuta je zbog Međunarodnog aerodroma Sarajevo, najznačajnijeg aerodroma u državi: „Ovdje se samo i isključivo radi o Sarajevskom aerodromu, niti jednom drugom, ne zanimaju njih toliko ni Tuzla, ni Mostar, ni Banja Luka.“
Jedan od naglasnijih zagovarača da se krene u smjeru davanja ovog aerodroma pod koncesiju je Edin Forto, ministar komunikacija i prometa BiH.
On je nedavno izjavio da postoji spremna dokumentacija koja predviđa otvaranje pregovora za Sarajevski aerodrom, uz posredovanje grupacije Svjetske banke. Forto je odgovorio na Žurnalov upit, navodeći da je tu dokumentaciju pripremila grupacija Svjetske banke u saradnji sa EBRD-om, na zahtjev Vlade FBiH 2020. godine.
„Ukoliko Vlada FBiH može za koncesijski ugovor ispregovarati obavezan minimalni broj destinacija, onda nemam nikakve sumnje da je potrebno da idemo u ovom smjeru. Da bismo saznali da li je to moguće, potrebno je otvoriti pregovore. Posredovanje iskusnih međunarodnih finansijskih institucija poput Međunarodne finansijske korporacije iz grupacije Svjetske banke, garantuje da će ugovor biti pregovaran na isti način kao i za desetine drugih aerodroma širom svijeta i naše regije“, kaže Forto.
Ranije je rekao kako bi „volio da Federalna vlada potpiše tu dokumentaciju i krene u pregovore“. Podsjetimo, Međunarodni aerodrom u Sarajevu jedini je koji u vlasništvu Federacije BiH.
Međutim, iz Federalnog ministarstva prometa i komunikacija za Žurnal kažu kako se ta analiza može smatrati kao dobra osnova, ali nikako kao dokument koji se treba potpisati. Osnovni razlog je taj što su analizu rađenu 2020. godine dobili tek 20.10.2023, a uvjeti rada aerodroma su se zbog pandemije, ratova i ekonomske krize znatno promijenili. Ističu i da su određeni koraci učinjeni, ali da odluka još uvijek nije donesena.
„Federacija BiH tek treba da se opredijeli da li ići u potpunu koncesiju ili djelomičnu koncesiju aerodroma. FBiH nema Zakon o javno-privatnom partnerstvu, koji bi ponudio i drugačija rješenja od klasičnog instituta koncesije i otvorio put za privatne investicije. Stoga u našim strateškim opredjeljenjima ostajemo otvoreni za sve mogućnosti koje se tiču koncesija aerodroma“, stoji u odgovoru kojeg potpisuje ministrica Andrijana Katić.
STRUKA PROTIV POTPUNE KONCESIJE
Za razliku od političara koji su otvoreni za sve mogućnosti, struka upozorava – potpuna koncesija strateškog objekta, koji je profitabilan i samoodrživ, nije pametno rješenje.
Tako menadžment Međunarodnog aerodroma Sarajevo, predvođen direktorom Alanom Bajićem, smatra da potpuna koncesija „nije dobro rješenje niti je od javnog interesa“. Ističu da su prije dvije godine inicirali rješavanje problema podkapacitiranosti ovog javnog preduzeća primjenom modela tzv. hibridne koncesije, koja po svojim elementima odgovara više javno-privatnom partnerstvu, za koje, recimo još jednom, ne postoji odgovarajući zakon.
„Hibridni model koncesije podrazumijeva da partner ili koncesionar investira u projekte, a zauzvrat u odgovarajućem procentualnom iznosu učestvuje u raspodjeli dobiti, odnosno upravljanju i vlasništvu. Prednosti takvog modela su te što se otvara put za investiranje privatnog kapitala u investicijske, odnosno infrastrukturne projekte, ali ovo javno preduzeće ostaje operator, te se ne rizikuju niti radna mjesta, niti upravljačka ovlaštenja, niti gubitak još jednog javnog dobra, a otvara se prostor za investiranje privatnog kapitala radi izgradnje dodatnih kapaciteta“, pojašnjavaju za Žurnal.
S druge strane, ekspert Alen Šćuric ne vjeruje da je bilo kakav hibridni model moguć: „Ja ne znam kakav bi to hibridni model baš BiH mogla izmisliti. To se nije nigdje desilo. Stvar je vrlo jednostavna – koncesionar, odnosno strani vlasnik, ili želi koncesiju ili želi vlasništvo. Kraj priče. Oni žele potpunu kontrolu.“
Za Žurnal, u najkraćem, pojašnjava logiku koncesionara i način na koji ostvaruju poslovnu saradnju:
„Šta rade koncesionari? Naprave ugovor koji djeluje dosta bajkovito prema vani, ali je zapravo vrlo truo i on štiti koncesionara na sve moguće načine. Koncesionar neće raditi prema posebnim uvjetima. On će doći na tržište samo ako će uspjeti pokrasti, prevariti… Ako ćete mu postaviti tržišne i dobre komercijalne uvjete, on neće doći. I onda ćete, naravno, izgubiti na tom poslu. Nažalost, ako su izgubile Hrvatska i Srbija, koje su svjetlosnim godinama ispred BiH, sad zamislite koliko će u jednoj korumpiranoj zemlji koncesijski ugovor biti loš.“
Šćuric podsjeća na to da je aerodrom u Sarajevu uduplao svoj promet od 2019. godine, da je napredovao brže nego ijedan drugi aerodrom u regiji, te da je sada na 7. mjestu, da su riješeni decenijski imovinsko-pravni problemi, što je preduvjet za dalji razvoj, da je skoro završen novi terminal i izgrađeni mnogi dodatni sadržaji. Uz sve to, dodaje, riječ je o profitabilnom i samoodrživom aerodromu.
Prema dostupnim podacima, Međunarodni aerodrom Sarajevo posljednjih godina, s izuzetkom krizne 2020, redovno ostvaruje profit koji je skoro uvijek veći od 10 miliona maraka. „Trenutno je daleko najbolje vođen aerodrom u regiji“, kategorično tvrdi Šćuric.
I iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo su se pohvalili urađenim poslovima u posljednje vrijeme, ističući da se mnogo investiralo, te da postoji jasan razvojni plan i vizija daljeg poslovanja.
„Prioritet treba biti unapređenje rada onih aerodroma koji imaju veće probleme u svom poslovanju od sarajevskog“, kažu za Žurnal, aludirajući na to da aerodromi u Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli posluju daleko lošije od sarajevskog, te da bi koncesija tih aerodroma u tom smislu bila puno logičnija.
No, zagovornici davanja aerodroma pod koncesiju, poput državnog ministra Edina Forte, ipak smatraju da Međunarodni aerodrom Sarajevo ne ispunjava svoj potencijal.
„Ako bismo u nešto mogli krenuti bez rizika, bez straha da neko može otuđiti stratešku imovinu, to je davanje aerodroma pod koncesiju na dugoročno upravljanje, ali bez prijenosa vlasništva. Dajte da probamo, jer smo već u izolaciji. Naši građani i poslovna zajednica žele direktne destinacije širom Evrope. Turisti iz Evrope trebaju direktan pristup našoj prelijepoj zemlji. Nije komplikovano. Zagreb, Tirana, Beograd – svi su već pod koncesijom. Ne treba izmišljati toplu vodu“, tvrdi Forto.
Šćuric mu odgovara – to nema puno veze s tim ko upravlja aerodromom.
„Nemojte se zavaravati da će koncesionar povećati promet. To njega ne interesira. Njega interesira samo zarada. On će i smanjiti promet, kao što je bio slučaj u Zagrebu, ako će pri tome više zaraditi“, ističe.
Priznaje da Sarajevu nedostaje još nekoliko direktnih linija, prvenstveno s gradovima iz zapadne Evrope, ali da Sarajevo s druge strane ima daleko najviše letova prema Bliskom istoku, i da takvu povezanost nema niti jedan drugi aerodrom u regiji.
Posljednje najave dolaska, prije svih, Ryanaira ocjenjuje pozitivnim, navodeći da je to dokaz da se tržište može aktivirati, ali da to zavisi od turističke zajednice, politike, države… ne od menadžmenta jednog aerodroma. Podsjeća i na problem koji postoji u vezi s malim brojem graničnih policajaca na pasoškim kontrolama, a što opet nije krivica menadžmenta, nego Granične policije BiH.
Na kraju, primjećuje da postoje nerealna očekivanja, a nadležnima poručuje da puste da se Međunarodni aerodrom Sarajevo razvija ovim tempom, te da će tako kroz nekoliko godina sigurno ispuniti svoj potencijal.
„Nemojmo se zavaravati, BiH je vrlo siromašna država, Sarajevo nije pretjerano veliki grad i još ima tri ostala aerodroma, što recimo Srbija nema, ima svega dva aerodroma, kao i Crna Gora. Što se tiče linija prema zapadnoj Evropi, postoje određene rupe, nesporno. Sarajevo bi moralo imati veze prema Amsterdamu, Parizu, Berlinu, Kopenhagenu… Nadležnima poručujem da ne srljaju u nikakve koncesije, da pomognu menadžmentu da dovede te zapadne linije koje fale i to je to. Sarajevo će doći na dva miliona putnika u roku od tri godine, a do tri miliona putnika u roku od pet do sedam godina. To je nekakav plafon za Sarajevo“, zaključuje on.
(zurnal.info)
