Samo naivne je začudio prizor za stolom u jednom od ureda Parlamentarne skupštine BiH. S jedne strane Denis Zvizdić, Adil Osmanović i Šemsudin Dedić, a sa druge Staša Košarac, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić. Glavom i bradom. Javnosti poznatiji kao visoki funkcioneri SDA i SNSD-a, inače, višedecenijski mrtvi „neprijatelji“.
Kad su ovi malo naivniji došli sebi, pa „prelistali“ portale i izvještaje sa sastanka, mogli su da pročitaju da su naše dvije temljene partije u Bošnjaka i Srba sjele da dogovore „kako da relaksiraju odnose u državi“.
Tako je po tom pacifističkom relaksirajućem dogovoru dan poslije SDA izašla sa incijativom o primjeni naziva Republike Srpske, a SNSD, odnosno Milorad Dodik, sa pozivom ostatku stranaka iz RS da otpočnu proces osamostaljenja Republike Srpske.
Tom bogato pripremljenom bosanskom loncu Dodik je potom dodao malo soli i začina izjavom da, „kad poželi, može pozvati policiju RS da izađe na granice države u dijelu koji pripada Republici Sprskoj“.
Dogovorili su se, dakle, da nas nastave handrit u zdrav mozak! To su se dogovorili, kao što se dogovaraju sve ove godine i kao što su se dogovorili sve i jedan put da zaoštre nacionalnu retoriku uvijek kad postoje naznake da bi ova zemlja mogla da krene naprijed!
Ne znam da li me više frustrira spoznaja da u ovoj zemlji žive desetine hiljada onih koji i dalje nasjedaju na sve te besmislene priče i laži kojima ove partije hrane davno probuđene nacionalizme u vlastitim narodima, ili licemjerje i potpuna netainteresiranost međunarodne zajednice za stvarni i realni napredak ove zemlje koji je nemoguć u društvu zarobljenom poput našeg.
Isključivo i samo naivni su mogli da povjeruju kako će nakon općih izbora 2018. prestati ovakva retorika, odnosno da će dvije „temeljne partije u Bošnjaka i Srba“ (SNSD je, naime, odavno preuzeo primat „temljene“ od SDS-a), koje su na ovaj ili onaj način u vlasti 22 (SDA), odnosno 12 godina (SNSD), napraviti bilo kakav zaokret u svojim politikama i idelogijama što im sve ove godine služe za raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje i širenje straha među narodima.
Preduga li lista dokaza kojima mogu da potkrijepim svoje tvrdnje. I previše toga sam ovih godina vidio, čuo, saznao da bih imao i grama sumnje u ovo o čemu pišem.
Ako bilo ko sumnja u ovo neka razmisli o sljedećem.
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina je među najkorumpiranijim državama Evrope i svijeta.
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina je zadnja u Evropi po globalnoj konkurentnosti.
U ovom trenutku, u svakom trenutku, pred ambasadama stranih država u BiH veliki su redovi onih koji bježe daleko na zapad u društva i civilizacije gdje će se moći ostavariti a svojoj djeci osigurati pristojnu i sigurnu budućnost.
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina je među zadnjim državama Evrope po životnom standardu i platežnoj moći.
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina je među najgorim državama Evrope po broju nezaposlenih.
U ovom trenutku, dva oca, jedan iz Federacije drugi iz Republike Srpske, bitku biju protiv sistema za koji tvrde da im je ubio sinove. A sistem umjesto da dokazima odbaci takve tvrdnje, ili da ozbiljno istraži navode o upletenosti pojedinaca iz vlastitih redova, otpočinje lov na ove očeve i njihovog advokata.
U ovom trenutku, takav sistem postoji jedino u Bjelorusiji, Sjevernoj Koreji i nekoliko „revolucija“ Latinske Amerike.
A sistem u kojem smo natjerani da živimo (oni koji imaju izbora više ne žive ovdje) izvrnut je naglavačke i postavljen na slijedeći način. Građanima se daju lažna obećanja, hrani ih se optimizmom na mrvice, postavljeni su u nemoguću poziciju ubjeđivanja da po svemu pripadaju Evropi i demokratskojm svijetu, od koje, međutim, dobijaju iskrenirani svijet „šarene laže“. Drugim riječima, u vremenu moderne tehnologije sve nam je nadohvat ruke, vizuelno participiramo blagostanju zapada posredstvom plazmi kupljenih na kredit, ali smo zarobljeni unutar društva i sistema koji nas 20 godina pljačka, ne daje nam ono što smo zaradili i na sve nas načine spriječava u napretku.
Tim sistemom vladaju oni, SNSD i SDA, njihove porodice, njihovi stranački uhljebi i uvlačiguzi, stranački fićfirići i poltorni kojima je članstvo i vjernost takvoj partiji jedini mogući način za bilo kakve ostvarenje. Jer su nedovoljno inteligenti (čast časnim izuzecima), jer su neobrazovni da se ostvare i napreduju na drugi način.
Ti ljudi u takvom sistemu, te politike i idoelogije upravo nam rade to što rade, da se vratimo na početak. Uvijek kada postoji naznaka bilo kakvog napretka ili normalizacije odnosa, odnosno, uvijek kada im zaprijeti opasnost da će u fokus doći njihov nerad, kriminal, katastrofalno stanje u državi, oni sjednu da „relaksiraju odnose“ nakon kojih dobijemo nove incijative o ukidanju RS, osamostaljenju RS, policiji na granicama, tjeranju stranih sudija iz Ustavnog suda, vraćanju i krađi nadležnosti i ostalim babarogama.
Mogao bih napisati cijelu knjigu o svim izgubljenim godinama nakon rata koje su nam ove dvije partije protračile (i oni i njihovi vječiti saveznici iz HDZ-a, ali oni su priča za sebe), ali ko bi to još imao nerava da čita. I nije ovo na šta sam upozorio ništa novo, ili barem nije takvo da se stvari kao takve ne naslućuju, ali makar sam olakšao dušu…
