Junak karikatura iz devetnaestog veka, gospodin Pridom, nosao je sa sobom mač iz dva razloga: da brani Republiku od neprijatelja, ali i da je napadne ako bi skrenula sa svog puta. Zamislite jezik ili reč umesto mača i to je to.
Ne šalim se kad kažem da ću se istinski boriti da se u Krivični zakon uvrsti i kazna za pretnje ratom u bilo kojem obliku. Stvarno je dosta da se nekažnjeno terorišu stanovnici ove jadne države uvek u procepu ljudi koji se jedino bore za vlast i privilegije. Bez imalo razmišljanja kako je ljudima koji svakodnevno brinu za sudbinu svoje dece, koji se sećaju ne tako davnih ratnih sukoba i stradanja, preti se sukobima, puca se na povratnike, stalno se pominje mogućnost nemira, najblaže rečeno. Dokle više?!
Član 2. stav (1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kaže:
„Krivična djela i krivičnopravne sankcije se propisuju samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivičnopravne prinude.“
Član 9. stav (a) kaže da će se Zakon primenjivati i na:
“bilo koje krivično djelo protiv integriteta Bosne i Hercegovine iz Glave XVI (Krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine) ovog zakona;“
Član 145. (a):
„(1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.“.
Da ne citiram dalje.
U Krivičnom zakonu Republike Srpske u objašnjenju pojmova stoji da je: „25) Mržnja predstavlja pobudu za činjenje krivičnog djela, propisanog ovim zakonom, koja je u cjelini ili djelimično zasnovana na razlikama po osnovu stvarnog ili pretpostavljenog etničkog ili nacionalnog porijekla, jezika ili pisma, vjerskih uvjerenja, rase, boje kože, pola, polne orijentacije, političkog ili drugog uvjerenja, socijalnog porijekla, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina ili zbog dovođenja u vezu sa osobama koje imaju neku od navedenih različitih osobina.“
Evo, da kažemo kako Republika Srpska, zaboga, ne priznaje zakone države, ali šta je sa zakonom voljene Republike? Koliko puta je prekršen?
Krivični zakon Federacije BiH:
„Član 163 Izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti”.
(1) Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.“
I nikom ništa. Kao da zakoni ne postoje. Čemu, onda, uopšte pravosudni sistem i zakoni? Najbolje da delegiramo i to partijama koje, uprkos jasnom kršenju odredbi ovih zakona, pregovaraju, dogovaraju i sve pravdaju nekakvom atmosferom, dogovaranjem, jeste-nije koalicijom?!
Zločinački pohodi, obilno nadahnuti mitovima, zasnivaju se na lažima koje pokazuju „nas“ kao superiorne naspram „njih“ koji nas ugrožavaju. Čime i kako, nije bitno ni objašnjavati. Samo igraj na strah i emocija. Ravnodušnost prema stradanju drugih podstiče zlo.
“Veliki neprijatelj istine vrlo često nije laž – namjerna, smišljena i neiskrena – nego mit – uporan, uvjerljiv i nerealan.” John F. Kennedy
Nemojte mi reći da partijski i državni zvaničnici nisu svesni distorzije koju proizvode! Ili, ipak, to rade planirano i koristoljubivo? Zato i ima toliko otpora da se razobliče lažni idoli i ukaže gorka istina kao zdrav osnov za budućnost. Samo laž, laž, laž uz, naravno, širenje lažnog optimizma i falsifikovanje i prošlosti i sadašnjosti.
A propadamo i moralno i finansijski sve više. Obrazovanje nam je na najnižem nivou; zdravlje, i fizičko i mentalno, upitno zbog lošeg zdravstvenog sistema i psihičke torture koju trpimo svaki dan; sva nas je manje i vrtimo se u začaranom krugu nezadovoljstva i apatije, nesposobni da iskoračimo. Uvek zagledani u „onog tamo“, nikada ne peisputujemo sebe. Grupna kohezija kod ljudi, kao i kod životinja, ima objašnjenje u samoodržanju, no tako je bolna ta lakoća sa kojom jedna zajednica razvija mržnju prema drugoj zajednici da bukvalno traži njeno istrebljenje. Zgrozila me izjava Milorada Dodika: „Mi ne želimo da sa Bošnjacima dijelimo vazduh, a kamoli druge vrijednosti.“ jer to može biti poziv na linč Bošnjaka u Republici Srpskoj. Da li ih se setio dok je to izjavljivao? Da li se setio da ako krene revanš, neće ni u Federaciji BiH biti drugačije prema Srbima?! Ili mu oni nisu bitni pošto nisu legitimni jer ne žive u Republici Srpskoj? Da li razmišlja o patologiji te ideje?
Septembra 2022. kaže da će doći dan kada će Kristijan Šmit otići iz BiH, a iza njega će ostati samo istorijski period o kojem će se pričati kao periodu kada su Nemci ponovo pokušali da okupiraju Srbe. E?! A aprila 2024. upriličilo se svečano otvaranje nemačkog pogona u Laktašima, investicije vredne 20 miliona eura, dok su poruke Nemcima (čitaj: uvrede) postale i žešće. Zna li koliko stvara omrazu pema Srbima ovakvim izjavama?
Čemu li se nadamo uopšte ako tolerišemo sve ovo, ako tolerišemo pretnje i kontrapretnje?
Bez obzira što ni postojeće zakone ne poštuju i ič ne zarezuju, ipak bih volela da vidim da se u Krivičnom zakonu nađe i odredba da na svaku pretnju sukobom momentalno ide krivična prijava, optužnica i zatvor. Sjašite više sa tim pričama o velikoj prošlosti i velikoj budućnosti dok ubijate sadašnjost!
