Zamislite da u reprezentaciji imamo američku “zvijer”, koja je nekad bila ponajbolji igrač svijeta u omladinskim kategorijama. Danas žari i pali španskom Endesa ligom, možda i najjačom na svijetu ako izuzmemo američku NBA, koja je ionako neka druga planeta.
Da nam neko dovede i naturalizira takvog košarkaša, bez obzira bio to direktor, selektor reprezentacije, sekretar ili predsjednik saveza, o njemu bismo danas pisali bajke. Slavili bismo ga kao genijalca koji je napravio čudo, jer je igrača vrhunske klase ugrabio ispred nosa bogatijim i moćnijim federacijama, spriječivši ih da ionako asovima krcate rostere oplemene još jednim dozvoljenim naturaliziranim igračem, kao pravim šlagom na tortu.
REPREZENTATIVNA KOŠARKA U VELIKOM USPONU
Sa takvim strancem, kojem smo uspjeli “uvaliti” naš pasoš, već bismo se vidjeli u četvrtfinalu Eurobasketa, nadali se i Svjetskom prvenstvu, na kojem još nismo zaigrali, a u najluđim snovima dobacili bismo i do jednako nedostižnih Olimpijskih igara.
A šta bismo rekli na to da takvog asa već imamo u svojim redovima?
Džanan Musa uklapa se u sve ono što smo naveli, uz dodatak da je decembar 2021. završio kao najbolji igrač Endesa lige u dresu Rio Breogana. Kad takvom Musi i ostatku mladih zmajeva, koji su nakon maesatralnih kvalifikacija i plasmana na Evropsko prventvo 2022., sjajno počeli i kvalifikacije za svjetsku smotru pod majstorskim vodstvom Vedrana Bosnića, dodamo NBA zvijezdu Jusufa Nurkića iz Portland Trail Blazersa, to je već 50 posto jača selekcija.
Sanjamo da u toj ekipi vidimo istovremeno još dva sjajna krilna centra, rođake Amara Alibegovića i Luku Garzu, i dobijemo tim koji bi se mogao ravnopravno “tući” sa svima u Evropi. No, tu nam se snovima suprotstavi realno stanje, koje kaže da i Alibegović i Garza u ovom trenutku ne mogu biti više od naturaliziranog igrača.
Podsjetimo, prema propisima Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) može biti prijavljen najviše jedan naturalizirani košarkaš po utakmici (FIBA pod naturaliziranim igračem podrazumijeva onog koji je poslije 16. rođendana dobio pasoš države za koju nastupa). A kako je trenutno u prvom planu kod selektora Bosnića američki plej sa bh. pasošem John Roberson, svima drugima automatski su zatvorena vrata, pa samim tim i Alibegoviću i Garzi.
Ipak, postoji nada i treba se boriti da se njihov stastus promijeni, kaže za Inforadar Teoman Alibegović.
Nekadašnji čuveni košarkaš iz Zenice kaže da ne koristi društvene mreže, da generalno izbjegava medije (“jednom ili dva puta godišnje ispoštujem slovenske medije, jer sam i dalje najbolji strijelac u historiji tamošnje reprezentacije”, objašnjava Teoman), ali je za naš portal pristao komentirati ovu vruću temu bh. košarke, jer, kako kaže, mnogo je ljudi koji nisu najbolje upućeni.
Naime, Teomanov sin je Amar Alibegović (26 godina, 206 centimetara), momak koji je igrao za mladu reprezentaciju BiH i važi za nadolazeću zvijezdu slavnog italijanskog kluba Virtusa iz Bologne, a Teoman je i tetak Luke Garze (22 g, 208 cm), koji nakon briljantne univerzitetske karijere u SAD-u nastoji napraviti ime među “najboljima od najboljih”, u NBA ligi, kao član Detroit Pistonsa.
“Kad bi se svi najjači sastali, znači, da su na okupu Juka, Musa, onda onaj plej iz Mostara što se zavadio sa Savezom (Nemanja Gordić, o.pa.), a koji je sjajan igrač, uz, naravno, Luku i Amara, da se makar jednom od njih ukine zvjezdica naturaliziranog igrača, odgovorno tvrdim da bismo imali reprezentaciju za medalju na Evropskom prvenstvu”, kaže Teoman Alibegović u ekskluzivnom intervjuu za InfoRadar.
“Bila bi to daleko najjača visoka linija u Evropi. Sa Lukom, Nurkićem, Amarom i ovima koji su sada tu… Cijenim Emira Sulejmanovića, koji je stasao u ozbiljnog igrača, a izuzetno mi se dopada Miralem Halilović. Dečko je kao violina, ima izuzetnu tehniku. Evo, sad mu nudim da ga uhvatim dva mjeseca, napravio bih igrača, ne mogu reći za NBA, jer već ima možda previše godina za Ameriku, ali mislim da bi komotno mogao igrati u Euroligi, u svakom euroligaškom timu”, naglašava Alibegović senior.
Potom nam je pokušao dati odgovor na ključno i veoma kompleksno pitanje – mogu li Amar i Luka zaista skinuti zvjezdicu, odnosno ukinuti status naturaliziranog igrača i ravnopravno konkurisati sa svim domaćim košarkašima za dres BiH?
KONTAKTI SA FIBA-om
Teoman Alibegović vjeruje da se uz prezentiranje pravih argumenata pred FIBA-om njihove zvjezdice mogu izbrisati. Nemoguće je, kaže, porediti slučajeve Luke i Amara sa drugim naturaliziranim igračima. Za to nudi i argumente.
“Gledajte slučaj Amara. Njegovi roditelji su Bosanci, rođeni su u Bosni i sad neko kaže da on nije Bosanac samo zbog toga što je mene karijera vodila u inozemstvo i što je Amar igrom slučaja rođen u SAD-u? Amar je američko državljanstvo dobio samo po tome što je rođen tamo, ali niti je želio niti igrao za drugu reprezentaciju osim za BiH. I sad treba da ispašta zbog toga što pasoš nije uzeo u 16. već u 18. ili 19. godini? Mi ćemo definitivno pokrenuti proces pred FIBA-om, koja je već jednom razmatrala njegov predmet. Po nekim ljudima je moguće, po drugima nije, ali hajde da još jednom logički sve sagledamo. Ako postoje dokazi da su mu oba roditelja rođena u BiH, ako on govori naš jezik, nikad nije igrao za drugu državu… kakvu ulogu teba da igra činjenica kad je izvadio pasoš? Shvatam da je FIBA u burnim vremenima morala negdje da presječe, odredi neku granicu, ali zašto BiH ponovo da ispašta najviše od svih država bivše Jugoslavije. Jedino Bosanci i njihova djeca, koji su raseljeni u ratu i trpili najviše, ne mogu igrati za svoju državu?”, pita se Alibegović.
Prebacuje on potom slučaj i na čisto sportski teren.
”Mladi biološki sazrijevaju do 20. godine, a rast završavaju oko 22. Smiješno je da dijete od 16 godina gledamo kao muškarca, rijetki su izuzeci poput Luke Dončića li LeBrona Jamesa koji su u 18. izgledali kao formirani muškarci. Da li to znači da nekadašnji italijanski centar Roberto Chiacig, koji nije igrao košarku do 18. godine, ili Praja Dalipagić, koji je do 18. igrao fudbal za Velež, ne bi mogli igrati za košarkašku reprezentaciju? To su gluposti. Mislim da su argumenti na našoj strani. Amarov cilj je da kao familija to uradimo, da uz saradnju s našim košarkaškim savezom i nadležnim državnim ministarstvom napišemo pismo FIBA-i, prikažemo činjenično stanje i zatražimo od komisije FIBA-e da kaže da li je sve što smo naveli logično ili ne. Mogu Vam otkriti da sam na tu temu razgovarao i sa generalnim sekretarom FIBA Evrope Kamilom Novakom, kojeg poznajem još od igračkih dana”, kaže Teoman Alibegović.
Kad je u pitanju Garzin reprezentzativni status, Alibegović objašnjava:
“Mislim da je Luka dobio svoj matični broj u BiH, sad treba da idu državljanstvo i pasoš. Opet, kao i Amar, on bi mogao da dobije tu zvjezdicu kao naturalizirani igrač, ali je, po meni, realna opcija da mu se skine taj naturalizirani status, jer je Luka još ranije htio da dobije pasoš BiH. Tada je procedura zapela zbog nekih administrativnih stvari. Lukina majka Šejla je svom prezimenu Muftić dodala nakon udaje i prezime Garza, pa kod podnošenja zahtjeva neko nije dobro shvatio ko je Luka Garza u odnosu na Šejlu Muftić Garza i nastala je zavrzlama. Iskreno, mislim ako bude volje i pameti da bismo mogli barem jednom od njih dvojice skinuti tu famoznu zvjezdicu”, govori Teoman Alibegović.
VELIKO KOŠARKAŠKO IME
Teoman Alibegović (208 cm) veliko je košarkaško ime. Rođen je 1967. u Zenici, no još kao dječak je sa porodicom preselio u Sloveniju, gdje je i odrastao, što je svakako utjecalo na to da po raspadu bivše Jugoslavije zaigra za reprezentaciju Slovenije čiji je i danas najbolji strijelac svih vremena (990 poena u 52 utakmice). Igrao je na četiri EP za Sloveniju (1993, 1995, 1997, 2001).
Prije toga je bio član čuvene reprezentacije Jugoslavije do 19 g., u generaciji Kukoča, Divca, Đorđevića, Rađe i drugih, koja je 1987. u Bormiju osvojila Svjetsko omladinsko prvenstvo.
Karijeru je počeo u mlađim kategorijama Olimpije iz Ljubljanje, dok je od 1984. do 1988. bio član sarajevske Bosne. Iako je važio za veliku nada studenata, odlučio se da karijeru nastavi u SAD-u, gdje je od 1988. do 1991. studirao i igrao košarku na Oregon State univerzitetu. Saigrač u dresu Oregona mu je bio legendarni bek plejmejker Gary Payton. Biografiju Teomana Alibegovića mogli bismo ispisati još na dvije stranice, ukratko, poslije se okušao i kao trener u Italiji (Udine, Scafati), a bio je i generalni menadžer Fortituda iz Bologne.
Teoman Alibegović naglašava da su i Luka i Amar, kao i kompletne porodice Alibegović i Garza, izuzetno privrženi Bosni i Hercegovini.
“Moja djeca obožavaju BiH. Luka je bio u Sarajevu, tu je i radio sa Muamerom Taletovićem u dvorani kod Predraga Radana. Išli smo i u Beograd kod Milivoja Karalejića i Nenada Trunića”, kaže Teoman Alibegović, čija su preostala dvojica sinova, Mirza i Denis, također košarkaši.
Njihova majka i Teomanova supruga Lejla je kćerka legende bh. sporta Refika Muftića, čuvenog golmana Fudbalskog kluba Sarajevo. Nažalost, Muftić je preminuo u aprilu 2019. godine.
Muftićeva druga kćerka Šejla je majka Luke Garze. Lukin otac Frank je Amerikanac španskih korijena. I on je također igrao košarku na američkom univerzitetu Idaho.
Amar Alibegović rođen je 31. marta 1995. u američkoj državi Oregon. Košarkom se počeo baviti u Italiji, a studirao je i igrao košarku i na američkom St. John’s univerzitetu od 2014. do 2018. godine. Bio je član mlade reprezentacije BiH, a pozivan je i u našu seniorsku selekciju.
Od 2018. do 2020. godine bio je član Virtusa iz Rima, dok je od 2020. u Virtusu iz Bologne sa kojim je prošle godine postao prvak Italije. Ove sezone pruža zapažene partije, bilježio je u 11 mečeva prosjek od 19,4 minute, 9,5 poena i 4,5 skokova u prvenstvu Italije (Virtus drugi na tabeli sa omjerom od 10-2, iza vodećeg Milana), dok u Eurokupu ima učinak 19,3 minute, 7,1 poen i 2,6 skokova u osam mečeva.
BRILJANTNA GARZINA UNIVERZITETSKA KARIJERA
Njegov rođak Luka Garza i rođen je (27. decembar 1998., Washington) i studirao je i igrao košarku u SAD, na Iowa univerzitetu. I to tako dobro da je dva puta zaredom (2020., 2021.) izabran za najboljeg igrača američke univerzitetske NCAA lige u izboru čuvenog magazina Sporting News, kao prvi igrač kojem je to uspjelo nakon Michaela Jordana iz 1983. i 1984. godine!
Garza je sa fantastičnom statistikom od 21,4 poena i 8,7 skokova pokupio i preostalih pet nagrada za NCAA igrača godine u Americi.
No, kako je univerzitetska košarka jedno, a NBA svijet nešto drugo, Luka je među profesionalce zakoračio tek kao 52. izbor druge drafta 2021. godine. Izabrali su ga Detroit Pistonsi, koji mu u početku nisu pružali previše šanse, no nakon što je nekolicina igrača otpala iz tima zbog koronavirusa i povreda, gurnuli su ga u vatru i on im je odgovorio sa po 20 poena u dva meča protiv San Antonio Spursa.
Teoman Alibegović, kao bivši košarkaš i trener, kaže da ove zvjezdice pored imena naturaliziranih igrača velike probleme stvaraju i selektoru Vedranu Bosniću.
“Znam da je muka i selektoru, jer niko ne želi nekakvu takvu sjekiru iznad glave, da odlučuje na osnovu nekih administrativnih stvari, a ne igračkog kvaliteta. Malo je bezveze da je Amar tu ako se američki plej povrijedi, a ako plej dođe, onda Amara nema, jer u ekipi može biti samo jedan naturalizirani igrač. Da se razmijemo i da ne bude nejasno, selektor ima puno pravo da izabere ili ne izabere igrača, ali je loše kad se umiješaju ove druge stvari koje nemaju veze s košarkom. Ljudi sad vide Amara u reprezentaciji, a onda vide da ne igra, a da 90 posto njih uopće ne zna šta se dešava, zašto je to tako. Svi se pitaju zašto ga nema, jer taj propis o naturaliziranim igračima vjerovatno poznaje samo uski krug, sportski radnici i vi, novinari”, završava svoju ispovjest za Indoradar Teoman Alibegović.
