Cijene grijanja u Sarajevu od aprila su povećane uprkos milionskoj dobiti Toplana. Dok se dio korisnika žali na hladne radijatore tokom grijne sezone, većina i dalje plaća grijanje po kvadraturi i nema stvarnu kontrolu potrošnje, a ugradnja kalorimetara, razdjelnici toplote i 24-satno grijanje ostaju tehnički, finansijski i organizaciono složeni izazovi.
Piše: Dino Cviko
Dok se Sarajevo ovih julskih dana suočava s visokim temperaturama, grijanje je stanovnicima glavnog grada posljednja stvar na pameti. Ipak, za korisnike više od 50.000 stanova i poslovnih prostora priključenih na sistem KJKP Toplane Sarajevo, ljeto donosi barem privremeno finansijsko olakšanje, jer su nakon završetka grijne sezone računi niži.
Među njima su i stanari zgrade u ulici Prvomajska 17–23, gdje za stanove površine nešto veće od 50 kvadratnih metara račun tokom ljetnih mjeseci iznosi oko 44 KM, umjesto oko 154 KM koliko plaćaju tokom grijne sezone. No, u njihovom slučaju problem nije samo u iznosu računa, nego i u kvalitetu usluge koju već godinama ne dobijaju u punom obimu.
“U mom stanu je tokom grijne sezone hladno više od polovine radijatora. Komšijama prekoputa ne rade radijatori u dnevnom boravku. Prinuđeni smo dogrijavati prostorije klimom i konvektorima, a i pored toga svi moramo plaćati punu cijenu centralnog grijanja”, rekao je jedan od stanara s kojim smo razgovarali pod uvjetom anonimnosti.
Prema informacijama i dostupnoj korespondenciji, problem grijanja u ovoj zgradi traje već godinama. Sastanci predstavnika resornog ministarstva, Toplana, upravitelja zgrade i etažnih vlasnika nisu donijeli rješenje, osim što je zaključeno da je za uredno grijanje potrebno sanirati, odnosno izmjestiti razvodnu mrežu centralnog grijanja koja prolazi kroz suterenske stanove. Takvu, vrlo skupu investiciju trebali bi finansirati etažni vlasnici.
Za stanare to u praksi znači da problem ostaje neriješen: radovi su preskupi, dogovor među etažnim vlasnicima teško se postiže, a računi Toplana stižu svakog mjeseca. Stanari su tražili i korekciju računa dok se problem ne riješi, ali su iz Toplana naveli da je eventualno umanjenje moguće tek nakon provjere kvaliteta usluge i mjerenja temperature u stanu.
Drugim riječima, za korekciju računa nije presudno to što pojedini radijatori ne griju, nego izmjerena temperatura u prostorijama – korisnici imaju pravo na umanjenje računa od simboličnih šest posto za svaki stepen ispod 20±1 stepen Celzijusa.
“Takvo stanje teško je objektivno utvrditi kada korisnici prostorije već dogrijavaju klimama i konvektorima”, ističu stanari.
Isključenje iz sistema nije tako jednostavno
Rijetki su se, nakon višegodišnjeg natezanja, uspjeli isključiti sa sistema centralnog grijanja.
“Isključila sam se sa sistema centralnog grijanja jer mi nisu grijali u sobama. Na početku su tražili da plaćam 40 posto cijene, ali to nisam uradila. Jedno vrijeme su iz Toplana insistirali da to plaćam, ali kasnije su prestali”, kaže nam jedna od stanarki.
Takva praksa naplate fiksnih troškova isključenim korisnicima ranije je već bila predmet postupka pred Konkurencijskim vijećem BiH koje je 2018. utvrdilo da su Toplane Sarajevo zloupotrijebile dominantan položaj primjenom tarifnih odredbi koje su omogućavale naplatu fiksnih troškova korisnicima isključenim iz sistema, te im naložilo da s takvom naplatom prestanu.
Međutim, rješenjem iz 2025. godine Konkurencijsko vijeće je obrazložilo i drugu stranu problema: korisnik može tražiti isključenje, ali Toplane ne moraju odobriti svaki zahtjev ako tehnički uvjeti to ne dozvoljavaju ili ako bi se time ugrozilo grijanje drugih korisnika. Navodi se i da zajedničke vertikale u starijim zgradama ne omogućavaju jednostavno isključenje pojedinačnih korisnika jer iste instalacije napajaju više etaža.
U zgradama poput Prvomajske 17–23, gdje instalacije prolaze kroz stanove i zajedničke dijelove objekta, upravo tehnički uvjeti mogu biti ključna prepreka za izdvajanje iz sistema.
Ovaj primjer samo je jedan od problema s kojima se suočavaju korisnici centralnog grijanja u Sarajevu – od kvaliteta usluge i obračuna po kvadraturi do ograničene kontrole potrošnje. Sve to posebno dobija na težini ako se ima u vidu da je sarajevski sistem centralnog grijanja, prema dostupnim cjenovnicima, jedan od najskupljih u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, sarajevske Toplane su od 2016. do 2025. godine ostvarile ukupnu dobit veću od 31 milion maraka. Samo je u 2025. godini preduzeće imalo više od 78 miliona KM prihoda i dobit od gotovo 3,9 miliona KM.
Prihodi i poslovni rezultat KJKP Toplane Sarajevo u periodu od 2016. do 2025. godine (Izvor: Akta.ba)
Uprkos tome, cijene grijanja u Sarajevu od aprila 2026. godine dodatno su povećane. Kako je, onda, preduzeće koje godinama posluje pozitivno tražilo i dobilo povećanje cijena, dok dio korisnika nema potpunu kontrolu potrošnje niti garanciju da će uslugu koju plaća dobiti u punom obimu?
Povećanje cijene uprkos milionskoj dobiti
Iz Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, kojim rukovodi ministar Mladen Pandurević, za InfoRadar su naveli da je Vlada KS odluku o povećanju cijena donijela “na osnovu analize Neovisnog stručnog tijela za kontrolu i verifikaciju cijena komunalnih usluga”.
“Važno je naglasiti da je Nadzorni odbor KJKP Toplane Sarajevo prvobitno predložio povećanje cijene od 5,84 posto. Međutim, nakon provedene stručne analize, Neovisno stručno tijelo zaključilo je da je za osiguranje stabilne i kontinuirane isporuke toplotne energije dovoljno povećanje od 3,79 posto za fiksni dio i 4,20 posto za varijabilni dio cijene tokom sezone grijanja”, naveli su iz Ministarstva.
Na pitanje da li su prilikom odlučivanja uzeti u obzir finansijski rezultati Toplana, odnosno činjenica da je preduzeće u periodu 2016–2025. ostvarilo više od 31 milion KM dobiti, iz Ministarstva nisu konkretno odgovorili. Nisu odgovorili ni na pitanje da li je razmatrana mogućnost da se dio finansijskog tereta rasta troškova preuzme kroz poslovanje preduzeća, umjesto kroz povećanje cijena za korisnike.
Iz KJKP Toplane Sarajevo, kojim rukovodi direktor Haris Džihanić (SDP BiH), do zaključenja teksta nisu odgovorili na pitanja o cijenama, kvalitetu usluge i načinu korištenja ostvarene dobiti.
Plaćanje po kvadratu ne motivira na štednju
Jedan od ključnih problema sarajevskog sistema grijanja jeste činjenica da veliki broj korisnika i dalje plaća grijanje prema površini stana, a ne prema stvarnoj potrošnji. To znači da iznos računa dominantno zavisi od kvadrature, dok korisnici imaju ograničenu mogućnost da potrošnju kontroliraju i kroz takvu kontrolu smanje troškove.
Nihad Harbaš, ekspert za energiju i klimatske promjene iz nLogic Advisoryja, smatra da je naplata po kvadratnom metru u Sarajevu “energetski, ekonomski, ali i moralno neopravdana i prevaziđena”.
“Tim modelom se ne motivišu korisnici na uštede. Kada je, naprimjer, u stanu prevruće, građani otvaraju prozore umjesto da zavrnu ventil, čime se skupi uvozni energent, prirodni gas, doslovno baca kroz prozor”, kaže Harbaš.
On upozorava da sistem ne prepoznaje razliku između zgrada koje su energetski obnovljene i onih koje su i dalje loše izolovane, niti nagrađuje korisnike koji ulažu u energetsku efikasnost. Drugim riječima, korisnik koji zamijeni stolariju ili živi u zgradi s boljom izolacijom može nastaviti plaćati po istom modelu kao i korisnik u energetski neefikasnom objektu.
Takav sistem, smatra Harbaš, stvara i unutrašnju nepravdu među korisnicima, jer oni koji energiju koriste racionalno praktično subvencioniraju one koji je rasipaju.
“Ovaj model naplate po kvadratu je u direktnoj suprotnosti i s EU direktivama, a pogotovo Direktivom o energijskoj efikasnosti koja promoviše individualno ili kumulativno mjerenje, na nivou zgrade, gdje god je to tehnički izvodljivo”, navodi Harbaš.
Međutim, prelazak na obračun prema stvarnoj potrošnji u Sarajevu nije jednostavan. Harbaš objašnjava da je u današnjim uvjetima prelazak na drugačiji model mjerenja često tehnički moguć, ali finansijski veoma zahtjevan i neisplativ bez ozbiljne sistemske podrške.
Najveći problem su starije zgrade građene od šezdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća, u naseljima poput Alipašinog Polja ili Čengić Vile. U takvim objektima često ne postoji jedna ulazna cijev za stan na koju bi se mogao ugraditi centralni kalorimetar. Umjesto toga, kroz sobe vertikalno prolaze cijevi iz stana u stan.
“Da bi se ugradio klasični kalorimetar, bilo bi potrebno potpuno preurediti unutrašnje instalacije u zgradi i napraviti novi horizontalni razvod unutar svakog stana, što zahtijeva ogromne građevinske zahvate i velike investicije”, pojašnjava Harbaš, dodajući da su kalorimetri standard i obaveza samo u novogradnji, gdje svaki stan ima jedno mjerno mjesto na ulazu.
Ministarstvo: Tehničke uvjete ima 21.000 stanova
Iz Ministarstva navode da približno 21.000 stambenih jedinica u Kantonu Sarajevo ispunjava tehničke uvjete za ugradnju kalorimetara, ali da ih je do sada ugrađeno 7.177. Troškove ugradnje snose etažni vlasnici.
Iz Ministarstva dodaju da su spremni sufinansirati ove troškove i da svake godine izdvajaju sredstva za tu namjenu. Ipak, prema njihovim navodima, interes građana za ugradnju kalorimetara je nizak.
“Broj prijava na javni poziv bude veoma mali i novac planiran za ovu namjenu ostaje neutrošen”, naveli su iz Ministarstva.
Takav odgovor pokazuje da se odgovornost za prelazak na mjerenje stvarne potrošnje u velikoj mjeri prebacuje na etažne vlasnike.
Razdjelnici kao moguće, ali ne i jednostavno rješenje
Kao moguće rješenje za starije zgrade s vertikalnim razvodom spominju se razdjelnici toplote, odnosno uređaji koji se ugrađuju na radijatore i omogućavaju raspodjelu troškova unutar zgrade prema očitanjima po stambenim jedinicama.
Nihad Harbaš smatra da razdjelnici mogu biti tehnički realno i troškovno opravdano rješenje za zgrade u kojima nije moguće jednostavno ugraditi individualni kalorimetar, ali upozorava da se ne smiju uvoditi bez jasne metodologije.
“Stanovi u kolektivnom stanovanju razmjenjuju energiju kroz unutrašnje zidove. Ako korisnik u sredini zgrade potpuno isključi grijanje, njegov stan se neće smrznuti jer ga griju komšije odozgo, odozdo i sa strana. Stanovi na uglovima zgrade, na vrhu (pod krovom) ili iznad negrijanih podruma prirodno troše i do 40% više energije da bi postigli istu temperaturu kao stan u sredini zgrade”, objašnjava on, dodajući:
“Ako bi se naplata vršila 100% prema razdjelnicima, ti stanovi bi imali astronomske račune, što stvara socijalni konflikt unutar zgrade. Zato se moraju primjenjivati korektivni faktori (koeficijenti položaja stana), ali tek nakon realizacije mjera energijske efikasnosti, odnosno termoizolacije vanjske fasade, pa i prozora.”
24-satno grijanje bez utopljavanja može značiti veću potrošnju
Jedna od najavljenih promjena u sarajevskom sistemu centralnog grijanja jeste i mogućnost uvođenja 24-satnog grijanja. Iz Ministarstva navode da je pilot-projekat pokrenut pred kraj 2025. godine, te da se trenutno obrađuju i analiziraju prikupljeni podaci.
Ističu da određeni broj građana izražava protivljenje takvom režimu grijanja, te upozoravaju na preliminarne rezultate.
“Oni pokazuju da bi uvođenje ovakvog režima grijanja u starijim objektima bez adekvatne termoizolacije i s dotrajalom stolarijom moglo dovesti do značajno veće potrošnje energije”, navode iz Ministarstva.
U skladu s važećom uredbom, grijna sezona u Kantonu Sarajevo traje od najkasnije 15. oktobra do najranije 15. aprila, u zavisnosti od vanjskih temperatura, dok je dnevni režim zagrijavanja propisan od 6 do 22 sata. Ministarstvo trenutno radi na pripremi nove uredbe kojom bi se stvorio pravni osnov za mogućnost uvođenja 24-satnog grijanja.
Nihad Harbaš mogućnost uvođenja 24-satnog grijanja ocjenjuje nepotrebnom, te smatra da se reforma sistema ne može svesti samo na promjenu režima grijanja ili ugradnju pojedinačnih uređaja, nego mora početi od smanjenja potrebe za energijom.
Prema njegovoj ocjeni, Kanton Sarajevo bi, uz podršku međunarodnih finansijskih institucija, morao pokrenuti ozbiljan program energijske sanacije, odnosno utopljavanja stambenih zgrada. Bez smanjenja potrošnje na nivou samog objekta, nijedan model naplate ne može građanima donijeti suštinski niže račune.
“Potrebno je zakonski propisati i olakšati ugradnju razdjelnika i termostatskih ventila u starijim zgradama, ali uz obaveznu primjenu jasne i transparentne metodologije i korektivnih faktora za položaj stana, kako stanari na uglovima i zadnjim spratovima ne bi bili kažnjeni”, navodi Harbaš.
Sistem zavistan od uvoznog gasa
Širi problem sarajevskog sistema grijanja je i zavisnost od prirodnog gasa. Harbaš upozorava da Sarajevo mora smanjiti zavisnost od uvoznog energenta i diverzificirati izvore toplote.
To, prema njegovom mišljenju, podrazumijeva integraciju velikih toplotnih pumpi, korištenje otpadnih voda, pitkih i podzemnih voda, geotermalnih izvora, otpada, veću upotrebu biomase u prigradskim kotlovnicama, kao i razvoj solarno-termalnih sistema.
“Ono bez čega sve navedeno nema smisla jeste diverzifikacija izvora energije i uvođenje obnovljivih izvora. Sarajevo mora smanjiti stopostotnu zavisnost od uvoznog prirodnog gasa”, zaključuje Harbaš.
