Piše: Danica VULIĆ
Posljednjih dvanaest godina izbori u Republici Srpskoj mane-više su bili referendumski. Svodili su se na odluku da li glasati “za” ili “protiv” Milorada Dodika. Politička trpeza koja se razastire pred oktobar 2018. godine ne sluti na drugačiji izbor.
Djelovanje opozicije u ovom entitetu teško da budi očekivanje kako će ovoga puta učiniti nešto nepredvidivo – obezbijediti sebi glas “za” od onih koji ne moraju da glasaju po instrukciji – i pobijediti.
Ako je na Balkanu uvriježeno mišljenje da je svako fudbalski selektor i politički analitičar, onda je za ovu drugu grupu u RS najkarakterističnije da se svaka opservacija kao po matrici završava floskulom Dodik će vladati stotinu godina te opozicija je bezidejna, uz to još i predvidiva i neautentična.
OPOZICIJA NA NACIONALIZAM – NACIONALIZMOM
U mučnoj situaciji stalnih prepucavanja i reagovanja na reakcije, najpogubnije je bilo pravdanje opozicionara u nacionalističkom taboru kako groteskni pokušaji da ovu oblast preuzmu onima koji njome 12 godina suvereno vladaju su zapravo iz straha da ne izgube birače koji nikada nisu ni bili njihovi.
Takođe, opsesivna potreba da pričaju o “odlučnoj borbi protiv kriminala i korupcije” nije niti može uroditi plodom iz prostog razloga što za četiri godine njihove vladavine na bh. nivou ne postoji nijedan ozbiljan procesuiran i završen slučaj koji bi dokazao da su za to sposobni.
Foto: Lideri Saveza za promjene
Naprotiv. Neke republički opozicione stranke su na lokalnom nivou na pozicije načelnika odjeljenja za privredu pokušavali izgurati svoje stranačke ljude sa pravosnažnim sudskim presudana iz oblasti privrednog kriminala.
Politički analitičar i viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Borislav Vukojević, slaže se da se opozicija mora udaljiti od nacionalističke retorike, uz ocjenu da je na tom polju SNSD izgradio svoju premoć u prethodnim godinama i da tu nemaju šta da traže.
„Na primjer, ako je nekome najvažniji ‘interes Republike Srpske’ i važno mu je da se neko bori za to, tada je Dodik i SNSD logična opcija. Ono što njima nedostaje su prave ekonomske promjene, a ne kozmetičke i na kartu zaduživanja. Opozicija mora igrati na kartu promocije ekonomske situacije svih građana RS i BiH. Trebaju animirati neodlučne na način da se prilagode novim načinima komuniciranja, bez prepucavanja, ad hominem argumenata i slično“, pojašnjava Vukojević.
Međutim, to nije lak posao i iskusni političari iz opozicionog tabora su svjesni toga. Prilikom nedavnog potpisivanja koalicionog sporazuma sa nekoliko manjih stranaka, lider NDP-a Dragan Čavić je kazao da, ukoliko Savez za promjene dobije izbore, a njemu pripadne pozicija premijera RS, ni njegovim saveznicima neće biti lako.
“Ja znam kako će biti, a ni mojim koalicionim partnerima neće biti lako. Mora se mijenjati stanje u koje je dovedena RS zbog populističkih politika aktuelne vlasti. Ne može biti deset neradnika i jedan radnik. Oni neće da rješavaju te stvari jer su tamo tetke, strine… i evo gdje smo sad. Stanje je očajno”, kazao je tom prilikom Čavić.
GLASAČKI POTENCIJAL PRAVDE ZA DAVIDA
Sagovornik Inforadara ističe da postoji armija birača koji glasaju po instrukciji i njima je svejedno, dok će oni koji još nisu donijeli odluku imati vremena da vide situaciju sa kandidatima Saveza za promjene.
„Mislim da, nakon 12 godina na vlasti, SNSD i koalicioni partneri ove izbore vide kao ‘biti ili ne biti’, odnosno imaju mnogo da izgube, dok SZP ima jednu autsajdersku poziciju koja može biti prednost“, navodi Vukojević.
Čini se da nema grada u BiH za koji je toliko bilo karakteristično neučestvovanje javnosti kao što je to slučaj sa Banjalukom. Stoga je preko stotinu dana protesta u organizacije grupe Pravda za Davida u srcu ovog grada posebno impresivno i pokazuje želju građana za promjenom i kaznom prema onima koji nisu radili svoj posao, ili još gore – radili su ga traljavo i neodgovorno.
Foto: Borislav Vukojević
„Konačno je jedan dio građana pokazao da ipak postoji demokratska svijest koja nije samo pasivni posmatrač i da se neke stvari mogu mijenjati odozdo. To pokazuje da postoji potencijal za promjenu. Ovaj slučaj je pokazao neefikasnost institucija kao nikad do sad, a bez konkretnih posljedica. Na primjer, da su određene osobe snosile sankcije za neodgovorno ponašanje, tada bi sve stranke ušle koliko toliko ‘čiste’ u izbornu kampanju. Ovako, gdje svako čvrsto drži svoje pozicije, postoji mogućnost racionalnog glasanja u vidu ‘kazne’ prema onima koji se smatraju odgovornim, a to je trenutna vlast“, ocijenio je Vukojević za Inforadar.
Niko ne sumnja u to da će dešavanja u vezi s ubistvom Davida Dragičevića, koje je faktički potvrđeno i od tužilaštva nakon gotovo stotinu dana odbacivanja takve mogućnosti, imati uticaj na izborne rezultate u RS. Čak i u javnim nastupima prvih ljudi SNSD-a se ne spori takva mogućnost.
U jednom od rijetkih ovogodišnjih obraćanja medijima visoki funkcioner SNSD-a Nebojša Radmanović je kazao:
„Dešavanja oko ovog slučaja se ne mogu direktno odraziti uticati na rezultate predstojećih izbora u RS, ali svakako mogu imati uticaja“, kazao je Radmanović.
KAKO SU INSTITUCIJE DISKREDITIRANE
Ono što nije rečeno u kamere, ali jeste kroz špekulacije, podmetanja i razne spinove, kod svakog iole medijski pismenog građanina odjeknulo je mnogo glasnije.
Što su spinovi jači, to su izborni rejtinzi vladajućih stranaka lošiji.
Kolektivna okupljanja građana u organizacije Pravde za Davida su za vrlo kratko vrijeme u javnim medijima u RS, bliskim aktuelnoj vlasti, okvalifikovani kao „obojene revolucije finansirane iz stranih centara moći, obično Soroševim novcem, kreirane sa ciljem urušavanja nadležnosti RS, posebno policije.“
Međutim, jačanje teorija zavjere postalo je jednako proporcionalno mobilizaciji mase odlučne da se odupre diletantskom i neefikasnom držvnom aparatu. Sistemu koji su u posljendju deceniju kreirale i kadrovirale stranke vladajuće koalicije u RS, a koji sada prijeti da proguta njihov izborni rejting. I ne samo to, nego da građanima, ogorčenim na nedemokratski ambijent u kojem žive, zgadi politiku generalno.
Stručnjaci se slažu da je jednu od najboljih analiza diskreditacije institucija i politizacije cijelog slučaja dao u svojoj kolumni sudija Branko Perić.
„Političko lešinarenje svakim danom postaje sve očiglednije i nailazi na osudu. Politička upotreba tragičnih događaja i (zlo)upotreba pravosuđa za političke ciljeve pokazuje jad i bijedu politike“, napisao je Perić.
Nekoliko puta je u raznim medijima istaknuta činjenica – na koju i ovaj put treba podsjetiti – da je na posljednjem masovnom okupljanju ljudi u organizaciji Pravda za Davida na Trgu Krajine bilo više ljudi nego na mitingu i kontramitingu koje su vlast i opozicija istovremeno organizovale u maju 2016. godine u Banjaluci.
Ovog 7. jula biće organizovano novo veliko protestno okupljanje na Trgu, a tačno tri mjeseca kasnije, 7. oktobra, novi (kontra)miting, ovoga puta na biralištima.
Da li to tek puka simbolika?
