Piše: Darko Vidović
U stoljetnom mozaiku različitosti kultura i stvaranju zajedničkog kulturnog nasljeđa, Bosna i Hercegovina postala je zajednica u kojoj će svaki njen građanin pronaći mjesto za sigurno odrastanje, školovanje i pristojan život. U jednom modernom i sekularnom društvu, neopterećenom politikama nacionalnih i vjerskih hegemonizama, te hipotekama mržnje koja je usmjerena prema drugom i drugačijem, stvarat ćemo mlade ljude i stručnjake koji će svojim znanjem i širinom ravnopravno sudjelovati u viziji i stvaranju otvorenog i modernog evropskog društva – politička je poruka s tribine u Frankfurtu sročena u govoru mladog bosanskohercegovačkog predsjednika stranke Građanskog društva iz Bosne i Hercegovine… i…
Molim?!
Smirite svoje srce, polako!
Nisu ovo, naravno, nikada izgovorili, niti će Čovići, Dodici i Izetbegovići ikada, ili bilo gdje izgovoriti.
Dvadesetpetogodišnja nacionalistička retorika u Bosni i Hercegovini opustošila je gotovo sve društvene vrijednosti, baš kao neka srednjovjekovna pošast – kojoj ni lijeka nema.
U njemačkom gradu Frankfurtu na Majni, gradu u kojem danas živi sto osamdeset nacija, u nedjelju je u organizaciji Ureda predsjednika hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine, održana politička tribina o budućnosti te zemlje – upravo tako i naslovljena, pa i plakatirana pozivom na tribinu ovako – poslije Svete mise, ulaz slobodan!
U prostoriji koja se nalazi tik do katedrale, skupilo se tek par političkih uzvanika, ali i pedesetak slušatelja zainteresiranih za hadezeovu kozmičku viziju jedne međunarodno priznate države!
Nedaleko u muzeju za film, ništa nije slučajno, otvorena je i izložba – Pedeset godina, 2001 Odiseja u svemiru, Stanleya Kubricka.
O hadezeovoj viziji Bosne i Hercegovine, i kakva bi to u budućnosti država trebala biti, sprach so, sam Dragan Čović.
Razapinjući je u uvodu od Daytona do pet razina vlasti, pa sve do trinaest vlada i trinaest parlamenata, uz distrikt Brčko sa svim svojim glavoboljama, Vladom i Skupštinom, došlo se i do Mehanizma koordinacije i ovlasti predstavnika naroda. Naime, taj nazvani Mehanizam koordinacije, pod okriljem EU, trebao bi poboljšati stanje i osigurati u državi tri konstitutivna naroda suverenost, konstitutivnost i ravnopravnost naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Problem je, stara je priča, i izborni zakon s tri konstitutivna naroda, u dva entiteta!!! – u Dodikovoj Republici Srpskoj i Izetbegovićevoj i Čovićevoj Federaciji u Republici BiH!, rekli bi u Mostaru, niđe veze – i tu treba stati!
Naime, predstavnici nacionalizama i nacionalističkih stranaka koje su radile na razgradnji građanske Bosne i Hercegovine, stvarajući genocidne države u državi, a koje su i bazično bile agresorske – sada žele hegemonizacijom entiteta pokriti što više pograničnog prostora sa susjednim državama, Hrvatskom i Srbijom, paralelno uništavajući i posljednju supstancu za geopolitičku stabilnost države BiH.
Na taj način Bosna i Hercegovina se želi prokazati kao država koja nema smisla, i kao država koju nitko ne želi osim Bošnjaka – pa se i ovom prilikom pred izbore SDP prokazuje isključivo kao bošnjačka nacionalna stranka, a HDZ kao jedina platforma bez koje Hrvatima u BiH nema budućnosti.
Bude li to tako, Bosne i Hercegovine kao suverene države više opće neće biti – kao što je nema ni danas – jer – moglo se čuti na Čovićevom izlaganju – Hrvati iz Bosne i Hercegovine imaju svoju matičnu državu, Republiku Hrvatsku, ali, također i to, da bi se bilo glupo odreći i domovine Bosne Hercegovine jer i Srbi imaju Republiku Srpsku, pa što bi je se onda odricali?!
Nije to samo, via faktum, tek potvrda nacionalističkih politika iz devedesetih, već i nastavak tih politika kao zajedničkog dugoročnog projekta mirne podjele BiH!, kakva zabluda, pa je sada jasnije i to zašto se Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić tako često sastaju po podrumima “regiona”.
To što se politikama kojima se već više od dvije i pol decenije uništavaju ljudski životi, i zbog kojih je na ovim prostorima teklo more krvi – to, danas, kao da nikoga više ne zanima.
Gradovi su podijeljeni, ulice i škole u njima nose imena ratnih zločinaca – istih onih koji su ubijali Bosnu i Hercegovinu i u ovom, i u onom ratu – a u gradu na Majni HDZ drži tribinu o budućnosti Bosne i Hercegovine sa Čovićevom, Dodikom i Izetbegovićem – koje s njima nema, niti je može biti!
Nestat će i jedan grad, Mostar, i kulture koje pod Čovićem i Izetbegovićem isto neće biti – baš kao što više nema ni one vodene lokve za koju se na plakatu Kubrickove 2001 Odiseje u svemiru tuku kostima.
Kako, na kraju, nazvati te politike i te ljude, koji u jednom tako upropaštenom društvu kao što je naše – za što neupitno snose potpunu političku i moralnu odgovornost – dok sve ispod zastave, krucifiksa, zvijezde i mjeseca, kreditima na račun države koju mrze, dižu svoje dvore, dok narodu na ulice bacaju koske i korice – ostavljam vam na maštu i parlamentarne izbore.
