Političara ili funkcionera u BiH ne možete da uhvatite u korupciji i kriminalu. Oni nisu krivi ni kad krivnja izbija iz svakog slova objavljenog dokumenta. Oni nisu krivi ni kad ih snimite u korupciji. I to u kafani.

Kako da budu krivi kad vam oni kažu da nisu? Onda znači da više vjerujete dokumentima i snimcima, nego njihovim riječima? Pa još riskirate da vas tuže kao klevetnike.

Lako je baviti se istraživanjem kriminala i korupcije, biti nazivan crvenim, zelenim, narandžastim, žutim, islamistom, islamofobom, soroševcem i stranim plaćenikom za nekoga ko ne razumije kako je teško i odgovorno obavljati funkciju za 5.000 maraka mjesečno. I pri tome biti pošten.

I zato kada otkrijete aferu i pustite da dokumenti pričaju umjesto vas morate uvijek znati da priznate vlastitu grešku kad vam kažu da ste “stvari izvukli iz konteksta jer ne razumijete opće dobro”. I biti spremni da vas tuže i razvlače po sudovima kako se ne biste mogli baviti svojim poslom – istraživanjem njihovog posla.

U ovoj zemlji nema kriminala ni korupcije. Pa jeste li još vidjeli da je ijedan uglednik i moćnik nastradao zbog pljačke i otimačine? Znači da je do vas i nas, najprije šačice istraživačkih novinara koji izmišljaju i fabrikuju afere.

Zato je najlakše doći pred novinarova vrata i redakciju i zaprijetiti mu smrću. Po mogućnosti mu polomiti noge. Pošto izmišljaju afere lako ih je zataškati, a poturiti “prašinare” kao kolateralnu štetu.

U ovoj zemlji nema kriminala ni korupcije, jer su političari i zvaničnici kao najnezaštićenija kategorija primorani da se pozivaju na zakone koje su bili primorani da kreiraju sami za sebe. Najmanje su oni krivi što je umrežen sistem njihove zaštite kojeg su bili primorani da uspostave. Primorani su i da imenuju svoje sudije i tužioce, svoje poslanike i delegate. Sve zbog novinarskih kleveta i otkrivanja nebitnih afera.

Zbog svih tih dosadnih ispečatiranih dokumenata i snimaka o korupciji, koji narod tjeraju da razmišljaju o njihovom nepoštenju, a ne o svemu onome dobrom što su do sada uradili za svoj narod i svoju zemlju.

Naši političari nisu krivi jer im se sve podmeće! I urušavanje Krivaje, i pljačka Aluminija, i rasturanje Energoinvesta i UNIS-a, i (pre)prodaja naftne industrije, i pustošenje šuma i željeznica, i uništavanje ostalih privrednih giganata. Zna se da nije do njih nego do neradnika koji neće da rade već samo štrajkuju jer bi da imaju plate veće od 500 KM, topli obrok i još uvezan staž! A gdje su tu patriotizam i ljubav prema domovini, kakvu pokazuju naši političari?

Sjetite se samo bivšeg sistema, u kojem su nas mučili glađu i branili nam da vjerujemo i molimo se bogu. A pogledajte sada kakve sve slobode imamo. I životni standard. I opet nismo zadovoljni, nego samo tražimo krivicu u našim političarima?

Zato kada bilo koji naredni put poželite da nešto kažete ili učinite, pomislite samo na žrtvu koju podnose samo da bi nama bilo bolje.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime