Premda je ugovor o djelu namijenjen isključivo za radnike specifičnih znanja i vještina koje ih čine nezamjenjivim, on se godinama zloupotrebljava za angažovanje penzionera u javnim institucijama i to najčešće pravnika i ekonomista.
Ovo tvrde naši sagovornici, a potvrđuju podaci Poreske uprave u Republike Srpske, u čijim je evidencijama po ugovoru o djelu u svim sektorima angažovano čak 6.259 osoba koje su ostvarile pravo na penziju.
“Evidentirano je 6.259 osoba koja su ostvarila pravo na penziju, a koji su istovremeno bili angažovani po osnovu ugovora o djelu kod poslodavaca i u javnom i u privatnom sektoru”, rekli su nam u Poreskoj upravi i dodali da ne vode zasebnu evidenciju da li se njihovi ugovori odnosne na privatni ili javni sektor.
Zakon o radu RS doslovno kaže da “poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o djelu radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla”.
Ovaj zakon, dakle, jasno govori da je ovaj ugovor namijenjen samo onima koji imaju posebna znanja bez kojih se ne može završiti određeni posao.
Umjesto toga, on se koristi za angažovanje savjetnika, pravnika i ekonomista, mahom partijskih kadrova, koji kao penzioneri dobijaju apanažu od nekoliko hiljada maraka, naravno uz penziju koje se ne odriču, kaže ekonomista Zoran Pavlović.
Političari za sebe kreirali nepošten sistem
On objašnjava da se po ovom ugovoru može isključivo angažovati neko čije su usluge nezamjenjive za obavljanje nekog posla, ali da se to ne radi, jer nam nedostaje pravi sistem koji je ekonomičan i pravedan, koji ne čuva mjesta isključivo za partijske kadrove.
“Ovo je direktna zloupotreba, što vidimo i sada na listama, jer se za parlamente kandiduju razni kandidati koji imaju preko 70 godina. Ovo je amoralan i nepošten sistem i okrenut onima koji ga maksimalno zloupotrebljavaju, a to najviše košta mlade ljude. Normalno bi bilo da se u postupku pripremanja nekog stručnjaka za penziju, izgradi struktura koja nastavlja njegov posao. Očigledno je da mi nemamo nikakvih moralnih kodeksa i zakonskih obaveza”, kaže Pavlović.
On ukazuje da ista situacija vlada među političarima penzionerima, koji su odavno ispunili uslove za starosnu penziju i dobili otpremninu, pa se opet vratili na posao kao nezamjenjivi kadrovi, poslanici, delegati i, naravno, savjetnici.
“Ovo je sve pokazatelj da ništa nismo sistematično riješili. Ja sam ispunio uslove za penziju i mogu da imam menadžerski ugovor bez naknade, a ako sam zaposlen, ne mogu da dobijem penziju. Kod nas vlada stav da treba uzeti i penziju i raditi kao kadar bez kojeg se ne može po osnovu ugovora o djelu. Da smo ozbiljna zemlja, mi to ne bismo nikada dopustili. Zašto to ne bi moglo ovako: Da neko ostane kao volonter i pomogne na osnovu toga da ima znanje i želju”, pita Pavlović.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić kaže da treba imati u vidu i to da nam odavno nedostaje radne snage, zbog čega je dio penzionera ponovo vraćen na posao.
“Ima tu više kategorija. Postoje oni koji su radili svojih 40 godina pa su angažovani do četiri sata dnevno pa ne moraju da otkazuju svoju penziju. Ako je više od toga, mora da izađe iz penzionog sistema. Znam da penzioneri neće da se odreknu penzije, a vjerovatno se mnogima piše četvoročasovno radno vrijeme, a da na poslu ostaju osam. U javnom sektoru ima mnogo savjetnika koji su angažovani baš po tom ugovoru”, kaže Trivić.
Izvor: capital.ba
