Još nas samo dva dana dijele od izborne šutnje i kraja najneobičnije kampanje dosad. No, ni uslovi koje je diktirala pandemija nisu spriječili političke stranke i kandidate da nam pokažu svu raskoš neiventivnosti svojih kampanja i odsustvo konkretnih politika za svoje lokalne zajednice.
Debate i propagandni materijali su u dosta slučajeva pokazali kako kandidati nemaju ni jasnu sliku o nadležnostima općina i gradova, ali vidjeli smo i gore stvari od toga. Jedna od tih gorih stvari je kandidovanje osoba koje su pod istragama, protiv kojih postoje potvrđene optužnice, ili onih koji su bili osuđeni za najteža krivična djela.
NA LISTI I OSUMNJIČENI ZA PEDOFILIJU
Na samom početku ovogodišnje kampanje, međustranačka prepucavanja su u žižu javnosti dovela kandidata stranke DEMOS za odbornika u Laktašima Marka Kneževića, koji je prošlog decembra bio uhapšen pod sumnjom za iskorištavanje djece za pornografiju, navođenje djeteta na prostituciju i neovlašteno fotografisanje. Krivični predmet protiv Kneževića je u radu kod postupajućeg tužioca banjalučkog tužilaštva i još je u fazi istrage.
Iz DEMOS-a su rekli kako je Kneževićeva kandidatura ovjerena od strane CIK-a i kako ne postoje zakonske prepreke za njegovo kandidovanje. Moralnim preprekama se nisu pretjerano bavili.
O slučajevima poput ovog, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo kaže kako naše višedecenijsko iskustvo sa politikom pokazuje da u toj djelatnosti i dalje ne stanuje dovoljno etike.
„Otuda proizlazi i praksa da se na liste stavljaju osobe koje su osumnjičene ili presuđivane za kaznena djela, ili neke koje su odslužile kaznu zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Kandidiranje takvih osoba pokazuje apsolutno odsustvo etike odgovornosti političkih partija prema građanima. To nas ne treba iznenađivati jer i građani na izborima pokazuju da se radije ‘rješavaju’ svojih moralnih i etičkih načela nego političkih opcija koje ne prezaju od prelaska svih etičkih granica“, objašnjava Turčalo.
Turčalo: U politici i dalje ne stanuje dovoljno etike
Još je pojedinaca koji su ovjereni od strane CIK-a i za čije kandidiranje ne postoje zakonske prepreke, među njima i kandidat za gradonačelnika Bihaća Emdžad Galijašević, te kandidat za načelnika općine Velika Kladuša Fikret Abdić. Abdić je ujedno i aktuelni načelnik Velike Kladuše, dok je Galijašević obnašao dužnost gradonačelnika Bihaća u periodu od 2012. do 2016. godine.
Dakle, Galijašević se takmiči za povratak u ured iz kojeg su ga sredinom juna 2016. godine izveli pripadnici Federalne uprave policije, nakon što su ga uhapsili prilikom primanja 10.000 KM mita od vlasnika građevinske firme koja je konkurisala za posao gradnje puteva na području Bihaća. Ovaj kandidat je ponovo hapšen u novembru 2018. zbog zloupotrebe položaja i malverzacija sa gradskim zemljištem koje je počinio tokom gradonačelničkog mandata. Za oba ova slučaja postoje potvrđene optužnice, a Galijašević je pušten da se brani sa slobode.
S druge strane, Abdić je dočekao početak kampanje u pritvoru zbog niza krivičnih djela koja se tiču zloupotrebe položaja, malverzacija u javnim nabavkama, nezakonitih unaprijeđivanja u službi, ukratko, manje-više svega što jedan načelnik može skriviti. Ali, čak ni ova lepeza krivičnih djela ne izgleda pretjerano strašno ukoliko znamo da je Abdić jedini presuđeni ratni zločinac na svijetu na čelu neke lokalne zajednice.
Naime, on je 2002. godine u Hrvatskoj osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske Krajine od 1993. do 1995. godine. Odslužio je dvije trećine kazne i iz zatvora u Puli na slobodu je pušten 2012. godine. Koristeći odsustvo bilo kakvog zakona koji bi ratnim zločincima uskratio mogućnost kandidiranja na javne funkcije, pobijedio je na lokalnim izborima u Velikoj Kladuši 2016. godine.
KAKO TO RJEŠAVA EVROPA
O odsustvu zakonskih rješenja koja bi spriječila ovakve pojave, profesorica ustavnog prava na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Lada Sadiković kaže kako je korijen problema u neusklađenosti zakonodavnih akata Bosne i Hercegovine sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Naime, Parlament BiH je nakon prijema u Vijeće Evrope ratificirao ovu Konvenciju i država je preuzela obavezu da kontinuirano ispituje kompatibilnost svih zakonodavnih akata s njom.
„Do današnjeg dana niti Aneks 4 – Ustav BiH niti svi ostali ‘zakonodavni akti’ nisu usklađeni sa Evropskom konvencijom. Sve dok se to ne učini, postojat će inkompatibilnosti koje je nemoguće komentirati“, kaže profesorica Sadiković.
Sadiković: Aneks 4 i ostali zakonodavni akti u BiH nisu usklađeni sa Evropskom konvencijom
Ona navodi primjer Albanije, čiji Ustav Članom 45.3 propisuje kako zatvorenici koji služe zatvorsku kaznu imaju samo pravo da glasaju. Zanimljivo, autor ovog Ustava je Venecijanska komisija, koja uporno ignoriše apele da se uključi u kreiranje novog Ustava BiH.
Inače, brojne evropske države imaju zakonska rješenja kojima se suspenduje pravo glasa ili se u određenim slučajevima uskraćuje mogućnost kandidiranja na izborima. Neke od zemalja u kojima je sudskom odlukom moguće izgubiti biračko pravo jesu Nizozemska, Francuska i Italija. U Njemačkoj, svi osuđenici osuđeni na zatvorsku kaznu dužu od 12 mjeseci automatski gube pravo kandidiranja na izborima za javne funkcije na pet godina, te gube svaku poziciju na koju su izabrani.
U Sjedinjenim Američkim Državama pravo glasa se gubi za krivična djela koja za sobom povlače zatvorsku kaznu od godinu i više, ili novčanu kaznu od preko hiljadu dolara, a gubitak prava glasa može biti i trajan. Zagovornici ovakvih rješenja kažu kako osobe koje čine teška krivična djela svjesno krše „društveni dogovor“ te time faktički odustaju od svog prava da učestvuju u građanskom društvu. Isto tako, kao argument se koristi i teza kako zločinci dokazano imaju slabu procjenu ispravnog i stoga ne bi trebali imati učešća u procesu donošenja političkih odluka važnih za društvo.
Inače, oduzimanje prava glasa je bilo poznato još u antičkim vremenima. U grčkoj i rimskoj tradiciji se oduzimanje prava glasa primjenjivalo kao dio kazne za „nečasna djela“, odnosno kao dio „građanske smrti“ koja je takođe znala uključivati i gubitak prava na vlasništvo.
Foto: Senaid Memić, dugogodišnji načelnik Opoštine Ilidža, poznat po kabadahijskom ponašanju, bio osuđen na četiri mjeseca zatvora
Kako god, u savremenoj Bosni i Hercegovini ne postoje prepreke za kandidiranje čak ni ratnim zločincima, a čini se kako biračima uopće nije mrska ideja da im na čelu lokalnih zajednica stoje osuđenici. Tako je aktuelni načelnik Ilidže Senaid Memić krajem 2005. optužen za krivično djelo ometanja pravosuđa, jer je vrijeđao sudiju koji je izrekao presudu njegovom sinu za neovlašteno držanje oružja. Osuđen je na četiri mjeseca zatvora, ali je naknadno pomilovan.
Poznati su još i slučajevi načelnika Vlasenice Miroslava Kraljevića, koji je proglašen krivim za otmicu, jer je kidnapovao odbornika Lazu Vidakovića i 12 dana ga držao u zatočeništvu u Srbiji. Tu su još i opozvani načelnik Ribnika Radenko Banjac, koji je proglašen krivim zbog zloupotrebe položaja, te načelnik Konjica Emir Bubalo, koji je dvaput osuđivan za prevare u službi. Na njihovim primjerima se vidi kako našim biračima, čini se, presuda predstavlja više preporuku nego prepreku za glasanje.
