“Godina 2022. će biti ona kad ćemo mi odlučivati kako i s kim ćemo da gradimo državu”, obećao je Nermin Nikšić predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH na Kongresu te partije u junu 2019. godine, devet mjeseci nakon Opštih izbora na kojima SDP nije slavno prošao, no jeste popravio katastrofalan rezultat sa izbora održanih 2014. godine.
Priliku da ostvari obećano dobio je skoro četiri godine kasnije, nakon Opštih izbora 2022., jer se SDP nametnuo kao ozbiljan partner za formiranje državne, federalne, te vlasti u nekoliko kantona. Ostaje samo pitanje hoće li Nikšić održati obećanje i da li je struja i ideja koju predvodi u SDP-u jača od pojedinaca bliskih ideji koaliranja sa desno orjentisanim strankama poput SDA.
POJEDINCIMA NIJE MRSKA NI SDA
Otvoreno je i pitanje koliko će svemu pomoći činjenica da je za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda izabran Denis Bećirović, SDP-ovac koji je bio kandidat ujedinjene opozicije u Federaciji BiH, ali i ona da je drugi član te partije kandidat za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda Vojin Mijatović u Republici Srpskoj dobio tek neznatan broj glasova, iz čijih je izjava jasno da Demokratsku frontu (DF) Željka Komšića vidi kao dio koalicione vlasti.
Skoro dvadeset dana od objavljivanja nepotpunih rezultata Opštih izbora u BiH, nakon kojih je bilo jasno da će SDP bio dio vlasti, ali ne i s kim će tu vlast formirati, čekao se stav predsjednika te partije Nermina Nikšića koji tvrdi da saveza sa SDA neće biti.
Ta je informacija bila važna svakom ko prati politička zbivanja u BiH od rata do danas, budući da su još svježa sjećanja na savez SDP-SDA ili popularno crveno –zelenu koaliciju sklopljenu 2011. godine, nekoliko mjeseci nakon Opštih izbora iz 2010., na kojima je SDP imala najbolji izborni rezultat kao pojedinačna stranka jer je osvojila golemih 266.000 glasova.
Može li se desiti preokret i može li prevladati struja u SDP-u naklonjena desnim političkim opcijama zavisi od toga koliko je stabilno rukovodstvo stranke, vjeruje politički analitičar Adnan Huskić.
“Koliko mi je poznato, rukovodstvo stranke je prilično jasno u svojim htijenjima, u svojim pravcima, u načinu na koji pregovaraju. Bilo je sumnji tokom kampanje zašto se SDP ne ogradi po pitanju tog potencijalnog koaliranja sa SDA za koje se kasnije ispostavilo ili na koje je istina malo zakašnjelo Nermin Nikšić reagovao. Mislim da je pitanje opstojnosti trenutnog rukovodstva stranke ključ za očuvanje ovog pravca koji stranka trenutno ima”, kaže Huskić u razgovoru za Inforadar.
Koaliranje sa SDA bez obzira kako to bilo, kako kaže, spinovano u javnosti, imalo bi vrlo negativan učinak na politički rejting socijaldemokrata, iako se, kako kaže, ne može govoriti o tome da bi SDP i takvo nešto izbacilo iz kolosjeka.
“Imali su tu situaciju 2010. godine, međutim i tada je stranka prošla kroz nekoliko cijepanja, tako da mislim da bi sa te strane bilo neuputno, a u svakom slučaju ne bi bilo pametno. Ali da postoje oni unutar SDP-a kojima ta vrsta saradnje uopšte nije daleka i ne bi im predstavljala problem – to je definitivno tačno. S tim da mi se čini da ti ljudi još uvijek predstavljaju manjinu”, kaže Huskić.
DRUŠTVO JEDNOG LICA
Cijepanje, osipanje, odlasci, ostavke i previranja Socijaldemokratsku partiju BiH prate još od ranih dvijehiljaditih, no ono nakon izbornog kraha 2014. bilo je sigurno najmasovnije. Nakon što je SDPizgubio dvije trećine glasova u odnosu na izbore 2010., ostavke na stranačke funkcije dali su potpredsjednik stranke Damir Hadžić, član Predsjedništva partije Hamdija Lipovača i tada generalni sekretar Nermin Nikšić.
Bio je to vrhunac osipanja stranačkih čelnika koji se dešavao četiri godine tokom kojih je SDP bio na vlasti na državnom i federalnom nivu, te u više kantona u Federaciji BiH. Dvije godine ranije stranku je, zbog neslaganja sa Zlatkom Lagumdžijom tadašnjim i do sada predsjednikom SDP-a sa najdužim stažom, napustio Željko Komšić, koji je u to vrijeme po drugi put imao mandat u državnom Predsjednštvu kao član SDP-a.
Bio je to izborni ciklus tokom kojeg je više funkcionera te partije bilo osumnjičeno za više korupcijskih afera, primanja dara, reketiranja, zloupotrebe položaja. Među najpoznatijim su afere reket i Energoinvest. Zbog afere reket hapšen je tada potpredsjednik SDP-a Damir Hadžić, dugogodišnji načelnik opštine Novi Grad Sarajevo, državni parlamentarac i ministar.
Finansijska policija je utvrdila, no Tužilaštvo izostavilo da su u aferi Energoinvest učestvovali i funkcioneri SDP-a Nermin Nikšić i Zlatko Lagumdžija, ali i potpredsjednik SDA Adil Osmanović.
Ipak, na glasačko tijelo SDP-a najviše je uticalo stvaranje koalicije sa SDA početkom 2011. godine. Kolicija je potrajala malo duže od godinu, ali su birači SDP-a to dobro zapamtili i kaznili ih na narednim Opštim izborima 2014. godine.
Politički analitičar Adnan Huskić smatra da se SDP od tog perioda nikada nije u potpunosti oporavila, te da još uvijek ima problem i sa nasljeđem nakon perioda Zlatka Lagumdžije.
“No bez obzira na svu ta ideološka lutanja i ispražnjenost, SDP još uvijek predstavlja vrlo bitan faktor na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Posebno zbog toga što oni još uvijek čine dio te neke alternative u trenutnoj situaciji”, kaže Huskić.
DURAKOVIĆEVO PREDSKAZANJE
Kao jednog od odgovornih za rasipanje tijela partije, urušavanje politike socijaldemokratije, ali i stvaranja koalicije sa SDA, većina analitičara označavala je tadašnjeg predsjednika Zlatka Lagumdžiju. No, on je odbijao da ode s mjesta predsjednika stranke bez obzira na kritike i bez obzira na izborne rezultate.
“Ali, kao i 2003. godine, Lagumdžija odbija i ne pomišlja na ostavku na poziciju predsjednika SDP-a kao kreator ovog projekta, čovjek koji je ovu zemlju uveo u takve političke turbulencije da su se njena državnost i historijsko trajanje doveli u pitanje. Zlatko je bio vođa sa autokratskim modelom vladanja SDP-om, osvetoljubiv i narcisoidan lider zavidnog intelektualnog dometa, koji ne prašta, koji upravlja institucijama sistema, posebno vladama Federacije BiH i Vijećem ministara putem mobilnog telefona”, napisao je u kolumni za Oslobođenje u okotobru 2014. Sead Avdić, potpredsjednik SDP BiH od 1992. do 2003. godine.
U kolumni Avdić piše kako je po Lagumdžijinom scenariju iz SDP-a odstranjeno većinom sve što misli svojom glavom. “Od rahmetli Nijaza Durakovića, Avdića, Lazovića, Tokića, Ive Komšića, Gojera, Gerina… sve do Željka Komšića, Popovića i budućih ‘izdajnika’ ove ideje”, naveo je on tada.
Istina, Lagumdžija nije želio dati ostavku, raspisao je Treći vanredni kongres na kojem se nije kandidovao za predsjednika stranke. Za predsjednika je izabran Nermin Nikšić, nakon suverene desetoipogodišnje Lagumdžijine vladavine SDP-om.
Lagumdžija je na mjesto predsjednika SDP-a još 2002. zamjenio prvog predsjednika te političke stranke Nijaza Durakovića, zasigurno najharizmatičnijeg lidera kojeg je SDP do sada imala. Zlatko Lagumdžija je, prema dostupnim medijskim izvještajima, odmah po dolasku na mjesto predsjednika partije u vrhu napravio čistku Durakovićevih saradnika. Mediji su također zabilježili da je Duraković odlazeći zagalamio:
“Izaberite Lagumdžiju kao što ste i režirali i sahranit ćete SDP”!
IDEOLOGIJA ILI KOMBINATORIKA
Bosanskohercegovački SDP danas pati od problema od kojeg, kako kaže Adnan Huskić, pati socijaldemkratija globalno duži niz godina.
“Približavanju centru u ekonomskom smislu je makar jedan dio problema socijaldemokratije, a koji je počeo nekada sa laburistima u Velikoj Britaniji, odnosno njihovim pomjeranjem prema centru”, kaže Huskić.
Kao problem socijaldemokratije u BiH navodi i to što se u posljednje vrijeme dešava da pojedinci iz SDP-a, a čini mu se da tu ima i kursa stranke, “na neki način odustaju od društveno progresivne uloge koju su imali”. Prema njegovom mišljenju, stranke u BIH su u najvećoj mjeri do te tačke ispraznile iz sebe bilo kakve ideološke suštine da su se dovele u situaciju da postoje nemoguće kombinacije i to je, kako kaže, najveći problem sa kojim se sve stranke u BIH suočavaju.
SDP je stranka sa određenom baštinom, kod koje se taj problem u određenoj mjeri još i više osjeti.
“Mislim da su, dok nisu izgubili neku vrstu dubine kao stranka, da više nisu onako programski prepoznatljivi kao što su nekada bili i mislim da su sada i zbog vremena u kojem se nalazimo i načina na koji se politika vodi dospjeli u jednu situaciju u kojoj se ustvari najteže snalaze stranke koje bi trebale da budu stranke koje imaju duboko utemeljenu ideologiju, koje pretendiraju da ne budu monoetničke ili pokušavaju da posmatraju situaciju šire, uvijek se izvlače na taj klizavi teren etnonacionalnih odnosa na kojem dominiraju one standardne stranke, posebno kada su one te koje uspostavljaju pravila igre pa se onda vi tim pravilima prilagođavate”, zaključuje Huskić.
Socijaldemokratska partija BiH u junu ove godine, prema vlastitim računanju, obilježila je 113 godina od osnivanja. Početak socijaldemokratskog organizovanja u BiH obilježen je i početkom organizovane borbe za prava radnika, borbe za jednakost svih ljudi u BiH, te borbe za jednakost BiH sa svim drugim zemljama.
Radnička prava, socijalnu pravdu, slobodu i jednakost kao temelje socijaldemokratije pokušavali su u posljednje dvije decenije da donesu pojedinci koji su se na tom putu često saplitali kako bi sačuvali svoja mala poslovna carstva.
