Da li je trodiobna podjela vlasti u bh. entitetu Republika Srpska samo formalne prirode? Da li je parlamentarizam obesmišljen i Narodna skupština RS tek puka pozornica na kojoj se fingira demokratija?
Neminovnost ovih pitanja nije nešto što se nameće „od jučer“, no ovaj sastav entitetskog parlamenta iznjedrio je svu brutalnost s kojom aktuelna vlast guši slobodu mišljenja i govora i blokira svaki pokušaj djelovanja koji bi osigurao donošenje zakona u interesu građana, a ne pojedinaca, pa time i vladavinu prava podjednaku za sve.
GOVOR MRŽNJE I VERBALNI OBRAČUNI
„Narodna skupština pretvorila se u protočni bojler u kojem vladajuća većina bespogovorno dizanjem ruku provodi politiku Vlade“, kaže u izjavi za naš portal Aleksandar Žolja, aktivista Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.
Žolja: Dodik je i poslanik i sudija i tužilac, sve to koristeći neukost naroda (Foto DW)
Na pitanje ko je odgovoran za takvo stanje, naš sugovornik ističe da „nema nevinih“, odnosno da odgovornost leži koliko na vlasti, toliko dijelom i na opozicionim strankama, ali i građanima koji su nijemi posmatrači onoga što se oko njih dešava.
Žolja navodi da se vrlo često čuju ocjene da smo mi „mlado demokratsko društvo u kojem izgradnja institucija nije dovršena i gdje je podjela vlasti samo na papiru“, ali u praksi to ne funkcioniše. Stoga, zaključuje, i imamo situaciju da vladajuća partija donosi odluke a onda se to pro forme samo usvoji u Narodnoj skupštini.
Govor mržnje, verbalni obračuni koji priliče više kafanama na periferiji, čak i fizički nasrtaji na poslanike nositelja izvršne vlasti, kao što je to bio slučaj kada je ministar policije Dragan Lukač udario Draška Stanivukovića (tada poslanika PDP-a), tako postaju dio realnosti što pune udarne vijesti u medijima, ali na koje izostaje adekvatna reakcija javnosti.
„Parlamentarizam je umro u Narodnoj skupštini, i mi kao opozicija možemo govoriti šta hoćemo, predlagati dobra rješenja, upozoravati na devijantne pojave, ali većina donosi odluke i ja sam izgubila svaku nadu da se išta može na tom planu promijeniti u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga“, kaže Gordana Vidović, poslanica u klubu Partije demokratskog progresa (PDP).
Naši sugovornici saglasni su da je spiralu nasilja nad parlamentarnom demokratijom pokrenuo lider SNSD-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik. I dok je bio najprije premijer, potom predsjednik Republike Srpske, a sada s pozicije člana državnog Predsjedništva Dodik je govornicu narodne skupštine koristio i koristi kao pozornicu s koje se na najbrutalniji način obračunava s opozicijom i demonstrira vlastitu moć.
Foto: Dodik za govornicom Narodne skupštine RS
Koristeći ustavnu mogućnost i Poslovnik o radu Narodne skupštine, sa svih funkcija koje je obavljao i obavlja Dodik je (zlo)upotrebljavao i (zlo)upotrebljava pravo da traži održavanje posebnih sjednica. No, umjesto rasprava o najavljenim temama koje su bile povod za skupštinska zasjedanja, Dodik je, koristeći poslovničku mogućnost da govori bez ikakvog ograničenja, etiketirao i vrijeđao opozicione poslanike, neistomišljenike, zvaničnike međunarodne zajednice…
„Ono što je Milorad Dodik radio na posebnim sjednicama je klasična tortura Narodne skupštine“, navodi Vidović. Ističe da tome u dobrom dijelu doprinosi i rukovodstvo parlamenta ovog bh. entiteta, čiju većinu čine predstavnici vlasti i koje bezpogovorno dozvoljava takve zloupotrebe skupštinske govornice.
SKUPŠTINA SVRHA SAMOJ SEBI
Žolja podvlači da ponašanje Milorada Dodika oslikava političku scenu Republike Srpske na način kao da živimo u 19. a ne 21. stoljeću.
„Koristeći moć koja proizilazi iz snage parlamentarne većine, Dodik se pojavljuje u ulozi kralja, umjesto da se kreće u granicama ovlasti koje ima zbog funkcije koju obavlja. Tako je i poslanik i sudija i tužilac, sve to koristeći neukost naroda, pa onda živimo 19. vijek, gdje volimo da imamo jednog vođu koga se sve pita i čini nam se da je nemoguć iskorak prema modernom, savremenom društvu u kojem će svaka funkcija biti ograničena određenim procedurama“, ističe Žolja.
Latinska izreka kaže da, „što je dozvoljeno Jupiteru, nije i volu“. Samo što lider SNSD-a nije bog. I njegovi partijski vojnici na jednak način kao i on zloupotrebljavaju poziciju moći i tako dodatno urušavaju demokratski život u najvišem zakonodavnom tijelu RS-a.
Vidović: Mi kao opozicija možemo govoriti šta hoćemo, predlagati dobra rješenja, ali većina donosi odluke i ja sam izgubila svaku nadu da se išta može promijeniti
Vidović upozorava da je donošenjem novog Poslovnika o radu potpuno obesmišljen rad parlamentarnih odbora koji su bili i trebali bi biti mjesto na kojem se zauzima stav o svim nacrtima i prijedlozima zakona, mjesto na kojem se donose odluke koja su to pitanja od interesa za građane RS koja bi trebala biti predmet poslaničke rasprave. Pojašnjava da većinu članova svih odbora čine poslanici vladajućeg bloka, koji po pravilu ne žele doći na sjednice, pa tako nema ni kvoruma da se o bilo čemu vodi rasprava i zauzima stav.
Posljednji primjer za to je bezuspješni pokušaj održavanje sjednice Odbora za reviziju javnog sektora, na kojem se trebao definisati prijedlog stavljana na skupštinsku raspravu revizije rada Investiociono-razvojne banke RS, ali i definisati način revizije rada glavnog revizora. Iz opozicije su upozorili na apsurd da, dok revizija listom daje pozitivna mišljenja na rad i poslovanje javnih ustanova i preduzeća – ona su najveći gubitaši u RS. Epilog je neodržavanje sjednice, jer se članovi vladajućih stranaka nisu pojavili, niti su našli za shodno da svoj nedolazak opravdaju.
No, daleko veći problem u gušenju parlamentarizma je nemogućnost poslanika opozicije da diskutuju. Vidović navodi da je dobro što je poslovnik o radu Narodne skupštine ograničio broj replika i krivih navoda koje su često svi poslanici zloupotrebljavali, ali da je na sceni sada situacija da skupštinsko rukovodstvo zloupotrebljava pravo na oduzimanje riječi u pravilu opoziciji.
Ona ističe da je po tom pitanju najagilniji potpredsjednik parlamenta Denis Šulić, „koji doslovno na svaki kritički istup opozicionim poslanicima ‘začepi usta’“.
Foto: Denis Šulić
Za posljedicu imamo nemile i katkad primitivne scene vike i neprimjerenih riječi opozicije, koje šalju u javnost krajnje ružne slike Narodne skupštine.
Ipak, ključni problem nisu samo ružne slike nedostojne ponašanja parlamentaraca, nego činjenica da se u Narodnoj skupštini ne otvaraju i ne rješavaju pitanja od interesa za bolji život građana. Problemi se tako nastavljaju gurati pod tepih, a narodu se nude od upotrebe prežvakane priče o navodnoj ugroženosti RS-a, zaštiti nacionalnog interesa, samostalnosti i referendumima, koje služe samo za samopromociju vladajuće elite.
