Piše: Vehid ŠEHIĆ
Približavaju se još jedni opšti izbori i umjesto da sa radošću čekamo taj dan sa strepnjom se pitamo šta nakon izbora.
Razlog je jednostavan. A to je zbog političke neodgovornosti i nedostatka iskrenog dijaloga među političkim akterima da se dođe do kompromisnog rješenja na koji način implementirati odluku Ustavnog suda BiH i omogućiti, na osnovu izborne volje građana birača, konstituisanje zakonodavne i izvršne vlasti, kako na nivou Federacije BiH tako i na nivou BiH.
Još od 2002. godine kada smo postali članica Vijeća Evrope, prihvatili smo obavezu da izmjenimo Izborni zakon te da ga uskladimo sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Paktom o građanskim i političkim pravima, kao i drugim međunarodnim ugovorima koji su postali sastavni dio našeg pravnog sistema.
ZAROBLJENE INSTITUCIJE
Zadatak je bio da se iz Izbornog zakona BiH otklone sve diskriminatorske odredbe i stvore ustavne i zakonske pretpostavke da se svakom građaninu biraču garantuje aktivno i pasivno biračko pravo na čitavoj teritoriji BiH i da se time obezbjedi jednakopravnost za sve.
Nažalost, i 16 godina poslije mi imamo isto stanje i pored činjenice da je u međuvremenu Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio četiri odluke kojima se svim građanima garantuje aktivno i pasivno biračko pravo.
Ali kada živite u državi u kojoj se ne poštuju odluke ustavnih sudova, koje su obavezujuće, kao i odluke evropskih sudova, mišljenja pravnih autoriteta kao što je Venecijanska komisija, a zbog nepostojanja političke odgovornosti, daleko smo od vladavine prava, jednakopravnosti i pravne sigurnosti.
Institucije koje bi trebale da ovakvo ponašanje sankcionišu su zarobljene od strane političkih centara moći i time doprinose izrazito velikom nepovjerenju građana u cjelokupan državni aparat koji bi u prvom redu trebao štititi interese svih građana u državi.
Pokušaji da dođe do izmjene Izbornog zakona, koji bi u prvom redu trebao da zaštiti izbornu volju birača, kakva god ona bila, da spriječi izborne nepravilnosti, krađe, kupovine glasova, su ostali samo pokušaji.
Upravo je reforma izbornog zakonodavstva u BiH potvrdila je pravilo da „ako ne želiš ništa da uradiš – formiraj komisiju“. Do sada su formirane mnoge interresorne radne komisije, kako za izmjene Izbornog zakona tako isto i komisije za uvođenje novih tehnologija u naš izborni sistem, jer sa sigurnošću možemo tvrditi da nikada naši izbori nikada nisu bili pošteni i slobodni.
Rezultati rada tih komisija su beznačajni jer se nikada nisu bavili suštinskim promjenama Izbornog zakona. Čak su nakon propalog pokušaja ponovnog uvođenja zatvorenih listi uspjeli da podignu prag unutar kandidatskih listi sa pet posto na 20 posto, kada su u pitanju opšti izbori, i time reducirali izbornu volju birača.
PUDARIĆ I USTAVNI SUD
Jedini cilj izmjena je, naime, bio da se omogući ulazak u zakonodavnu vlast onim kandidatima koje favorizuje uže rukovodstvo stranke a ne birači te stranke. Inače, visina ovog praga po evropskim izbornim standardima je između pet i 10 posto.
Zašto nekima smeta transparentan izborni proces, uvođenjem novih tehnologija video nadzora na biračka mjesta, biometrijskog utvrđivanja identiteta birača, kao i skeniranje glasačkih listića i utvrđivanje rezultata izbora?
Odgovor je jasan, jer bi ovaj sistem na minimun sveo izborne nepravilnosti. O ovoj vrsti unapređenja se govori zadnjih deset godina, što je bilo dovoljno vremena da se u ovom dijelu izmjeni Izborni zakon.
Foto: Ustavni sud BiH
Ali na kraju, biće interesantno pratiti postupak kandidiranja Svetozara Pudarića za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, sa prebivalištem u Federaciji BiH, koja je u skladu sa Izbornim zakonom BiH odbijena.
Kako će Ustavni sud BiH postupiti po apelaciji Svetozara Pudarića, u kojoj će se apelant pozvati na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Pakt o građanskim i političkim pravima a posebno na odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Zornić, Sejdić-Finci, Pilav itd, kao i na Ustav BiH.
