Portal Inforadar proveo je na našoj Facebook stranici i Twitter nalogu veću anketu koja je bila otvorena protekla tri dana jer smo zbog katastrofalnog odsustva odgovornosti i pokazane nebrige bh. vlasti i političara za stanje u koje su, u jeku ekonomske krize, doveli građane, željeli da vidimo raspoloženje tih istih građana i njihovu spremnost da se za svoja prava izbore – ukoliko bude neophodno i na ulici – te smo dobili vrlo indikativne i jasne pokazatelje.
Vrijedi naglasiti da smo građane zamolili da, ukoliko izaberu jednu od opcija „izlaska na ulice“,zaokruže te odgovore samo ukoliko to misle ozbiljno, odnosno, ukoliko njihovi odgovori neće ostati tek na stranicama društvenih mreža.
JASNO RASPOLOŽENJE GRAĐANA
Anketno pitanje je glasilo: DA LI STE SPREMNI IZAĆI NA ULICE ukoliko bh. vlasti na zaustave divljanje cijena, prevashodno nafte i nafnih derivata i osnovnih životnih namirnica, i ne vrate ih u normalu?
- Jesam bez pogovora i bilo kakvih preduslova
- Jesam, pod određenim okolnostima i ukoliko te demonstracije budu masovne i nestranačke
- Nisam, ni pod kakvim uslovima
Anketa, koju je vidjelo oko 70.000 ljudi, bila je dakle otvorena od 28. juna do 1. jula. U okviru 1.761 komentara na Facebooku, 861 građanin izjasnio se da je na proteste spreman izaći pod određenim okolnostima, te ako bi oni bili masovni i nestranački.
Za bespogovoran izlazak na ulice izjasnila su se 243 građana, dok je njih tek 16 kazalo da na proteste ne žele izaći ni pod kojim uslovima.
U ove podatke nismo ubrajali one odgovore koji su se izjasnili istovremeno za više ponuđenih opcija, ili su samo ostavili komentare a da se nisu izjašanjavali, te je od prispjelog 1.761 glasa bilo 1.120 važećih.
Na Twitteru je glasalo 568 građana, za bezuslovne proteste spremno je njih 48 posto, 31 posto ih je spremno izaći na ulicu ako bi protesti bili masovni i nestranački (dakle ukupno 79 posto), dok 21 posto ne želi se priključiti nijednom vidu protesta.
Kada se zbroje svi glasovi anketiranih na dvije društvene mreže (1.688 važećih glasova), čak 92 posto građana BiH izašlo bi na proteste što bespogovorno, što pod određenim okolnostima i ako bi oni bili nestranački!
Opravdanost provedene ankete potvrđuju i činjenice da odluke koje su zastupnici i delegati u oba doma Parlamentarne skupštine BiH donijeli tokom ove nedjelje više su za rubriku „vjerovali ili ne“, nego za blok političkih izvještaja. Iako je inflacija u maju ove godine dostigla za BiH povijesnih 14,4 posto, a prosječna plata u oba entiteta pokriva tek polovinu sindikalne potrošačke korpe za vlasti se još uvijek nije upalio crveni alarm.
To najrječitije svjedoči činjenica da je Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH na sjednici održanoj 30. juna u hitnoj proceduri usvojio državni budžet kojim su povećane plate državnim ministrima i parlamentarcima za 500 KM (podsjećamo da su plate bh. parlamentarcima od 5.000 do 6.000 KM)!
Kada ne bi bilo krajnje ozbiljno i zabrinjavajuće jedino bi se od srca mogli smijati da je navedeno povećanje u istoj stavci kojom se u budžetu povećavaju osnovice radnicima u državnim institucijama do 80 KM.
ETNONACIONALISTI PROTIV SVOJIH NARODA I GRAĐANA
Istovremeno, toliku brzinu i konsenzus u odlučivanju vladajuća većina na državnom nivou nije, niti ima namjeru, iskazati kada je u pitanju usvajanje odluke o privremenom ukidanju akciza na gorivo i uvođenje diferenciranih poreskih stopa, kojima bi se smanjio PDV na osnovne životne namjernice. Pa time i djelimično olakšao položaj građana kojima ekonomska kriza i rastuća inflacija doslovno jedu kućne budžete.
Podsjećamo, obje inicijative artikulisane su u martu ove godine, no osim političkih blokada koje u kontinuitetu čine delegati SNSD-a i HDZ BiH u Domu naroda Parlamenta BiH, pravdajući sekojekakvim procedurama, vidljivih pomaka nema. I malo je vjerovatno da će ih i biti. Jer, iako je u BiH od početka ove godine po osnovu svih poreza prihodovano milijardu KM, kako navodi makroekonomski stručnjak Faruk Hodžić, odnosno 600 miliona KM samo od PDV-a i akciza zaključno s majem, prema podacima koje iznosi lider SDS-a Mirko Šarović, vlast ne želi da se odrekne dijela prihoda i preusmjeri ih u džepove građana.
U fokusu javnosti BiH posebno su akcize na gorivo čije cijene ne prestaju rasti niti ima naznaka da će se taj rast u dogledno vrijeme zaustaviti. A cijene goriva za sobom povlače lanac poskupljenja roba i usluga. Pa dok vlast profitira građanima su novčanici iz dana u dan prazniji.
U razgovoru za InfoRadar ekonomista Zoran Pavlović pojašnjava da korijen problema počinje s pandemijom korona virusa koja je zaustavila kretanje i ljudi i javnog prevoza pa je potrošnja goriva značajno opala što je dovelo do zaustavljanja rada 20 velikih rafinerija u Evropi.
„Situacija nije bila problematična sve dok nije počeo ratni sukob u Ukrajini i od tog momenta naftni kapacitete u Ukrajini su bili spriječeni da rade i izvoze gorivo, a zbog sankcija uvedenim Rusima ni oni to ne mogu. Istovremeno život je nastavio da funkcioniše, sirove nafte ima ali je broj rafinerijski kapaciteta značajno manji nego prije izbijanja korone“, pojašnjava Pavlović.
Sve su to razlozi, navodi naš sugovornik, što je došlo do poskupljenja prerađevina od sirove nafte. Ilustruje podatkom da je cijena prerade tone sirove nafte u Rafineriji Brod (koja sada ne radi) bila 12 US dolara, a sada je cijena za preradu benzina 45-46 dolara, a za dizel 52 dolara.
„U svemu tome za građane u BiH postoji i problem da mi nemamo svoju rafineriju pa gorivo uvozimo. Onda dođete u situaciju da niko ne pita koliko gorivo košta nego da li ga ima, a u tome su veletrgovci i maloprodaja dovedeni u poziciju da im se ograničava marža“, kaže Pavlović. No, ističe da se kontrola ograničavanja marži dovoljno ne provodi, a kada se i to radi onda se utvrdilo da je čak 75 posto benzinskih pumpi gorivo prodavalo iznad dozvoljene cijene. I onda mirno plate kazne, pa nastave po svome.
Čak i kada se sve navedeno shvati kao, bilo opravdano kretanjima na svjetskom tržištu nafte, bilo pohlepom lokalnih distributer u našoj državi, ključno pitanje ostaje zašto se u ovako složenoj situaciji BiH nije odlučila da interveniše ukidanjem akciza na gorivo kao privremenom mjerom.
„Inicijativa koja je od zastupnika SDP-a pokrenuta u martu ove godine o privremenom ukidanju akciza, poznato je, da je zaustavljena od predstavnika SNSD-a i ko zna koliko će to trajati jer je cijeli postupak upućen u redovnu proceduru“, navodi Pavlović te dodaje da nema među predstavnicima bh. vlasti spremnosti ni da se uvedu diferencirane stope PDV-a.
POLITIČARI U LUKSUZU, GRAĐANI SE O SEBI ZABAVILI
Tako je BiH rijetka država i regionu i Evropi koja ne pokazuje interes da pomogne građanima kako bi lakše krizu prebrodili.
Pavlović pojašnjava da se BiH ne može upoređivati sa Njemačkom jer ne postoje zajedničke polazne osnove za to. Ali, dodaje, da je Sjeverna Makedonija ukinula PDV na osnovne životne namirnice, isto je učinila i Poljska u kojoj su i akcize privremeno ukinute. Turska osnovne životne namirnice oporezuje sa 1 posto. Srbija je pak ograničila cijene na tri mjeseca kako bi procijenila dalji razvoj ekonomskih kretanja.
No iako u BiH na stolu od 2009. godine stoji otvorena tema oko uvođenja diferenciranih stopa PDV-a, dodaje Pavlović, direktor Uprave za indirektno oporezivanje Miro Džakula uporno tvrdi da „porezi ne mogu imati socijalnu kategoriju“.
Dakle, vlasti u BiH se ponašaju po principu „sit gladnom ne vjeruje“ pa su sve prilike, iako samo djelimičmo i pomalo stidljivo, da se budi nezadovoljstvo javnosti. I Pavlović se slaže s tom konstatacijom pa, barem kada je u pitanju RS, kao primjer navodi proteste radnika u Javnom preduzeću Šume RS, najavljene proteste autoprevoznika u Banjaluci, protest vlasnika kamiona zbog visokih cijena goriva, najavu protesta ratara Semberije, itd.
Krajnju indolentnost prema sve težem ekonomsko socijalnom položaju građana iskazuje i Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiH. Pokušaj da s njima stupimo u kontakt ostali su bezuspješni, a uvidom na njihovu zvaničnu web stranicu vidljivo je da ih brige građana ne brinu.
Uprkos svemu, treba imati u vidu i činjenicu da u svih 27 poratnih godina u BiH nije došlo do socijalnog butna na teritoriji cijele države, te da je građane, uz rijetke izuzetke poput protesta okupljenih oko zahtjeva Pravda za Davida, ili Pravde za Dženana, daleko lakše mobilisati na etničkoj, nego ekonomsko-socijalnoj osnovi.
Hoće li se sada nešto promijeniti, hoće li svijest da je stomak bitniji od nacije preovladati – nezahvalno je predviđati. Tim prije jer aktuelne vladajuće elite, umjesto sistemskih rješenja koja bi olakšala život svim građanima, ponovo najavljuju populističke mjere kojima planiraju kupiti naklonost birača. Od povećanja plata budžetskim korisnicima, dodjela po 100 KM borcima , penzionerima i mladima ispod 30 godina, SNSD želi još jednu izbornu pobjedu.
Na slične poteze neće se po svemu sudeći dugo čekati ni u Federaciji BiH. A građani će pokazati da li su doista spremni reći ovoj vlasti „dosta je“, ili će pristati da ih se još jednom „kupi za sadaku“.
