“Način na koji on razumije igru, a nisam ga tako često gledao, te način na koji on ’leti’ terenom kao tako visok igrač, uz takvu ravnotežu i lakoću koraka, je nešto što je nevjerovatno. On vidi stvari u igri, koje ja vidim samo na televiziji. Uvijek je bolje to uživo videti. On je vrlo poseban igrač“…
Da, upravo tako. Samo posebni igrači, ali i posebni ljudi, mogu uopće da dođu u priliku da zasluže ovakav kompliment koji sam za sebe kaže – sve. A posebno ako jedan takav kompliment izgovori NBA legenda, jedan od tri najbolja igrača Portland Trail Blazersa svih vremena.
Tim biranim riječima je o Bosanskohercegovačkoj Zvijeri, Jusufu Nurkiću, govorio Bill Walton, klupska legenda, čovjek koji je predvodio Blazerse do jedine klupske titule svjetskog prvaka u košarci koja je u vitrinama franšize iz Oregona.
A priča o Jusufu Nurkiću, našem najboljem košarkašu i NBA zvijezdi, sve je samo ne obična. Ne samo zbog načina na koji je Nurk ušao u svijet košarke u tek 14. godini života, već zbog svega što je u proteklih 11 godina prošao. Kao čovjek i kao profesionalni košarkaš.
Priča o Nurku mogla bi da posluži i za scenarij nekog holywoodskog blockbustera o upornosti i mentalnoj snazi mladog čovjeka, vjeri u sebe, strpljenju i ljubavi koja zrači oko tebe. Pogotovo ako znamo da Nurk u ovom trenutku, nakon teške i komplicirane povrede, igra košarku života i da je, prema svim ocjenama, statitikama i mišljenjima stručnjaka, među pet najboljih centara NBA lige!
Posebno je impresivan način na koji se Nurkić vratio na NBA parkete nakon 16 mjeseci pauze usljed teške povrede (dvostrukog preloma potkoljenice). Šta u naponu karijere jedna ovakva povreda znači za mladog čovjeka i vrhunskog sportaša možemo samo da zamislimo.
Mnogi se vrhunski sportaši sa sličnim, čak i lakšim povredama, nažalost nisu nikad vratili. Neki jesu, ali nisu nikada zaigrali na nivou na kojem su bili prije povrede.
Tek rijetki su nastavili tamo gdje su stali u stopostotnom potencijalu, no ne sjećamo se da se jedan vrhunski, profesionalni sportaš vratio još snažnije i samouvjerenije, beskompromisno koristeći sve svoje vještine u punom potencijalu.
Nurk jeste poseban. NBA liga unazad decenijama ne pamti tako visokog i snažnog čovjeka (213 cm, 127 kg) ali istovremeno nevjerovatno pokretnog, fanatastične motorike i refleksa, iznimne košarkaške inteligencije i „mekanog“ šuta. Jednako dominantnog u napadu i odbrani.
Na NBA parketima danas, u ovom trenutku, postoje nekoliko ofanzivno potentnijih centara (Embiid, Jokić, Karl-Antony Towns), i možda tek jedan ili dva defanzivno (Gobert npr.), no notorna je istina da NBA liga, osim Nurkića, danas nema centra koji igra elitnu košarku u oba smjera (možda tek Embiid), pogotovo ne takvog all round centra, koji zabija, skače, asistira, krade lopte i dijeli blokade. Sve to skupa i zajedno jednako uspješno!
Vrijedi podsjetiti da je Nurk 1. januara 2019. godine postao prvi igrač u povijesti NBA koji je ostvario 5×5 učinak sa brojem koševa i skokova koji su prelazili 20 (24 koša, 23 skoka, 7 asistencija i po pet ukradenih lopti i blokada). Nikada niko prije Nurkića to nije uspio…
I već tada je bio na korak od sna svakog profesionalnog košarkaša, nastupa na All starsu. Tek splet okolnosti ga je dijelio od toga: nevjerovatno jaka centarska konkurencija na zapadu i povremena nekonstatnost. Nezasluženi izostanak sa All starsa 2019. godine za Nurkića je bio inspirativan, pa je najbolji bh. košarkaš od All stars pauze do teške povrede u prosjeku bilježio 17.8 poena, 11.1 skokova, 3.4 asistencije, 1 ukradenu loptu i 1.1 blokadu po utakmici.
Prema svim parametrima to su All stars prosjeci, a pogotovo su to performanse koje bilježi sada, u svoje prve četiri utakmice nakon teške povrede i 16 mjeseci pauze. Čitajte pažljivo: 22 peona, 11 skokva, 4.3 asistencije, 1.75 ukradenih lopti i 3 blokade po uitakmci. Apsolutni All star!
Nećemo pretjerati ako kažemo da je Jusuf Nurkić u bosanskohercegovačkoj košarci ono što je Edin Džeko u fudbalu. Svjetski – a naš. No, za razliku od Džeke koji je u zalasku karijere – Nurkić može da igra još najmanje osam do 10 godina na vrhunskom, elitnom nivou, i da osigura još barem dva velika ugovora.
I da, za to vrijeme, barem jednom dosanja vlastite snove: nastup na All starsu i odlazak sa košarkaškom reprezentacijom BiH na jedno veliko takmičenje.
Na kraju, kada spominjemo višemilionske ugovore, vjerujemo da je važno naglasiti da je ono što Nurkića dijeli od većine vrhunskih bh. sportaša činjenica da on već godinama dobar dio svog imetka izdvaja za humanitrane akcije, da pomaže ljudima, o čemu ne govori, niti želi da se o tome zna. Tek šira bh. javnost je dijelom doznala za njegov humanitarni rad nakon što je organizacija Pomozi.ba u maju ove godine objavila da je Nurkić darovao 125 tona hrane za pomoć ljudima i porodicama u stanju potrebe na teritoriji cijele BiH, i da su ga zamolili da to ovoga puta javno objave kako bi to bio „poziv“ i za druge koji mogu da pomognu.
To je Nurk, veliki čovjek i veliki košarkaš. Svjetski – a naš!
