S prve, građani koji su boravili u inozemstvu su na sigurnom, poštuju period izolacije i izaći će kada bude sigurno da su u potpunosti zdravi. Država je svoj dio posla odradila kako treba i za opće dobro se pobrinula u skladu sa svojim mogućnostima.
No svaki novčić ima dvije strane te je samo pitanje vremena kada će obje biti prikazane. U ovom slučaju se druga, mnogo ružnija strana novčića, prikazuje preko društvenih mreža i medija. Pa tako sliku trenutne situacije i uslova u kojima borave građani na Bjelavama najbolje crtaju njihove “ispovijesti” koje objavljuju na svojim profilima i šalju medijima.
“Ko pije, a ko plaća?”
“Iz Njemačke sam se vratila sinoć te sam odmah smještena u Studentski dom Bjelave. Bez informacija kako i do kad trebam ostati ovdje, uvedena sam u sobu i iza mene su zaključana vrata. Uhvatila me panika, a pogotovo su me potresli uslovi u kojima moram boraviti. Hladna voda, prljava prostorija… Sve će vam biti jasno kada pogledate fotografije. Postavlja se pitanje kako je predviđeno da iko boravi u ovim uslovima? Nemam toplu vodu, ne mogu se okupati hladnom, treba li da svih 15 dana samoizolacije provedem bez kupanja? Tako nisam živjela ni u ratu”, objasnila nam je Rabija Bašić.
Kroz suze nam objašnjava da je u Njemačkoj čuvala unuka, kao i da se plaši onoga što je u narednom periodu čeka. S drugim građanima koji borave u domu komunicira preko prozora te ističe kako ni oni ne znaju šta donosi sutra: “Nismo testirani, niti znamo kada će se to dogoditi. Jedina informacija koju imamo jeste podatak da period izolacije traje 14-28 dana”.
No čini se da neki nemaju ni tu informaciju, bar ako je suditi po iskustvu Emira Ahmetovića, koji u izolatoriju boravi već 15 dana. Ahmetović već nekoliko dana štrajkuje glađu, opisujući kako to čini zbog nedovoljne informisanosti i činjenice da ne dobija lijekove za povišen pritisak, koje je navikao uzimati svaki dan. On, kako kaže, nikada nije saznao koliko zaista traje boravak u izolatoriju.
“Lijekove koje sada imam su mi donijeli prijatelji iz Sarajeva. Nemamo nikakav kontakt s nadležnima u domu, moramo li važne stvari saznati preko portala? Testirani smo prije pet dana, a došli smo prije 15. Rezultate nikad nismo dobili, morao sam računati i pokušavati shvatiti ko je zaražen, a ko nije, to sam radio tako što sam pratio rezultate koje objavljuju mediji”, ogorčeno govori Ahmetović.
Cijelu situaciju prokomentarisao je i glavni odgovorni za građane koji borave u Studentskom domu Bjelave Ahmed Mulaibrahimović. Na “drugu stranu novčića” koja je prikazana onda kada je situacija kulminirala štrajkom glađu, Mulaibrahimović gleda ovako:
“Uslovi u kojima žive su sasvim u redu, to su iste sobe u kojima su prije njih boravili studenti. Naravno, oni koji su imali sreće i došli prvi borave u renoviranim paviljonima, dok drugi borave u onim malo starijim. Ne vidim zašto neko ne bi imao toplu vodu, a drugi da, svi su prikačeni na jedan centralni sistem. Svi imaju svoju sobu, kupatilo… Mislim da smo ih čak i razmazili kad su tek došli ovdje, pa naši ljudi im idu po cigarete i u prodavnicu kad im zatreba!”.
Našoj redakciji obratila se i Josipa Klarić koja u izolatoriju boravi od 5. aprila, kao i Ahmetović. Ona je, kao i njena sestra i otac, testirana tek 15. aprila, a rezultati su im saopćeni bez ikakvih nalaza.
“Pokucali su nam na vrata i rekli da je ‘Jasminka’ pozitivna, a ostali nisu. Na to smo im objasnili kako nema Jasminke, već je tu Josipa. Kasnije su se vratili i rekli da je Josipa pozitivna, ali nam nisu željeli dati nikakav nalaz niti dokaz o tome. Od tada me nijedan ljekar nije nazvao da me pita kako sam, imam li neke simptome i slično”, objašnjava Klarić.
Štrajk glađu kao način borbe protiv loših uslova
Osim straha i neizvjesnosti u kojima ona provodi dane u izolatoriju, Klarić je ogorčena i činjenicom da njen 58-godišnji otac, koji je dijabetičar, a kojem nisu osigurani redovni pregledi i lijekovi, odbija jesti dok njega i njegove kćerke ne vrate u Žepče, u općinu kojoj pripadaju.
“Niko ga ne obilazi, a hranu ne želim ni da komentarišem. On je dijabetičar, trebao bi imati posebnu ishranu, a toga ovdje nema. Uslovi u kojima boravimo su grozni, pogledajte fotografije pa pokušajte prosuditi koliko je ovo sve prihvatljivo i normalno. Mislim da bi se ovdje i zdrava osoba zarazila”, govori Klarić.
Mulaibrahimović je ipak drugačijeg mišljenja te kaže kako su Domovi zdravlja obaviješteni o zdravlju građana koji borave u domu, kao i da je svima osigurano sve što im je potrebno. Uslovi u kojima borave su normalni, a testira ih se onda kada o tome odluče nadležni. Na naše pitanje zašto građane ne obavještavaju o rezultatima testiranja, Mulaibrahimović kaže kako “nema smisla obilaziti svih 150 soba da bi svi pojedinačno bili obaviješteni o tome”.
“Ne možemo mi držati press konferencije za njih, niti ih se može odmah testirati. Mi imamo rješenje u kojem je navedeno sve što trebaju znati, a za sva njihova pitanja smo stalno dostupni”, kaže.
A šta se dešava ukoliko se štrajk glađu nastavi?
“To su sve odgovorne i punoljetne osobe. Mi nastavljamo raditi po planu, isporučujemo im sve obroke, na njima je hoće li jesti ili neće. Jutros smo dostavili hranu u 10 sati, kako je i planirano, bilo je nekih koji su odbili jesti, neki su uzeli obrok, a neki su rekli da štrajkuju, ali je hrana ostala ispred njihovih vrata”, govori Mulaibrahimović.
Sve ovo prokomentarisao je i Sanel Heldić koji se, kao i Ahmetović i Klarić, 5. aprila vratio u Sarajevo iz Švedske. Više od 70 građana se do sada priključilo štrajku, govori nam, no ta brojka nije finalna.
“Siguran sam da ih u domu ima više. Komunikaciju održavamo preko grupe na Viberu, a vjerovatno nemaju svi Viber pa tako ni mi nemamo ukupnu brojku štrajkača. Nećemo odustati dok se ne ispune naši zahtjevi. Nisu nam saopćili rezultate testiranja, nije izvršeno obavezno drugo testiranje koje je potrebno obaviti u roku od 48 sati nakon prvog, uvedeni smo u prljav smještaj i niko nas ne obilazi. Hranu odbijaju srčani bolesnici, šećeraši i majke s malom djecom. U domu je i majka s bebom od dva mjeseca, samo ju je jednom obišao pedijatar. Prepušteni smo sami sebi”, govori.
Grupu građana koja se pobunila naziva “malim mravima koji vjerovatno nisu bitni u oku vlasti”, no uprkos tome ne namjerava odustati od žalbe. Situacija nije onakva kako opisuju u javnosti, naglašava pri kraju razgovora. Žalba i zahtjevi građana dostavljeni su kako Mulaibrahimoviću, tako i nadležnima.
“Tražili smo da se obavi drugo testiranje, da nam rezultati budu saopćeni unutar 24 sata od testiranja i da nas puste iz doma ukoliko nalazi pokažu da smo negativni. Čekamo reakciju nadležnih, borit ćemo se do kraja”, govori Heldić.
Treba napomenuti da su svi državljani BiH po nastupanju pandemije i uvođenju mjera pravovremeno obaviješteni da će, ukoliko borave van granica naše zemlje, pri povratku biti obavezni da provedu dvije sedmice u karantinu.
Nakon perioda u izolaciji osobe će biti testirane odnosno retestirane u skladu s preporukama WHO-a i domaćih epidemioloških službi te će dobiti rješenje o napuštanju izolacije. Nadležne službe više puta su poručile da prate situaciju i da rade u skladu s pravilima i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
Izvor: klix
