Prošla je skoro decenija otkako je Vlada Republike Srpske na čelu sa Miloradom Dodikom milionima maraka pokupovala medije u Srpskoj, ali i dalje pokušavaju da sakriju činjenice i tragove koji vode do ovih kontroverznih Vladinih aktivnosti.
Da je u pitanju ništa drugo nego kupovina naklonosti medija pred opšte izbore 2010. i za naredne godine, potvrđeno je i, indirektno, navodima u izvještajima Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske o nizu nepravilnosti tokom procesa „dodjele pomoći medijima“.
Cijeli proces je pod znak pitanja stavio i OEBS u tadašnjem predizbornom izvještaju, a i novinari i analitičari sa kojima smo razgovarali deset godina kasnije kažu da je i više nego očigledno da je bila u pitanju kupovina medija državnim parama za jednu političku partiju.
Pogotovo kad se ima i vidu da je rebalansom za 2009. godinu budžet u ukupnom iznosu smanjen za dva odsto, a da je najznačajnija promjena upravo stavka finansiranja medija sa povećanjem za 204 %. Iz ovoga je potpuno jasno šta je Milorad Dodik, kao predsjednik Vlade, imao u planu. A istraživanje o izvještavanju medija tokom kampanje 2010. koje je uradio Media Plan Institut iz Sarajeva pokazuje upravo to – da su se mediji koji su dobili najviše novca iz budžeta Republike Srpske otvoreno stavili na stranu Dodikove partije – SNSD.
Šta Vlada krije?
Vlada Republike Srpske ni danas ne želi otvoreno da kaže zašto su odluke o pomoći skinuli sa svog veb-sajta. Ne odgovaraju ni na pitanje – da li je Vlada u međuvremenu provjeravala koliko je novinara i radnika zaposlenih u medijima dobilo otkaz, s obzirom na to da je objašnjenje u javnosti za dodjelu novca bilo upravo to – sačuvati novinare i zaposlene u medijima od svjetske ekonomske krize.
Kriju i da li je i ko u ime Vlade pratio sprovođenje ovih odluka, kao i na koji način su riješili situaciju u vezi sa medijskim kućama „Fokus“ i „Reporter“, koje su se ugasile uprkos pomoći Vlade. Nisu nam rekli jesu li ove kuće vratile novac koje su dobile iz budžeta i ako nisu – je li Vlada podnijela tužbu protiv ovih kuća za nadoknadu novca.
Sva ova pitanja poslali smo šefu Vladinog Biroa za odnose s javnošću Veri Sajić, a umjesto odgovora dobili smo uputstvo da odluke tražimo u službenim glasnicima. Zanimljivo je da je dopis bez odgovora umjesto Sajićeve potpisao Siniša Karan, generalni sekretar Vlade RS i Dodikov blizak saradnik.
Na opširan spisak pitanja koje smo nabrojali dobili smo odgovor:
„Sve odluke Vlade Republike Srpske objavljuju se u „Službenom glasniku RS“ i dostupne su javnosti, te ih možete pronaći u izdanjima „Službenog glasnika“ iz traženih godina. U vezi sa pitanjima oko kriterijuma za dodjelu pomoći medijima, napominjemo da su i oni sadržani u dvjema odlukama“.
Ostala pitanja koja smo im uputili su ignorisali, kao i našu molbu da nam ljubazno odgovore u kojim su tačno brojevima službenih glasnika odluke objavljene. Naravno, mi smo odluke već imali, ali nas je zanimalo koliko je Vlada cijelu deceniju kasnije istinski otvorena za razgovor o ovoj temi. Odgovor na pitanje je i više nego jasan – Vlada bi to da sakrije.
Prvih pet miliona
Prvu Odluku o dodjeli pomoći medijima u Republici Srpskoj Vlada je donijela godinu dana pred izbore, 17. septembra 2009. Odluka se pojavila najednom, niotkud, a pet miliona je opravdano kroz rebalans.
Iako iz Vlade i danas tvrde da su kriterijumi sastavni dio odluke, stvarna istina je da je Vlada sasvim proizvoljno, na lijepe oči, šakom i kapom, ne pitajući medije podijelila državni novac.
Tako su TV stanice ukupno dobile 2.245.000 KM, radio stanice 983.502,01 KM, dok su pisanim medijima ukupno dodijelili 1.771.494,80 KM. Privatne televizije – Alternativna i BN dobile su najviše – po 400.000 KM. Od štampanih medija „Glas Srpske“ i „Nezavisne novine“, oboje u vlasništvu pokojnog Željka Kopanje, dobili su po 300.000 KM.
Kriterijumi po kojima su pare baš ovako dodjeljivane i objašnjenje zašto nekome 400.000 KM, zašto nekome 16.000 KM, a nekome ništa – javnost nikad nije saznala, bar ne zvanično. Odlukom koja je osvanula iz čista mira navedeno je samo da će se sa svakim korisnikom sredstava zaključiti ugovor, da su ovi mediji dužni da u roku od devet mjeseci zadrže postojeći broj radnika i da će Vlada svaka tri mjeseca pratiti izvršenje odluke.
Međutim, kasnije se ispostavilo da je ova odluka, iako loša i moralno i zakonski upitna, i bolja i transparentnija u odnosu na ono što je tek uslijedilo.
Izborna godina, budžet i kršenje pravila
Neobična pomoć iz 2009. bila je, kasnije se ispostavilo, samo uvod u trošenje budžetskog novca na medije nemilice i mimo svih pravila.
U „Službenom glasniku“ od 30. juna 2010. godine, tri mjeseca pred izbore, objavljena je Odluka o rasporedu novčanih sredstava medijima u Republici Srpskoj po kojoj će Vlada dodijeliti ukupno 2.250.000 KM TV stanicama, 2.200.000 pisanim medijima i 550.000 KM radio-stanicama. U Odluci je navedeno da će Vlada raspisati Javni poziv za prikupljanje projekata koji će se finansirati ovim novcem i da je rok za podnošenje prijava 90 dana.
Međutim, samo devet dana kasnije u „Službenom glasniku“ osvanula je Odluka o odobrenju sredstava u iznosu od 2.360.000 KM – JP RTRS milion maraka, „Fokus“ 360.000 KM, „Nezavisne novine“ 400.000 KM, „Glas Srpske“ 400.000 KM i „Press“ 200.000 KM. Nakon 20 dana objavljena je nova odluka, kojom se isplaćuje ukupno 1.650.000 KM za devet medija – OG Press NIGD Reporter 200.000 KM, Ekstra magazin 150.000 KM, Novinska agencija Republike Srpske – Srna 400.000 KM, BN televizija 400.000 KM, RTV Slobomir 100.000 KM, Kanal 3 Prnjavor 150.000 KM, TV Bel kanal 150.000 KM, JP Informativni centar Rudo – Televizija Rudo 50.000 KM i TV Arena iz Bijeljine 50.000 KM, s kojom nikad nije sklopljen ugovor, pa im novac nije ni isplaćen.
Iako je Srna dobila novac u julu, poslije izbora, 25. novembra isplaćeno joj je, po osnovu iste budžetske stavke, još 400.000 KM za projekat „Lična karta Republike Srpske“
Revizori su, ali kad su izbori već prošli, imali brojne primjedbe, uz jasan zaključak da je trošenje novca netransparentno i bez stvarne konkurencije po osnovu kvaliteta projekata. U revizorskom izvještaju se navodi da je do datuma isteka javnog poziva (30.9.) 80 % novca već bilo raspoređeno, a da medijima koji su dostavljali projekte nije bila javno dostupna informacija da će se sredstva dodjeljivati sukcesivno prema diskrecionoj odluci Vlade.
Takođe, revizori navode da su iz RTRS za svoj milion maraka umjesto projekta dostavili zahtjev za otplatu revolving kredita, i novac su dobili. Navodi se i da nije poštovana inicijalna Odluka od 30. juna, jer je pisanim medijima isplaćeno više novca, a radio-stanicama ništa. Navode i da za raspodjelu pet miliona maraka nisu postavljeni jasni kriterijumi, kroz posebne uslove u javnom pozivu, da su pojedine kuće navodile da će umjesto projekata većinu novca potrošiti na plate…
Da li je moglo bez kupovine?
Predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić kaže da su odluke iz ove dvije godine donijele više štete nego koristi i da je evidentno da se radilo o direktnoj kupovini medija, što se osjeti i danas.
„Pomoć medijima u vrijeme krize nije nešto što ne treba raditi, radile su to i druge države, ali ne na ovaj način. Neke zemlje su to radile, rade i danas, raspisivanjem projektnih konkursa o kojima odlučuje sa komisijom koja ima dignitet, autoritet i kredibilitet. Kod nas je odlučilo dvoje-troje ljudi, mnogi mediji nisu dostavili projekte ili su dostavili nešto zbrčkano na dvije-tri strane, rang-liste nikad nisu objavljene, niti se vodilo računa o uticaju koji medij ima, broju zaposlenih. Ko je bio bliže vlasti, dobio je više, ali su davali i oni koji nisu bili njihovi – kako bi ih pridobili za sebe“, kaže Vukelić.
Vukelić kaže da je vlast tada poslala poruku da mediji mogu da zarade novac mnogo lakše nego da istražuju.
Objašnjava i kako je Vlada mogla zaista da pomogne medijima, a da se novac vrati u budžet i istovremeno podstakne domaća proizvodnja i prodaja.
„Kad je nastupila ekonomska kriza, smanjen je i interes marketinških agencija za oglašavanje skupih stvari. Vlast je mogla da zatraži da zakupi reklamni prostor od medija – od televizija sekunde, od štampe stranice, od portala banere. I onda da na tim mjestima u udarnim terminima reklamira domaće proizvode malih i srednjih kompanija i time istovremeno pomogne medijima i pojača domaću proizvodnju. Na takvu pomoć niko ne bi imao zamjerki“, kaže Vukelić.
On podsjeća da Vlada, osim ovih subvencija, stalno pomaže medije naklonjene vlasti (one koji su ostali lojalni poslije izbora 2010. godine) oglašavanjem ministarstava ili javnih preduzeća.
Ivana Korajlić iz „Transparency international“ saglasna je da je novac dijeljen s ciljem pribavljanja podrške vladajućoj partiji – SNSD, ali da je praksa, osim grantova, nastavljena i kroz ugovore o javnim nabavkama sa veoma nejasnim predmetima ugovora, kampanje institucija koje su plaćane medijima, a kojima je svrha bila predizborna promocija SNSD.
„Slična praksa prisutna je i u FBiH, ali nije toliko direktna, odnosno nisu tolika sredstva dijeljena direktno iz budžeta. Ova praksa se može vidjeti samo u zemljama koje još nisu ni blizu demokratskih standarda, dok se u ravijenim demokratijama zna kako se finansiraju javni servisi koji moraju biti nezavisni, dok su ostali mediji komercijalni i ne finansiraju se direktnim budžetskim izdvajanjima“, kaže Korajlićeva.
Kupovina poslije izbora
Vlada je i u narednim godinama, doduše u nešto manjem iznosu, ali iz budžeta i bez konkursa, nastavila da finansira medije. Tokom 2011. godine prvobitnih 1,6 miliona KM Narodna skupština RS je rebalansom budžeta u novembru povećala na 3,6 miliona maraka.
Mediji su aplicirali sa projektima, ali bez javnog poziva. Tako su Kopanjini mediji ponovo dobili novac za četiri projekta – distribucija „Nezavisnih novina“ u Srbiju sa 150.000 KM, otvaranje dopisništva u Vašingtonu sa 95.000 KM, Istraživanja javnog mnjenja o stanju u društvu i povjerenju u institucije Republike Srpske 210.000 KM i 225.000 KM za projekat „Istraživanje administrativnih barijera za registraciju i početak rada privrednog društva u Republici Srpskoj – kako do preduzeća za 48 časova“.
U odlukama se navodi da projekat traje od 1. januara do 30. septembra 2011. godine, a novi premijer Aleksandar Džombić odluku je potpisao 18. avgusta.
Tokom 2012. godine, na osnovu pojedinačnih odluka „Nezavisne novine“ dobile su 470.000 KM, BN televizija 400.000 KM, „Press“ 278.000 KM, „Glas Srpske“ 210.000, „Fokus“ 200.000, ATV 150.000, NIP Orfej 150.000, Bel kanal i Medija market Pale po 50.000 KM.
Osim pojedinačnih odluka, Srni je isplaćeno 1.660.000 KM po zaključku Vlade. Revizori navode da je ponovo trošenje novca bilo netransparentno, bez kriterijuma i bez stvarne konkurencije po osnovu projekata i što je najzanimljivije – odlukama nisu definisane obaveze medija u pogledu izvještavanja o namjeni trošenja novca.
Bez javnog poziva, bez kriterijuma za planiranje i raspodjelu novca, bez postupka definisanja kontrole trošenja tog novca – tokom 2012. isplaćeno je 3.349.000 KM.
Tokom 2013. Srni je dodijeljeno 1.700.000 KM, naredne godine Srna je dobila isti iznos, a RTRS 300.000 KM.
„Nezavisne novine“ su 2015. dobile 35.000 KM za organizaciju međunarodne konferencije „Dvadeset godina od Dejtona“, ali su revizori naveli da nije moguće utvrditi je li novac utrošen za te namjene, iako su te primjedbe navodili i prethodnih godina.
Godinu kasnije, 2016. Vlada RS je iz budžeta isplatila 300.000 KM Srni kako bi platili presudu. Vlasnik poslovnog prostora ih je tužio jer nisu vratili prostor u prvobitno stanje, što je fakturisano građanima.
Srni i RTRS je naredne godine ponovo isplaćeno ukupno dva miliona maraka.
Kako su izvještavali mediji?
U istraživanju sarajevskog Media Plan Instituta kampanje 2010. taksativno se navodi koji je medij kako izvještavao tokom sporne kampanje. Tako se za Kopanjin „Glas Srpske“ navodi da se otvoreno stavio na stranu Milorada Dodika, uključujući objave, broj strana, ilustracije i pozitivne naslove. Jedan od primjera je da pred izbornu ćutnju – Dodikov intervju je izašao na dvije stranice (6. i 7.), a njegovi protivkandidati Ognjen Tadić i Dragan Kalinić na po jednoj strani (8. i 9.).
Takođe, za Kopanjine „Nezavisne novine“, koje su dobijale novac u više navrata, navodi se da su bile jedan od glavnih alata za dobijanje izbora, jer nisu ni skrivale naklonost.
Za RTRS se navodi da je Dodik bio prisutan u svakom tematskom segmentu vijesti RTRS-a, kao i da je često upravo on bio izvor informacija. U izvještaju piše da je RTRS tokom kampanje bio daleko od profesionalnih standarda, te da su Dodik i ostali funkcioneri SNSD suvereno vladali u Centralnom dnevniku. I što je najzanimljivije, teme kriminal i korupcija tokom kampanje uopšte nije bilo u dnevniku RTRS.
Iz svega navedenog evidentno je da je sloboda medija u Republici Srpskoj doživjela apsolutnu krizu dodjelom tzv. pomoći medijima, od čega se nije oporavila do danas. Pristrasnost u izvještavanju medija koji su se okoristili o budžet je više nego očigledna. Posebno je zanimljivo što nikakvih posljedica nije bilo za vlasnike medija koji su novac dobili, a poslije toga medije ugasili.
Iako su dobili pare iz budžeta da sačuvaju novinare, bez posla su ostali zaposleni u nedeljnicima „Reporter“ i „Ekstra magazin“, kao i dnevnim novinama „Pres“ i „Fokus“. Osim po subvencijama, „Fokus“ je poznat i po velikom, kontroverznom ugovoru sa Ministarstvom finansija Republike Srpske za organizaciju nagradne igre „Najsrećniji fiskalni račun“, a koji je takođe bio predmet brojnih kritika Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske.
Mirjana Keleman
*Tekst je proizveden u okviru medijskog poola-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
