Piše: Ljiljana Kovačević (Žurnal)
Investiciono razvojna banka Republike Srpske (IRB RS) objavila je 14. oktobra javni oglas, kojim je ponudila na prodaju skoro 180 miliona maraka vrijedna potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje, koja nije nije uspjela da naplati u prethodnom periodu.
„Nominalna vrijednost potraživanja iz Portfelja iznosi 125.533.870 KM na 31.07.2023. godine (u daljem tekstu „Datum presjeka“), uz dodatnu informativno obračunatu zateznu kamatu do datuma presjeka u iznosu od 54.146.528 KM“, navedeno je u objavljenom javnom oglasu.
Precizirano je da se portfelj, zaključno sa 31. julom ove godine, sastoji od 41 ugovora o zajmu, odnosno 37 dužnika, sa ukupnom nominalnom vrijednošću od 125.533.870 KM. Od toga, deset ugovora o zajmu, nominalne vrijednosti 16.868.955 KM, nisu obezbjeđena ni na koji način, niti založnim pravom na nekretninama niti na pokretnoj imovini, dok su ostali dati zajmovi, kako je navedeno, obezbjeđeni ili hipotekom na nekretnine ili založnim pravom na pokretnu imovinu ili opremu.
TAJNI SPISAK DUŽNIKA
IRB nije saopštila ko su dužnici, a mala je vjerovatnoća da će javnost u Republici Srpskoj to ikada i saznati. Sve je strogo povjerljivo.
„Ta potraživanja su potekla iz perioda kada je postojao Veliki kreditni odbor IRB-a, koji je formirala Vlada RS. U tom Velikom kreditnom odboru bili su predstavnici vlade, premijer i neki ministri, i oni su praktično odbravali kredite većih iznosa pojedinim kompanijama. Te kompanije su nekada imale imala hipoteku kao garanciju da će otplaćivati kredit, a nekada i nisu. Potom su čak uveli da se kao garancija može dati i pokretna imovina – kamion, vozni park…
Onda je došla Svjetska banka i konstatovala da to što se radi predstavlja bankarski posao, koji kao takav nije definisan da ga može raditi IRB, jer je IRB Fond. Svjetska banka je zatražila od Vlade RS da se taj kreditni odbor raspusti i da se prestane sa tom aktivnošću, što se i desilo. U suštini, ono što je IRB sada dala na prodaju je zbir kredita koji su plasirani na takav način, u vrijeme kada je o kreditima odlučivao Veliki kreditni odbor“, rekao je za Žurnal ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Situacija je takva, dodao je, da IRB nije uspjela da naplati ova potraživanja i sada želi da teret brige oko pokušaja ili načina naplate duga ustupi, odnosno proda nekome ko je za to zainteresovan. Pavlović podsjeća da je svojevremeno, u vrijeme kada je dobila nove vlasnike, nešto slično uradila Hypo banka u BiH.
„Oni su tada praktično iz svog portfolia ’prenijeli’ (prodali) nenaplativa potraživanja na njihove kompanije, registrovane za taj posao, koje su se samo time bavile, a nisu učestvovale u bankarskom poslu same banke. Slično se desilo kada je banjalučka Kristal banka prodana Hypo banci za jedan evro, zbog problema sa napalatom potraživanja. Hypo banka je tada dosta uspješno naplatila većinu potraživanja“, naveo je Pavlović.
On, međutim upozorava da je situacija sa nenaplativim potraživanjima IRB RS dosta drugačija, samim tim što se radi o daleko većim novčanim iznosima, kao i načinima obezbjeđenja datih kredita. Negdje su kao jemstvo upisane hipoteke na nepokretnu imovinu, negdje je to pokretna imovina i oprema, a u nekim slučajevima uopšte nema obezbjeđene garancije.
„Tako da je veliko pitanje šta bi banka, i kada bi mogla uzeti neku hipoteku koja je ozbiljna i velika, s njom radila? Moguće je da je ta nekretnina u nekoj funkciji, ali nije u stanju da servisira obaveze prema IRB-u. Zato su došli na ideju da to praktično prodaju nekim firmama i to, očigledno, ozbiljnim firmama, jer je će podatke o tome šta je predmet prodaje dobiti samo one firme koje uplate 200.000 KM na račun IRB-a, a da bi plasirale svoju ponudu za kupovinu tog paketa onda bi morale da uplate 2,5 miliona KM, kao element ozbiljnosti njihovog interesa za taj posao“, naglasio je Pavlović.
U javnom pozivu koji je objavila IRB, navedeno je da tek nakon što potpišu ugovor o povjerljivosti i uplate 200.000 maraka dobiće pristup sobi sa podacima u kojoj se nalazi dokumentacija o kreditima, sredstvima obezbjeđenja, izvještaje o procjenama vrijednosti sredstava obezbjeđenja, te postupcima koji se vode pred nadležnim sudovima. Potom, ako da se odluče za učešće na tenderu, moraće da uplate predujam od 2,5 miliona maraka. Još su naveli da potraživanja može kupiti svako ko je za to registrovan, a da usput nije povezan sa dužnikom.
„Tenderskom dokumentacijom je predviđeno da IRB RS kupcu trajno prenosi potraživanja iz portfelja, kao i sve rizike i koristi po tom osnovu, u skladu sa čim na kupca prelaze i sva pripadajuća sporedna prava“, pojasnili su iz IRB-a.
Na kraju su bili vrlo jasni- neće dati garancije za naplativost potraživanja koja su uključena u portfelj, kao ni za kvalitet sredstava obezbjeđenja.
ZAOSTAVŠTINA „VELIKOG KREDITNOG ODBORA“
Nema sumnje, IRB RS je odlučila da sa sebe skine teret nenaplaćenih potraživanja, nastalih u vrijeme kada je Veliki kreditni odbor šakom i kapom dijelio milionske kredite, uglavnom, firmama povezanim sa vlašću u RS, a koje te kredite nisu uredno vraćale. Gotovo 180 miliona maraka, na taj način datih para, sada se ne može naplatiti. Sasvim je izvjesno da taj novac u cjelosti nikada i neće biti naplaćen.
„Situacija je takva da se, prema mojim procjenama, vjerovatno više od deset do 15 posto vrijednosti tih potraživanja ne isplati platiti. Kad bih ja imao novac na raspolaganju, kao ekonomski stručnjak i poslovni savjetnik, ja ne bih platio više od deset do 15 posto onoga što je dug, bez kamate, a dug je 120 miliona. Imalo bi se smisla baviti cijelim projektom pod uslovom da imate dosta novaca, da je taj novac slobodan za ulaganje, u ovom slučaju u kupovinu i, na kraju, da imate tim eksperata koji će biti u stanju da se pozabavi kompanijama koje su dužne“, smatra Pavlović.
On ističe da je u ovom trenutku teško reći da li će biti zainteresovanih kupaca za ova nenaplativa potraživanja IRB-a.
Jedno je sigurno, RS će u svakom slučaju, našli se kupci nenaplativih potraživanja ili ne, ostati bez velikog iznosa novčanih sredstava, koje je putem IRB-a u plasirala određenim firmama u vidu kredita, a koje te firme nisu vraćale. Naprosto zato što i ako bude zainteresovanih kupaca, oni će platiti maksimalno 15 posto nenaplativih potraživanja, za čiju kupovinu se odluče.
Teško da će iko odgovarati zbog gubitka, nastalih po osnovu odobravanja kredita firmama, bez prethodne analize njihove solventnosti i adekvatnog jemstva da će dati novac biti vraćen.
IRB RS je fond, a ne komercijalna banka, pa je ništa ne obavezuje da ima dobre rezultate u svom poslovanju da bi nastavila da radi. Mala je vjerovatnoća će postojati i lična odgovornost za izgubljeni novac, bilo čelnih ljudi IRB-a od njenog osnivanja do danas, tako i premijera i ministara koji su bili u Velikom kreditnom odboru i odobravali milionske kredite uglavnom stranačkim firmama, jer u okolnostima u kojima trenutno funkcioniše Republika Srpska pojam „odgovornost“ ljudi iz institucija gotovo da ne postoji.
