Vlada Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) je proteklih desetak godina dala koncesiju na više od 4 000 hektara kompaniji ‘Adriatic Metals’ za istraživanje i eksploataciju olova, cinka, barita i pratećih plemenitih metala na području općine Vareša.
Iako trenutno rudnik upošljava mnogo ljudi, aktivisti i stručnjaci upozoravaju kako njegov rad donosi više štete nego koristi, a koncesione naknade su vrlo niske.
Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu, smatra kako su dodjele koncesija problematične na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.
“Federalna vlast je digla ruke od svojih prirodnih resursa, ustupajući ih kantonima. U kantonima onda postavljaju svoje ljude za upravljanje tim koncesijama, koje se dodjeljuju kroz neke koruptivne radnje, a kakve su to radnje – najbolje će vrijeme pokazati. U svakom slučaju ne čeka nas svijetla budućnost ako se na ovaj način nastavi”, za zabrinutošću ističe profesor Ballian.
Ugrožena prašuma Trstionica
Profesor Ballian pojašnjava kako je obližnja prašuma Trstionica ugrožena zbog izgradnje rudnika, te apeluje da se ona mora trajno sačuvati i zaštititi.
“Nalazimo se ovdje u prašumi Trstionica, nedaleko od rudnika, koji planira da se širi prema planini Tajan. Koncesije se daju na velike šumske površine, koje se krče, a granica koncesionog polja je sa ovom prašumom, koju pokušavamo sačuvati. Onog trenutka kada rudnik dođe s radovima do samog ruba prašume, nje više neće biti. Sve će se srušiti kao kula od karata, jer da bi ova prašuma funkcionisla, ona mora imati sloj šume od oko 800 metara”, govori Ballian o prašumskom rezervatu kod Kaknja, koji se čuva stoljećima.
Nakon što rudnik dođe uz sami rub ove prašume, Ballian pojašnjava kako će se taložiti prašina koja će mijenjati strukturu šume i biljnog pokrivača.
“Životinje su već izbjegle sa ovog područja i nema ih više kao što ih je bilo, a razlog je stalna buka koja dolazi iz pravca rudnika, gdje se minira i radi teška mehanizacija. Navečer imamo svjetlosno zagađenje koje vrlo negativno djeluje na šumske ptice koje odlaze i počinju izbjegavati ova područja”, objašnjava Ballian.
Rudnik prijetnja za pitku vodu
Profesor Ballian pojašnjava kako samo jedno stablo bukve u ovoj prašumi daju oko 800 litara pitke vode, a kada ona nestanu biće mnogo manje i vode za piće.
“Već imamo situaciju da rijeka Trstionica samo što nije presušila. Problem su i klimatske promjene, raspored padavina tokom godine je nepovoljan, smanjuje se i imamo deficit vode u tlu. To sve dovodi do gubitka rezervi vode koji se nalaze u tlu, a onda manje vode izvire i otiče. Mijenja se vegetacija, mijenjaju se svi životni ciklusi koji važe u ovoj prašumi i okolnim šumama, kreće proces stvaranje neke vrste pustinje, neke kao one saharske, već nećemo imati više ovako lijepe bosanske šume”, ističe Ballian.
Hajrija Čobo, predstavnica neformalne grupe građana “Park prirode Trstionica i Boriva” iz Kaknja, smatra kako rudnik kompanije ‘Adriatic Metals’ doprinosi zagađenju vode.
“Ja sam upravo sama uradila jednu od mnogobrojnih analiza vode i ono što vam mogu reći da voda iz Vrućeg potoka, koji dolazi iz pravca rudnika, nije upotrebljiva ni u bazenu za plivanje. Iako voda izgleda bistro, ona sadrži velike količine lebdećih čestica. Rijeka Trstionica koja je trenutno mutna i u koju se ulijeva u ovaj potok, ima mnogo manje tih čestica. To ukazuje na to da su te čestice na neki način, nekim postupkom, izbijeljene da se ne vide i kada ja dođem ovdje da ne mogu slikati mutan potok. Međutim, instrumenti pokazuju svoje”, kaže ona.
Kroz neslužbenu analizu vode u Vrućem potoku, koju je sama napravila, kaže da je pronašla mnoge čestice koje nikako ne bi smjele biti u toj vodi.
“Na ovoj analizi se ukazuje željezo prisutno u potoku, što se smatra visokom količinom i u slučaju da se radi o bazenskoj vodi, a u pitkoj vodi toga nipošto ne smije biti. Imamo prisutnost i kroma, koji ne smije biti prisutan u bazenskoj vodi. Ovdje ima i slobodnog hlora u prirodnom planinskom potoku, jer se izbjeljuju čestice da bi bi potok bio bistar. To je takvo lažiranje podataka da je to strašno. Također, živa već dobija određenu boju (na skali za mjerenje) koja prelazi u visok stepen, a ona mora biti nula, a ovdje se pokazuju neke minijaturne količine žive”, govori aktivistica Čobo.
Aktivistica navodi da se uslijed zagađenja vode ugrožava biodiverzitet, što je prema njenim riječima dovoljan razlog da se raskine koncesioni ugovor sa rudnikom, te hitno obustave svi radovi.
Iz rudnika kompanije ‘Adriatic Metals’ za InfoRadar negiraju ispuštanja štetnih materija u Vrući potok, te kako voda za piće u općini Kakanj nije ugrožena.
“Vodu testiramo kontinuirano, svaki put se testira 37 parametara, a rezultate dostavljamo Općini Kakanj, njenom komunalnom preduzeću JKP ‘Vodokom’ i državnim organima. Federalni inspektori također redovno posjećuju iskopište radi daljeg testiranja i javno objavljuju rezultate”, saopštili su iz ove kompanije.
Općinsko Vijeće Općine Kakanj donijelo zaključke za zaštitu pitke vode
Općina Kakanj je na Općinskom vijeću, u cilju zaštite i osiguranja kontinuiranog javnog vodosnabdijevanja pitke vode, donijela određene zaključke. Povodom velikog upita građana i građanki u vezi aktivnosti rudnika ‘Adriatic Metals’, ova općina se krajem augusta oglasila kroz saopštenje za javnost.
U saopštenju se navodi kako Općina Kakanj traži od kompanije ‘Adriatic Metlas’ da vrše mjesečne analize Borovičkog potoka na teške metale, te rezultate dostavlja lokalnom vodovodu, a analizu moraju raditi ovlaštena i akreditovana društva za ovaj posao.
U zaključcima se navodi da kompanija ‘Adriatic Metals’ mora vršiti mjesečna mjerenja protoka vode od Borovičkog potoka do ulijevanja u Bukovicu, te rezultate dostavlja lokalnom vodovodu u Kaknju. Također, navode da kompanija mora dostavljati lokalnom vodovodu rezultate dodatnih hidrogeoloških ispitivanja (bojenja vode) u bušotinama koje su rađene u proteklom periodu
„Zahtjeva se da nadležne kantonalne inspekcije, Kantonalna uprava za šumarstvo ZDK i ‘ŠDP-ZDK’ d.o.o. Zavidovići, svako iz svoje nadležnosti poduzme sve potrebne aktivnosti radi zaštite i relativizacije rijeke Bukovice i Trstionice, te okoliša na području Mehorića“, navodi se u ovom saopštenju, te se traže od kompanije ‘Adriatic Metals’ da se dosljedno pridržava svih izdatih okolinskih i vodnih saglasnosti.
Redekcija InfoRadara je kontaktirala i Federalni vodni inspektorat, ali do objave teksta nismo dobili odgovor na upite da li su ustanovili da ovaj rudnik izbacuje određene nečistoće, koje ne bi smjele biti u vodi.
‘Ovo su sve nelegalne deponije, ovo je nelegalna gradnja puta’
Aktivistica Hajrija Čobo kaže kako su iz kompanije ‘Adriatic Metals’ nelegalno izgradili pristupni put kroz šumu na području općine Kakanj, koji zatrpava korito Vrućeg potoka.
“Ovo su sve nelegalne deponije, ovo je nelegalna gradnja puta, ovdje je bila planinarska staza kroz koje se jedva auto moglo provući. Planska dokumentacija ne predviđa ovu rutu za kretanje, nego je kretanje od Vareša. Ovo ovdje što su uradili je izlaz iz koncesionog polja, a to je razlog za raskid koncesionog ugovora”, pojašnjava Čobo.
Iz rudnika ‘Adriatic Metals’ kazali su da su dobili dozvolu za izgradnju drugog puta od rudnika do Vareša, te da šumski put, koji se nalazi na području općine Kakanj, koriste trenutno do izgradnje novog.
“Kompanija koristi postojeće javne i šumske puteve za pristup, ali će po završetku za rudarski saobraćaj koristiti samo novoizgrađenu saobraćajnicu. Cijenimo da je tokom izgradnje došlo do dodatnog obima saobraćaja na malim putevima, te smo se obavezali da ćemo ih nakon korištenja obnoviti i očekujemo da ćemo ih vratiti u bolje stanje nego što su bili prije nego što smo ih koristili”, saopštili su iz kompanije ‘Adriatic Metals’.
Mogućnost širenja opasnih čestica u zraku
Aktivistica Čobo navodi da to što će kompanija zaposliti veliki broj ljudi, nije vrijedno zdravlja građani i građanki Kaknja i Vareša.
“Ti jadni Varešani nemaju pojma šta piše u dokumentima te kompanije, ne znaju da će imati talijum u zraku, koji je veoma opasan. Ja živim u Kaknju na 420 metara nadmorske visine i taj će talijum meni doći. Doći će i do Zavidovića, Sarajeva, 150 kilometara u krug”, smatra ona.
Iz rudnika kompanije ‘Adriatic Metals’ kazali su kako je praćenje prisustva potencijalnih teških metala zakonska obeveza definisana ekološkim dozvolama.
„Dosadašnji rezultati pokazuju da su sve čestice teških metala znatno ispod graničnih nivoa, a posebno talij nije otkriven u uzorcima“, kazali su iz ove kompanije, te dodali kako prisustvo bilo kakvih povišenih čestica teških metala bi odmah bili dostupni u izvještajima kompanije ili nadležnih institucija.
Aktivistica Čobo pojašnjava da je ovaj lokalitet imao turistički potencijal, ali da je izgradnjom rudnika ta mogućnost uništena. Pored toga, ona navodi kako će ljudi koji žive pored rudnika sve manje prodavati sir i mlijeko zbog zagađenosti.
“Govorimo o ogromnoj korporaciji koja se namjerila da zaradi. Problem je što naš običan čovjek samo gleda ima li šta ležeći, da ga neko zaposli. Nema, za goli opstanak potrebna vam je voda, hrana i zrak. Hranu uvijek možemo naći u šumi, ali ono što su oni sasjekli stotine hektara šume, tu više trava nikada neće narasti. Nema tu borovnice, ni gljive, koja se može osušiti i jesti cijelu zimu”, zaključuje aktivistica.
‘Pljačka naših prirodnih resursa’
Robert Oroz, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka, kaže kako je u Bosni i Hercegovini opljačkano sve što se moglo, te kako je kroz razne malverzacije prodata gotovo cijela društvena imovina. Pojašnjava da u momentu kada su prestale dolaziti donacije u našu zemlju, izvor novca se pronašao u našim prirodnim resursima.
“Uvijek je to šuma, kroz sve ove godine, od rata do danas. Ona je glavni izvor nekakvih prihoda te se socijalni nemiri rješavaju sječom šume. Da li se to radi planski ili neplanski, to je sada veliko pitanje. Nakon toga su na red došle naše rijeke, vode, a znamo svi šta se dešavalo sa gradnjom malih hidro elektrana. Sada u novije vrijeme imamo situaciju da su krenuli i sa pljačkom naših prirodnih resursa. Dakle, nije to samo na ovom području gdje se napravio ovaj rudnik, već imamo slučaj u Jajcu, Mrkonjić Gradu, Loparama, Čajniču i još mnogim drugim mjestima”, kaže Oroz.
On kaže kako je interesantan profil ljudi koji traži te koncesije, jer se ne može sa sigurnošću utvrditi kako su namjere ozbiljne i veliko je pitanje koliko će BiH imati koristi od tog iskopavanja.
“Da li smo mi ovdje nekakav protektorat, jer vidim da u posljednje vrijeme dolazi do pobuna u Africi. Konkretno mislim u Niger, gdje zabranjuju eksploataciju svojih prirodnih resursa, a znamo da sve nuklearke u Francuskoj rade na uranij, koji se iskopava u Nigeru. A ja se samo bojim da Bosna i Hercegovina ne bude neki novi Niger”, zaključuje Oroz.
