Piše: Lidija Pisker
Vreli je ljetni ponedjeljak. U omanjem dvorištu, koje se krije u jednom od prolaza na vrhu Titove ulice u centru Zenice, sjedi nekoliko starijih žena. Iznad njih na žicama razapetim na krovovima okolnih zgrada vise raznobojni kišobrani koji u dvorištu prave ugodnu hladovinu. Oko njih su zidovi ukrašeni lozom, slikama i suvenirima. Ispred njih – slikarski štafelaji, boje i kistovi. Dok slikaju sa zaštitnim maskama na licu, jedna drugoj zaviruju u naslikane skice, daju savjete i šale se jedna s drugom.
Kao i obično ponedjeljkom, u toku je kurs slikanja u udruženju „Naš most“ Zenica, koji okuplja većinom žene treće životne dobi.
Jedna od polaznica tzv. „Škole slikanja“, 72-godišnja Zeničanka Sabiha Bajramović, svoju prvu sliku je naslikala upravo u toj bašti, na kursu slikanja koji je upisala prije tačno dvije godine. Kao i većina polaznica kursa, i Sabiha je početnica, koja se kistom i bojama počela razonoditi u poznim godinama života.
„Žao mi je što nisam ranije (počela slikati), ali nikad nije kasno,“ kaže Sabiha, koja je oduševljenje svojim novim hobijem – koji je upotpunio njen penzionerski život – prenijela i na svoje unuke koje je motivisala da počnu slikati zajedno s njom. U zadnje dvije godine, njene slike su počele ukrašavati zidove njenog stana i stanova njenih prijatelja, kao i galeriju udruženja „Naš most“. Osim slikanja, Sabihi su postala draga i sama druženja u „Našem mostu“, te je počela učestvovati i u drugim aktivnostima udruženja.
„Drago mi je što sam se uključila (u udruženje), puno mi znači,“ dodaje Sabiha.
Foto: Nermin Kozlo
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, oko 14 posto stanovništva u BiH starije je od 65 godina. UN procjenjuje da će 2060. godine učešće osoba u dobi od 65 godina i onih starijih od 65 u ukupnoj populaciji u BiH biti iznad 30 posto. Međutim, bez obzira na njihovu brojnost, osobe treće životne dobi su jedna od najmarginalizovanijih društvenih grupa u BiH. Penzije, koje se u prosjeku kreću između 320 i 360 konvertibilnih maraka, iznose oko 42 posto prosječne plate u BiH. Veliki broj starijih osoba u BiH živi na rubu egzistencije.
Osim siromaštva, usamljenost i društvena izolovanost su neki od najvećih izazova s kojima se suočavaju starije osobe, navodi se u nekoliko izvještaja i studija koje su se bavile ovom populacijom. Institucija Ombudsmena za ljudska prava u BiH objavila je 2010. godine Specijalni izvještaj o stanju ljudskih prava starih osoba u BiH jer je, prema broju prijava ovoj instituciji, ustanovljeno da su starije osobe česte žrtve diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Izvještaj je iznio niz problema s kojim se susreću stare osobe i njihove porodice, pogotovo u oblasti institucionalnih usluga za starija lica.
Nepostojanje dovoljnog broja inicijativa koje zainteresovane starije osobe uključuju u aktivnosti unapređenja života je identifikovano kao značajan problem: „Na nivou zajednica postoji veoma mali broj inicijativa koje zainteresirane starije osobe uključuju u aktivnosti unaprjeđenja života. Iz ovog razloga, raznovrsne sposobnosti, vještine i znanja starijih osoba ostaju neiskorištene, dok one, usljed isključenosti, postaju podložne mentalnim bolestima (prvenstveno depresiji) koje imaju značajan negativan učinak na kvalitet života starijih osoba“, navodi se u Nacrtu Strategije za unapređenje položaja starijih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2018. – 2027. godine.
Isto je utvrdilo i istraživanje Caritasa Biskupske konferencije BiH „Pričali smo sa siromasima“ iz 2010. godine. Istraživanje je napravljeno na uzorku od 1200 korisnika Caritasovih programa, od kojih se više od 47 posto izjasnilo kao „stare osobe u potrebi“. Prema nalazima ovog istraživanja, najveći problemi s kojima se susreću stare osobe su narušeno zdravlje, nedovoljna primanja i usamljenost.
Centri za zdravo starenje koji služe za socijalizaciju i društveno uključivanje osoba treće životne dobi postoje samo u nekoliko većih gradova u BiH. Zenica, koja prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, ima preko 13 hiljada stanovnika starijih od 65 godina, nije jedan od tih gradova. Penzionerska udruženja i udruženja žena organizuju aktivnosti za osobe treće životne dobi, koja su ponekad nekontinuirana jer ovise o projektima i donacijama.
„Upravo povezivanjem starih ljudi i održavanjem njihovog mozga aktivnim i njihovo fizičko zdravlje će biti bolje“, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović Rudež. „Mozak se može obnavljati i na tome treba raditi i samim tim smanjiti mogućnost i demencije i izolacije i mentalnih poremećaja.“
Zato je prije sedam godina, zeničko udruženje „Naš most“ kroz različite umjetničke i kulturne inicijative počelo okupljati seniore/ke iz Zenice i okolnih mjesta. Većina članova/ica udruženja su starije osobe koje ranije nisu slikale niti su se bavile kreativnim radom. Kroz kreativne aktivnosti udruženja, oni slikaju zajedno, uče nove kreativne vještine i međusobno se podučavaju o različitim slikarskim tehnikama i rukotvorinama, te na taj način razvijaju nove interese i upoznaju nove prijatelje, što pomaže očuvanju njihovog mentalnog zdravlja.
„Stariti je ljepše kroz kreativni rad“, kaže 69-godišnja Zdena Šarić, aktivistica i predsjednica udruženja „Naš most“, koja je i sama počela slikati prije samo deset godina. Zdena i još nekoliko njenih prijatelja/ica su početkom 2013. godine spontano počeli pretvarati prostor udruženja „Naš most“, koji je jedno vrijeme bio prazan, u mjesto za kreativne radionice i galeriju slika i drugih umjetnina.
Na mjestu gdje se nekoliko penzionera/ki do prije nekoliko godina sedmično sastajalo da „uz kafu“ razmjeni početničke slikarske trikove izrastao je jedan od važnih kulturnih prostora u Zenici koji nudi raznovrsne aktivnosti. „Mi smo shvatili da nam kreativni rad i druženja kroz slikanje gode i pomažu da se izborimo sa staračkim nedaćama. I htjeli smo da i drugima pomognemo da rade isto što i mi da bi se bolje osjećali“, kaže Zdena. Osim kurseva slikanja i izrade rukotvorina, udruženje organizuje različita kreativna druženja, izložbene sajmove radova članova/ica udruženja, umjetničke izložbe, promocije knjiga i likovne kolonije.
Pod sloganom „Talasamo za kulturu“, „Naš most“ je u toku 2019. godine realizovao „Može Projekat“, u koji je bilo uključeno više od stotinu osoba treće životne dobi iz Zenice koji su pohađali besplatne kreativne radionice slikanja i izrade suvenira i ukrasnih predmeta inspirisanih kulturom Sultanata Oman. Kroz mini radio emisije (podcaste) pod nazivom „Može Oman“, koji su bili emitovani putem radio stanice „Radio Active“, članovi/ce udruženja su upoznavali različite aspekte kulture Omana, od specifičnog načina dekorisanja ukrasnih predmeta do tradicionalne muzike.
Autorica serijala „Može Oman“, umjetnica i kuratorica Tara Aldughaither iz Arapskog zaljeva posjetila je Zenicu pred početak realizacije projekta s „Našim mostom“ krajem 2018. godine. Prisjeća se da je odmah pri prvom dolasku u „Naš most“ pomislila da je ono mjesto s najpozitivnijom energijom koju je osjetila u toku dvosedmičnog boravka u BiH: „Osjećaj zajedništva koji sam vidjela (u ‘Našem mostu’) je zaista poseban, pogotovo jer starije osobe koje se tu okupljaju ne dijele samo zajednički prostor, nego i uspomene, prijateljstvo i kreativnu energiju.“
„Može Projekat“ je bio prvi projekat „Našeg mosta“ koji je imao međunarodni karakter. Lokalni mediji su ga pratili s dosta interesa i time povećali vidljivost aktivnosti udruženja. Novinar Ajdin Kamber, koji je posjetio udruženje u nekoliko navrata tokom rada na svojoj video priči o „Može Projektu“, nazvao ga je „Centrom za sretno starenje“.
Broj medijskih izvještaja o aktivnostima „Našeg mosta“ raste u zadnjih godinu dana, o čemu svjedoče izvještaji udruženja ali i Google pretrage. Veliki broj seniora/ki u Zenici saznao je za „Naš most“ upravo putem medija. Uporedo s porastom interesa medija za „Naš most“, raste i broj članova/ica udruženja. Prije sedam godina udruženje je imalo tridesetak aktivnih članova/ica. Sad ih je preko stotinu.
„Može Projekat“ bio je takođe i prva inicijativa koju je „Naš most“ realizovao u saradnji s omladinskim udruženjem „Naša djeca“, koje vodi radio stanicu „Radio Active“. Nakon njega, ove dvije komšijske organizacije udružile su snage i osmislile zajednički prostor kulture nazvan „Art Kvart“, koji se sastoji od prostora oba udruženja, dvorišta i hodnika koji vodi u njih. U „Art Kvartu“ organizuju koncerte, izložbe, performanse i debate.
„Zadovoljstvo je sarađivati s ljudima koji žele promjene u svojoj zajednici i koji na naš grad gledaju malo veselijim pogledom nego većina stanovništva, pa čak i mladih“, kaže direktor udruženja „Naša djeca“ Ernad Bihorac. „Ponekad mi se čini da ovi seniori imaju više energije od većine mlađih generacija i to je fantastično“.
U toku zadnjih godinu dana, „Naš most“ ostvario je saradnju i s kulturnim organizacijama iz Ukrajine, Poljske, Slovačke i Srbije.
U novembru 2019. godine, 65-godišnja volonterka udruženja Meliha Bičo Družić putovala je u ukrajinski grad Ivano-Frankivsk da iskustva „Našeg mosta“ u radu s osobama treće životne dobi podijeli sa partnerima iz ukrajinske organizacije „Insha Osvita“.
„Planirajući da počnemo raditi sa starijom populacijom, počeli smo tragati za stručnjakom/kinjom koji ima iskustvo u radu s osobama starijim od 65 godina. A našli smo Melihu koja je i sama tih godina i stručnjakinja je (za to područje)“, kaže Anna Potymkina, umjetnička kuratorica i projektna koordinatorica organizacije „Insha Osvita“.
„To je ono što smatram sjajnim što se tiče ‘Našeg mosta’. Stariji ljudi nisu neko ko čeka da se društvo o njima pobrine, nego su inicijatori i pokretači aktivnosti namijenjenih njima samima“, dodaje Anna.
„Insha Osvita“ s „Našim mostom“ trenutno realizuje međunarodni ženski umjetnički projekat “Urban Herstories – Žensko lice Zenice”, koji je dokumentovao društvene, političke i urbanističke promjene u Zenici od šezdesetih godina prošlog vijeka naovamo kroz žensku perspektivu.
Foto: Ajdin Kamber
Projekat je trebao započeti 12. marta ove godine, kad je grupa Zeničanki starije životne dobi kroz zajedničke šetnje kroz grad i kroz grupne diskusije o njihovom ličnom odnosu prema različitim urbanim lokacijama u centru grada, trebala napraviti tzv. “žensku mapu” Zenice.
Međutim, zbog početka pandemije COVID-19 projekat je prilagođen novim okolnostima. Razgovori sa šest Zeničanki (skoro sve su penzionerke) su obavljeni individualno, na osnovu kojih je utvrđeno šest tačaka na tzv. „ženskoj ruti“. Priče o mapiranim lokacijama se, između ostalog, dotiču njihovih uspomena na odrastanje u socijalističkoj Jugoslaviji, istorijskog odnosa prema ženama, uticaja tranzicije na urbane promjene u gradu, te starenja u poslijeratnoj BiH. Na osnovu priča je kreiran audio vodič kroz centar Zenice koji uključuje šest mapiranih lokacija. Umjetnice Dorota Vlnova iz Slovačke i Elena Subach iz Ukrajine te su priče iskoristile kao inspiraciju za kratki film i umjetnički foto projekat na kojima su radile online, umjesto u okviru boravka u Zenici koji je trebao biti realizovan u martu ove godine.
Osim na ovaj projekat, pandemija COVID-19 je uticala i na planove koje je „Naš most“ imao sa beogradskom organizacijom „Art Aparat“. Prvobitna zamisao da se beogradski i zenički seniori/ke okupe kroz vokalni hor i školu slikanja transformisana je u online časove pjevanja, slikanja i izrade rukotvorina. Online časovi se od juna ove godine realizuju putem Vibera.
67-godišnja Safija Vučenović jedna je od učesnica ovog projekta koja se rado, za potrebe projekta, snima kamerom na svom telefonu dok pjeva svoje omiljene sevdalinke i šije odjeću u svom domu. Video snimke potom šalje u Viber grupu, putem koje tridesetak starijih Zeničanki prati online kreativne radionice i razmjenjuje videa i fotografije svojih radova. „Rad spašava“, kaže Safija. „Ja sam uvijek bila aktivna žena i takva sam i ostala. Jako je važno biti aktivan“.
„Organizacije poput Našeg mosta iz Zenice, koje su organizovale kreativni rad i povezanost kroz društvene mreže i online prostor, su od velikog značaja kako bi osobe treće životne dobi ostale u kontaktu sa vanjskim svijetom, ostvarile neophodnu povezanost sa drugima, te učinile da dani imaju smisao“, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Dželila Mulić Čorbo.
Međutim, i pored nastojanja da koriste nove tehnologije da ostanu povezani i motivišu jedni druge na kreativni rad, članovi/ce „Našeg mosta“ imaju ograničene digitalne vještine i teško barataju kompjuterima i pametnih telefonima. Ove godine su organizovali nekoliko treninga korištenja Vibera i društvenih mreža ali smatraju da to nije dovoljno. „Pravi je blagoslov da smo imali internet u toku ovog proljeća kad smo bili zatvoreni. Ali ipak nam treba puno više saznanja o tome kako ga koristiti“, kaže Zdena.
Nedovoljno poznavanje digitalnih alata i vještina rada na društvenim mrežama otežava i promociju aktivnosti udruženja na internetu. „Često nam se desi da greškom obrišemo neki sadržaj s naše Facebook stranice, ili da zaboravimo nešto objaviti“, dodaje Zdena. Prosjek godina članova/ica udruženja je 60, a pokušaji podmlađivanja kadra, odnosno pronalaska mlađih volontera/ki dosad nisu polučili uspjehom.
Svi aktivisti/ce udruženja su volonteri koji, doprinose radu udruženja bez naknada. Akivnosti udruženja finansiraju iz donacija i članarina, kojih u zadnje dvije godine jeste više ali ipak nedovoljno za realizaciju svih planova. Mlađe osobe, smatra Zdena, bi brže i spretnije komunicirali s javnošću putem društvenih mreža, povećavali vidljivost udruženja i pronalazili donatore. „Mi imamo jako puno energije i volje ali pomoć bi nam dobro došla“.
Foto: Ajdin Kamber
Mlađi volonteri/ke bi mogli biti od pomoći i u realizaciji kreativnih aktivnosti udruženja i među starijim osobama iz prigradskih i seoskih područja. Mnogi od njih žive usamljenim životima ali nemaju priliku niti finansijska sredstva za redovne dolaske u centar grada i učešće u aktivnostima u prostorijama udruženja.
Pomoć od gradskih vlasti u vidu donacija dosad je bila simbolična. Osim s vrlo ograničenim finansijama, udruženje raspolaže i s nedovoljno velikim prostorom. Broj članova/ica udruženja i aktivnosti odavno premašuje prostorne kapacitete udruženja, a s obavezom fizičkog distanciranja u toku pandemije COVID-19 još je teže organizovati bilo kakve aktivnosti.
I dok čekaju da im gradska uprava obezbijedi dodatni prostor za rad, volonteri/ke „Našeg mosta“ se nadaju da im pandemija COVID-19 neće još dugo onemogućavati da se bez bojazni druže kroz kreativni rad.
Članak je nastao u saradnji s Transitionsom i Mediacentrom kao dio programa za podršku novinarstvu orijentisanom na rješenja.
