Piše: Almedin ŠIŠIĆ

Ako je neko bilo kada sumnjao u vječnu i neraskidivnu ljubav koju SDA, SNSD i HDZ godinama, često u potaji, a katkat i otvoreno, javno pokazuju jedni prema drugima, ovih se dana mogao razuvjeriti na nekoliko primjera od kojih jedan ima posebnu specifičnu težinu i odgovornost (o njemu nešto kasnije).

SDA, HDZ i SNSD posljednjih deset, petnaest godina stvorili su paralelne sisteme političke moći. Pokupovali preduzeća. Instalirali svoje ljude u javne kompanije. Ušli na univerzitete i sportske klubove. Razvili i duboko razgranali korupcijsko-klijentelističko-nepotističko klupko u kojem lideri ovih partija, njihove porodice i nekoliko ključnih funkcionera, odlučuju o svim pravilima na kojima jedno društvo počiva. Pa makar ta pravila bila nepravilna. Odlučuju o svim zakonima. Pa makar izglasani na nezakonit i sporan način.

Za sebe i svoje politike i ideologije kreirali su društvo i sistem u kojem je sve okrenuto naglavačke. U obrazovanom vide opasnost (osim ako nije korumpiran), jer vlastitu snagu i moć crpe iz neobrazovanih. Uspjeh vam nikada neće oprostiti, a vašim neuspjehom hrane vlastiti ego. Plaše se vrijednosti pojedinca, jer su najjači u čoporu u kojem do izražaja dolazi snaga nacije, etnije i religije.

U takvom društvu živimo već 20-ak i nešto godina. Oni – mislim na SDA, SNSD, HDZ, mogu da budu u opoziciji, mogu da privremeno prepuste najviše pozicije izvršne i zakonodavne vlasti politikama koje utjelovljuju potpuno drugačije civilizacijske vrijednosti, međutim, oni – etnonacionalisti – već davno su kompletno naše društvo, privredu i ekonomiju, akademsku i kulturnu zajednicu (čast časnim izuzecima), sportske kolektive i mnoge velike kompanije i biznismene, stavili pod kontrolu. Velike javne kompanije im prevashodno služe kao stranačke krave simentalke, koje namuzu kad im god zatreba, ali – jednako bitno – riječ je o infrastrukturama gdje su još potkraj rata uspostavljeni tajni računi koji su vremenom evoluirali u „crne fondove“.

Jednako bitna im je kontrola nad akademskom zajednicom, jer ko kontrolira naše najpametnije i najobrazovanije ljude – lakše će kontrolirati i najpametnije i namlađe među nama, studente, koji su gotovo uvijek pokretačka snaga svih revolucija i začetaka velikih promjena u društvu.

Posljednjih nekoliko mjeseci u BiH ali i okruženju – prema BiH odvija se odsudna borba dva svijeta, dvije civilizacije, dva načina života, jednog koji se krije iza kolektiviteta, vrijednosti nacije i etnije, kolektivne snage i pravila mase, i drugog, koji brani pravo pojedinca, građanina, da bude slobodan i da ima sva ustavom i zakonima zagarantovana prava u društvu, kakva ima bilo koji građanin zapadne demokracije.

Koji je od ta dva svijeta – a jedan sigurno jeste – zasnovan na poremećenom sistemu vrijednosti, na svakom je od nas da odluči i da se svrsta.

Baš zbog te odsudne borbe stranački nacionalni pokreti počeli su da vade posljednje adute iz rukava, jer priča o „ugroženosti“, „majorozaciji“, „biranju političkih predstavnika drugima“, ne prolazi više nigdje u institucijama EU, makar je receptura napravljena u kuhinji države-članice te iste EU!

Sada su na redu došli domaći predstavnici akademske zajednice. Onaj njen – za narod, za građane – otuđeni dio. Bilo je ovih dana svakavih gluposti i bljovotina, čitali smo i naslušali se svega, a posljednji među takvima je bio istup dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, uvaženog Šaćira Filandre, koji je, između ostalog, izjavio:

“Nekulturno je i nemoralno da Bošnjaci određuju Hrvatima tko će ih predstavljati u Predsjedništvu BiH”, uz to dodajući kako je uvjeren da će HDZ i SDA dogovoriti izmjene Izbornog zakona (valjda istog onog koji ima rasne obrise i koji je zaustavila međunarodna zajednica uz odbijanje stranaka ljevice).

Naravno, Filandra je, eto, zaboravio reći da, zvanično, dvije trećine Hrvata NIJE glasalo za Čovića i HDZ, i da je teza o tome kako su „isključivo Bošnjaci izabrali Komšića“ svjesno plasirana, vrlo opasna laž nastala u kuhinjama dva HDZ-a i na Pantovčaku. Eto, sasvim slučajno je profesor Filandra zaboravio i reći da je Željko Komšić, imenom i prezimenom, porijeklom i genetskim kodom, bosanskohercegovački Hrvat, legitmno i legano izabran po Ustavu i svim zakonima ove zemlje, iza čijeg izbora stoji kompletma međunarodna zajednica. A valjda je zaboravio i to da su diplomatsku agresiju Hrvatske na BiH zbog „slučaja Komšić“ već osudile i mnoge njegove hrvatske kolege i aktivisti, koji drže do sebe.

Osobno jako dobro poznajem profesora Filandru. Nekad smo sarađivali u ovom poslu. Ja kao novinar medija za koji je profesor Filandra pisao kolumne. Dobro plaćene kolumne. No, ne želim da vjerujem da je to poenta njegovog istupa. Vjerujem da je poenta profesorovo dugogodišnje „oduševljenje“, neko će reći bliskost (iz interesa) sa političkim nacionalnim pokretom – Strankom Demokratske Akcije, koja je od rata naovamo (ali bogami i u ratu!) uništila gotovo sve čega se dotakla.

Da bih vam napravio najkraći mogući prikaz unaprijed razrađenog scenarija „puštanja akademskih duhova iz boce“, morate da znate da postoje velike nacionalne stranke, ali i one njima iznimno bliske. S kojima se malo svađaju, pa malo vladaju. I da postoje veliki mediji. Konglomerati. I njihove gazde. Bliske s liderima nacionalnih pokreta. Ali i sa vlasnicima drugih velikih medija. Svi skupa su bliski sa pojedincima iz akademske zajednice, koji godinama pišu, s više ili manje pauza, naručene kolumne. Dobro plaćene naručene kolumne. Onda kada nisu za katedrama na kojima su izgravirani oku nevidljivi stranački grbovi političkih nacionalnih pokreta.

I sada dolazimo do zapleta u domaćoj porno produkciji – a nakon što je SDA uvidjela da je „vrag odnio šalu“ i da bi kao relativni pobjednik izbora mogla da izvisi iz svih struktura vlasti, na svim nivoima, jer niko sa njima ne želi.

Žurno je (ponovo) aktivirana najveća poslijeratna ljubavHDZ. Strategija je ekspresno dogovorena, prije nekoliko dana je imenovan i kolegij Predstavničkog doma Parlamenta BiH (čine ga predstavnici SDA, HDZ-a i SNSD-a), inače prvi korak ka formiranju parlamentarne većine, a usluge i protuusluge podrazumijevaju i aktiviranje godinama kontrolirane domaće „akademske pameti“, svih naših i njihovih filandri. I svega onoga što će se takvi, mrtvi-hladni, usuditi da izuste, hladno stajući uz bok onih koji sada već agresivno podrivaju institucije ove države, pri tom gazeći preko svih vrijednosti za koje se naše društvo bori. I za koje je poginulo desetine hiljada ljudi.

Shvatili ste poentu? Vjerujem da jeste. Zato čuvajte taj obraz na glavi. Jer kad ga jednom izgubite ne mogu vam više pomoći ni sve pare ni svi interesi ovoga svijeta.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime