Izborna utrka za gradonačelnika Banjaluke, iako je do lokalnih izbora ostalo više od dva mjeseca, u punom je zamahu. I aktuelni gradonačelnik Igor Radojićić, kao kandidat SNSD-a i stranaka koje čine većinu u skupštini Grada Banjaluka, i Draško Stanivuković, poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS koga podržava opozicioni blok, na dnevnoj osnovi vode bitku za svaki glas.
Srđan Puhalo, socijalni psiholog koji posjeduje respektabilno iskustvo u istraživanju javnog mijenja tokom izbornih kampanja u BiH, kaže da mu aktivnosti i Radojičića i Stanivukovića izgledaju jednako kao i prije pet mjeseci.
RAZLIČITE KAMPANJE
„Obojica uglavnom vode rutinsku kampanju i nema u tome ništa što bi me impresioniralo. Stanivuković nastavlja s kritikama vlasti, traži probleme u lokalnoj zajednici i na njih ukazuje. Radojičić rutinski koristi resurse koji su mu na raspolaganju i bavi se svojim poslom, ukazujući da se stalno radi na poboljšanju kvaliteta života u Banjaluci“, navodi Puhalo.
Puhalo: Nema ništa što bi me impresioniralo u njihovim kampanjama
Ovu konstataciju potvrđuje i najpovršniji pogled na dnevne aktivnosti ove dvojice. Dok Stanivuković obilazi banjalučke mjesne zajednice, koje su bez elementarne infrastrukture udaljite li se samo par kilometara od centra grada, i mještanima obećava da će „ukoliko pobjedi konačno dobiti uvjete za život dostojne 21. stoljeća“, Radojičić je finiš brojnih projekata, prije svega onih kojima bi Banjaluka trebala postati „pametan grad“, tempirao upravo za predizborni period.
Stoga, uz ogradu da je nezahvalno predviđati izborni rezultat, Puhalo kaže da na jednoj strani „imamo PDP sa nezadovoljnim građanima, a na drugoj Radojičića koji je u prednosti jer posjeduje stranačku infrastrukturu, disciplinovano biračko tijelo i ima šta obećati građanima“.
„PDP u Banjaluci nema partnere, jer je snaga SDS-a zanemariva, a mora animirati nezadovoljne građane. Da li će Stanivuković uspjeti animirati one koji su nezadovoljni stanjem na nivou Republike Srpske, da li će uspjeti da ih u novembru izvede na izbore, vidjet ćemo“, kaže Puhalo. Naglašava da opozicija do sada to nije uspjela i da je, što se Banjaluke tiče, tome bila najbliža 2012. godine kada je tu šansu upropastio SDS koji je Nenada Stevandića kandidovao za gradonačelnika Banjaluke, dok je ostatak opozicije podržavao Dragana Čavića.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da će izborna utrka između kandidata za gradonačelnika Banjaluke biti, zapravo, i najvažniji dio lokalnih izbora.
Topić: Najveći okršaj bit će na društvenim mrežama
„Čak će zasjeniti i izbore za lokalne skupštine. Već mjesecima se govori samo o ‘susretu’ Igora Radojičića i Draška Stanivuković. Tu kampanju obilježit će borba na sve ili ništa, pa će tako biti dosta niskih udaraca, i mislim da obojica imaju timove spremne za tu vrstu akcije. Najveći okršaj bit će na društvenim mrežama, što u biti neće biti najrelevantniji pokazatelj izbornog ishoda. Znamo da Facebook aktivisti uglavnom ostaju kod kuće i vole psovati, galamiti, pokazivati svima, ali iz udobne fotelje doma svoga“, ocijenila je Topić.
Puhalo dodaje da se izborna utrka za gradonačelnika svela na „ili-ili“, pa ostaje pitanje da li je ova vlast građane do kraja ubila u pojam ili će oni izaći na izbore i „sav bijes usmjeriti na Radojičića“.
HOĆE LI KORONA UTICATI NA IZBOR
„To je meni glavna enigma. Ljudi se zasad bave drugim stvarima, a korona virus odvraća pažnju s drugih tema, pa ne znam kome to pogoduje. Odnosno da li će ljudi za sve probleme, nezaposlenost, siromaštvo… kriviti vlast, ili ‘koronu’. Šta će prevladati kod ljudi – nisam siguran“, kaže Puhalo.
Na ovom tragu su i razmišljanja Tanje Topić koja navodi da postoji jedno neistraženo polje, jedna nepoznanica izazvana posljedicama pandemije.
„Ako stariji glasači, koji su disciplinovani i uvijek gotovo redovno izlaze na izbore, uslijed straha od korona virusa ostanu kod kuće, pitanje je na koga bi njihova eventualna apstinencija mogla više uticati. Za mladog kandidata bitno je da mobiliše svoje pristalice sa društvenih mreža, koji su uglavnom mladi ljudi. Da li će mladi ljudi tog 15. novembra biti lijeni i neće im se dati da po kiši i lošem vremenu čekaju u redu, upravo je ključ ovog izbornog duela“, podvukla je Topić.
Jedno od bitnih pitanja je, što se Stanivukovića tiče, koliko će imati štete to što je iz Pokreta pravde, stranke koja je konstituisana iz neformalne grupe građana Pravda za Davida, potvrđeno da neće podržati njegovu kandidaturu (kao ni Radojičićevu).
Foto: Članovi Pokreta pravde i njihov predsjednik Ozren Perduv (treći s desna) na osnivačkoj skupštini
Inače, Stanivuković je u političku arenu ušao s 23 godine kada je na lokalnim izborima 2016. izabran za odbornika u Skupštini Grada Banjaluka sa osvojenih 2.000 glasova. Dvije godine kasnije, sa osvojenih 20.000 glasova, što je pojedinačno bio najbolji izborni rezultata od svih 83 poslanika, izabran je kao kandidat PDP-a za poslanika u Narodnoj skupštini RS.
Izborna baza na koju je tada pretendovao bila je mlađa populacija, angažirana na društvenim mrežama, što se pokazalo kao uspješan model mobilizacije glasačkog tijela. Svakako je uspjehu na izborima doprinjela i njegova tadašnja podrška borbi porodice i građana da se sazna istina o ubistvu Davida Dragičevića koja je u bila u punom zamahu baš u vrijeme same izborne kampanje.
No, dvije godine kasnije stvari su se značajno promijenile. Iz Pokreta pravde saopšteno je da neće podržati nijednog kandidata za gradonačelnika.
A sve iz razloga, podsjeća Puhalo, jer su iz Pokreta pravde Stanivukovića i partijsku kolegicu Jelenu Trivić optužili za izdaju nakon što su pogazili obećanje dato na Trgu Krajine i nakon opštih izbora 2018. ušli u poslaničke klupe.
Ono što je evidentno, kada govorimo o opciji Radojičić ili Stanivuković, jednako kao i većini stranaka koje izlaze na lokalne izbore u Banjaluci, je da u ideološkom smislu među njima – nema razlike. Svi oni svrstani su od centra do krajnje desnice, nudeći identične nacionalističke floskule.
STANIVUKOVIĆEV KLERONACIONALIZAM
Stanivuković, što se vrijeme izbora približava, sve žešće igra na kleronacionalnu kartu, nastojeći i na temama srpstva, pravoslavlja, strica poginulog u „otadžbinskom ratu“ (čije ime nosi) dodatno privući dio glasača naklonjenih SNSD-u. Podsjećamo i na njegove istupe u NS RS, kada se gorljivo zalagao za „radikalan odgovor RS na donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori“, a sve u cilju, „zaštite braće Srba i Srpske pravoslavne crkve“.
Svoj „patriotizam“ posebno je manifestovao odlaskom u Nikšić u sam osvit parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i učešćem u litiji koja je bila zabranjena. Sve je rezultiralo njegovom deportacijom iz susjedne države, a što je Stanivuković i te kako dobro medijski uspio ekspolatisati i nametnuti se kao prvorazredna žrtva političkog progona samo zarad svojih patriotskih uvjerenja. Krešendo na temu Crne Gore bila je tragikomična „litija“ koju je nakon objavljivanja izbornih rezultata predvodio banjalučkim ulicama.
Foto: Stanivukovićevo privođenje u Crnoj Gori
Stanivuković, sasvim je evidentno, nije – kao što to nikada nije bio ni Milorad Dodik – dašak svježeg vjetra, niti naznaka da bi na političkoj sceni Banjaluke, odnosno RS, mogla stasati nova generacija političara koja bi nacionalistički narativ i politički diskurs zasnovan na netoleranciji i ksenofobiji bila spremna zamijeniti temama primjerenim 21. stoljeću.
S druge strane, Igor Radojičić, za sada, nije odgovarao na izazove ko je veći Srbin i pravoslavac koje mu je Stanivuković slao. I dok nastavlja da igra ulogu isključivo gradonačelnika i bavi se lokalnim temama, obračun prepušta u ruke partijskim kerberima, poput Srđana Mazalice, koji na sva usta javnost ubjeđuje da je „patriotizam gradonačelnika Banjaluke neupitan“.
U zanosu pobjede prosrpskih partija na crnogorskim izborima i Stanivuković i opozicija (PDP i SDS) više sebe nego javnost uvjeravaju kako je takav scenarij moguć i u RS, odnosno da bi lokalni izbori mogli biti i kraj vladavine SNSD-a. Te tvrdnje, kako ne postoji nijedno relevantno istraživanje stavova javnog mijenja u RS-u, tako su za sada samo spekulacije.
Radojičić: Pobijedio 2016. Čavića sa 16.500 razlike u glasovima
Podsjetit ćemo da je 2016. godine Radojićić na izborima za gradonačelnika osvojio 56.173 glasa, dok je tadašnjeg protukandidata Dragana Čavića podržalo 39.670 birača. No, isto tako, istina je i da su se u Banjaluci mnoge okolnosti u odnosu na 2016. promijenile i da Radojičiću na ruku ne ide sve što se dešavalo nakon opštih izbora 2018. kada je krenuo brutalni policijsko-politički obračun s roditeljima Davida Dragičevića i građanima okupljenim oko grupe Pravda za Davida. Brojni Banjalučani Radojičiću teško da će zaboraviti nasilno uklanjanje s Trga Krajine simbola javnog komemoriranja i žalovanja za ubijenog mladića.
Istovremeno, Banjaluka u predizborni finiš ulazi i s nizom afera vezanim za gubitak atraktivnih gradskih zemljišta i objekata (stara autobuska stanica, zemljište Poljoprivredne škole, zgrada Muzeja savremene umjetnosti, Radničkog univerziteta), za što odgovornost opozicija adresira upravo na Radojičića i SNSD.
